Dunja Gotovina apsolutno ima pravo uzeti od države sve što joj je sud namijenio - zbog nezakonitog otkaza povratak na posao i isplatu odštete od gotovo sto tisuća eura.
Žena generala Gotovine bila je žrtva politike, kako danas kaže ministar obrane Ante Kotromanović, odnosno žrtva nespretnosti, nesnalaženja i lutanja hrvatske države u slučaju njezina muža. Bilo zato što nije htjela ili nije mogla doći do odbjegloga generala, ali državna je vlast na Dunji Gotovini demonstrirala svoj odnos prema haškim obavezama. Postupala je rezolutno, isključivo radi dojma pred međunarodnom zajednicom.
Račanova je Vlada generala pustila da pobjegne, ali je njegovu ženu udaljila s posla i preselila među neraspoređene radnike. Sanaderova je ekipa ulovila generala i njegovu je suprugu kao neperspektivnu časnicu poslala u mirovinu. Zaista, ni u jednoj ozbiljnoj državi Dunja Gotovina ne bi mogla raditi u uredu ministra. Zato što je njen muž bio u bijegu pred zakonom, usto pred Haškim sudom optužen za težak ratni zločin.
Ali stvar se mogla izvesti nekršenjem zakona, odnosno neignoriranjem i neizigravanjem sudske odluke da se gospođa Gotovina ima vratiti na posao. Sigurno se - da je bilo volje - moglo naći razumno i humano rješenje. Ali nije i zato je prerano umirovljenoj pukovnici teško zamjeriti ako odluči konzumirati sva prava koja joj je sud dosudio.
Dunja Gotovina ima pravo pokupiti od države pripadajuću joj naknadu za neisplaćene plaće, isto onako kako su, primjerice, Damir Kajin ili neki drugi saborski zastupnici imali pravo uzeti povlaštene dužnosničke mirovine. Zakon im daje to pravo, ali je svejedno upitna moralna dimenzija takvih aranžmana. Jer, ako je bila žrtva, gospođa Gotovina nije bila žrtva samo nekih ministara i državnih službenika, odnosno državne politike.
Bila je žrtva i svog vlastitog muža koji se odlučio godinama skrivati od Haškog suda. Da general nije bježao od zakona, vjerojatno bi i njen položaj bio bitno drukčiji. Usto, ista ta država koja je Dunju Gotovinu ostavila bez posla godinama se za cijelu obitelj više nego pristojno brinula.
Hrvatska je za obranu generala Gotovine i Markača dala više od 190 milijuna kuna, žena i djeca uredno su na trošak države boravili u Haagu. U tom se pogledu nije štedjelo. Mnogi će ovih dana D. Gotovini poručiti neka od države naplati sve na što ima pravo.
Istina je da njena radna prava nemaju veze s odlukom o načinu alimentiranja haških troškova. Pitanje je, međutim, želi li general da mu se žena nađe u beskrajnom nizu onih kojima je Hrvatska prvenstveno financijsko pitanje i koji ne propuštaju ni jednu priliku da od nje uzmu sve što je moguće. Pa i više od toga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....