Prvu obljetnicu svoje trijumfalne izborne pobjede Kukuriku dočekuje u posve drugačijem, neslavljeničkom ozračju. Partneri u koaliciji međusobno se žestoko čerupaju, Vlada se nakon sindikata posvađala i s poslodavcima, ekonomska je situacija sve depresivnija : gospodarstvo je i dalje u dubokom recesijskom zaronu, kreditni se rejting ruši, premijer govori o izvanrednom stanju u državi… Lako bi bilo zaključiti da se u Hrvatskoj ništa osim vlasti nije promijenilo. Premda ipak nije tako. Prije godinu dana Hrvatska je slavila zato što se napokon riješila jedne bolesno korumpirane i posve alijenirane vladajuće ekipe koja je krala Bogu dane, a naciji budućnost.
Revolucionarna novost
U tom pogledu nasljednici su zaista drugačiji. Nova vlast nije lopovska , što je u Hrvatskoj skoro pa revolucionarna novost. Počela je sređivati državu, ali fokusirajući se, zasad, gotovo isključivo na državne financije. Utjeruje fiskalnu disciplinu. Napunila je državnu blagajnu, ali ispraznila džepove građana. Godinama zabranjeni Markov trg otvoren je za prosvjede, ali ni aktualna Vlada nezadovoljnike ne čuje, tako blizu, a, izgleda, tako daleko. Humaniziran je zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji i to bi uglavnom bio sav pozitivni saldo. Vlada se trudila pohvatati konce, ali više je nošena krizom nego što je uspijevala držati uzde. Izjavom o izvanrednom stanju, izrečenom godinu dana od preuzimanja vlasti, Milanović faktički priznaje poraz. Vlada je u prvoj godini mandata počinila neke kobne greške.
Kobne greške
Prvo, nije uspjela zaustaviti negativne ekonomske trendove, nego ih je dodatno produbila. Naravno, preuzela je državu u katastrofalnom stanju: profućkanog naslijeđa, budućnosti pod hipotekom. Jasno da se u godinu dana nisu mogla očekivati čuda. Ali moralo se barem pokazati da ima nade. Međutim, svjetlo na kraju tunela još se nije upalilo, dapače, sve je mračnije. Jedini je nesporni rezultat održavanje javnih financija. Zavođenje fiskalnog reda i discipline za Hrvatsku je bilo nužno, ali nije normalno da se u sve siromašnijoj državi samo državni proračun konstantno deblja. Pojačavanje porezne presije - a bez kompenzacijskih učinaka u drugim, proaktivnim mjerama ekonomske politike - nije rezultiralo znakovima oporavka, nego još dubljeg pada. Vlada tvrdi da nije povećavala ukupni porezni teret, ali je - ne samo boljom naplatom - fiskalna žetva uvećana. A koliko je para više u budžetu, toliko ih je manje u privredi i stanovništvu. Prekomjerno nabildani državni proračun, odnosno nesmiljeno porezno cijeđenje za posljedicu će imati uništavanje proizvodnje i potrošnje i dramatično pogoršavanje konkurentnosti hrvatske države. Želi li uspjeti, Hrvatska mora biti i porezno konkurentna, o čemu, izgleda, u Vladi nitko ne misli, nego se krokodilski liju suze zbog bijega investitora, premda je očito riječ o neminovnoj posljedici vladajućeg ponašanja. Druga, možda i nepopravljiva greška: Vlada je u prvoj godini propustila napraviti nužne radikalne rezove i započeti reforme. Svi znaju da se najgori i najbolniji potezi moraju povući odmah na početku mandata. Ali taj je momentum prohujao. Umjesto da je najgore već pregrmila, Hrvatskoj se najavljuje da najgore tek dolazi, iduće godine.
Bez ozbiljne reforme
Vlada je u debelom zakašnjenju. Godinu dana vlasti proslavit će dovršetkom analiza za clean start. Osim fiskalne, nije pokrenuta ni jedna ozbiljna reforma . Da je neefikasan javni sektor jedan od krucijalnih problema - to su znali i prije dolaska na vlast, ali promjene su još na čekanju. Najavljeno restrukturiranje javnih poduzeća uglavnom se samo verbalizira. Od teritorijalnog preustroja države, racionalizacije broja općina, gradova i županija nema ništa, jer je premijer zaključio da je to velik posao, a mala korist. Tek sada se počinje razmišljati da model forsiranja državnih investicija, možda nije najbolji. Razočaravajući pristanak na status quo, odnosno izostanak reformi osnovni je razlog i recentnog rušenja kreditnog rejtinga države.
Treće, Vlada je uspjela da u godinu dana javnost distancira svojom lošom komunikacijskom strategijom i nepotrebno mrkim i narogušenim, nesimpatičnim ponašanjem. Ako se žele predstaviti kao bahata družba, bez socijalne osjetljivosti, onda su uspjeli. Bivši se prvi potpredsjednik Vlade ponašao terminatorski. Svoje je frustracije transponirao u javnu agresiju: na sve je strane napadao, bagatelizirao i vrijeđao. Napravio je štetu cijeloj Vladi. Zbog njegovih ispada, i premijerova toleriranja i opravdavanja, trpi kompletna vladajuća ekipa.
Duboko neshvaćanje
Sve je rašireniji dojam da vlast pokazuje duboko neshvaćanje i prezir prema javnosti. Teško su razočarali stranačkim kadroviranjem. Partitokracijom ništa manjom od HDZ-ove. Jednako tako manjkom socijalnog filinga. Vlada koja obnavlja vozni park dok je zemlja pred ekonomskim kolapsom, dok broj nezaposlenih raste prema 400 tisuća i dok se nastavnicima šalju poruke da im se dan u štrajku neće platiti, takva je vlada ili politički autistična ili je ljudski nepodnošljivo cinična. Štednja na učiteljima, ali ne i na političarima, mogla bi Milanovićevu ekipu na koncu jako skupo stajati. Najgore će biti ako se vidljiva nervoza u vladajućim krugovima, možda neminovna posljedica nedovoljno uspješne politike, pretvori u agresivan odnos prema kritičarima i skrivanje od javnosti. Neki incidenti upućuju da ni takva solucija nije isključena.
Politički analitičar Ivan Rimac o prvoj godini Vlade:
Ekonomska kriza prerasta u opasnu krizu upravljanja
Kako ocjenjujete prvu godinu Milanovićeve Vlade?
Ne pretjerano povoljno. U prvom redu zato štoVlada nije imala jasnu strukturu rada i cijeli ministarski kor nije djelovao u istom smjeru. Već vidljivi rascijepi u Vladi pokazuju da im strategija nije bila unapijed precizno dogovorena. Pozitivnim se može ocijeniti osvještavanje činjenice da se država nalazi ne samo u ekonomsko-financijskoj nego i strukturnoj krizi. Na žalost, Vlada nije iskoristila, nego je propustila cijeli niz prilika za rješavanje zatečenog stanja, što je rezultiralo u našim prilikama posve novom situacijom: danas je više-manje jasno da se jedna politička opcija u godinu dana jako potrošila, a u političkim elitama ne vidim potencijalno novih igrača, sposobnih za ulazak u arenu i rješavanje problema.
Mislite da je aktualna Vlada već potrošena?
Vlada je u ovih godinu dana iznervirala građane i druge ključne aktere, poput gospodarstvenika. Iznervirala ih je svojom nejasnom koncepcijom i zalaganjem za rješenje koje evidentno ne daje ploda. I građani i privrednici izloženi su dodatnom teretu krize, a model velikih investicija, koji je trebao funkcionirati kao pokretač gospodarstva, nije dao nikakve pozitivne pomake. Javnost počinje sumnjati u Vladinu strategiju rješavanja problema. Sumnja se znaju li uopće kako će zemlju izvući iz krize.
Može li Vlada izdržati do kraja svog mandata?
Opstanak Vlade do kraja mandata dovodi u pitanje već po svim istraživanjima vrlo očita tendencija da njen odnos s javnošću postaje krajnje problematičan. Vlada je došla u situaciju da joj gotovo svaka prisutnost u javnosti ne podiže, nego ruši rejting, što je potpuno paradoksalno. Bez obzira što predlaže ili radi, građani ostaju rezervirani, skeptični, ne prihvaćaju dobro. Stoga je za očekivati da će Vlada ubuduće morati djelovati u vrlo ograničenom dijapazonu podrške. Ideja da bi zbog smanjene potpore mogla odstupiti posve je nerealna. Ali treba očekivati da će Vlada sve teže raditi, da će zbog izostanka pozitivnog odjeka i topljenja podrške biti izložena sve većem stresu. Vlast kojoj se ne vjeruje ne može dobro funkcionirati. U takvoj situaciji mogu propasti čak i vrlo dobra rješenja. Ekonomska kriza u Hrvatskoj prerasta u svojevrsnu, vrlo opasnu krizu upravljanja.
Prilično deprimirajuća slika?
Da, deprimirajuća i prilično zastrašujuća slika. Na žalost, mislim da se to više ne može promijeniti. Od Vlade se očekivalo mnogo više. Njeni se birači osjećaju iznevjereno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....