Tužni kraj ljeta 2021., koji je u Hrvatskom novinarskom društvu počeo komemoracijom za virtuoza reportaže Jovana Hovana, nastavio se jučer za njegova životnog suputnika i supatnika Gojka Marinkovića, koji nas je napustio nekoliko dana nakon Flokija.
Kako ga je u uvodnom slovu okarakterizirao predsjednik HND-a Hrvoje Zovko, Gojko je bio jedan od najvećih novinara i briljantnih umova koje smo imali na našim prostorima jer se "bespoštedno davao novinarstvu bez obzira na posljedice".
- On je bio jedan od novinara s kojim ste uvijek znali na čemu ste i nadam se da će nove generacije imati što naučiti iz njegove karijere, u kojoj je mlade novinare uvijek držao ravnopravnima - rekao je Zovko.
Iako je na komemoraciji bilo desetak novinara koji su u Danasu i drugim redakcijama radili s Gojkom zbog raznoraznih razloga, njegova je dugogodišnja prijateljica, novinarka Gordana Grbić, pročitala pismo Željka Ivankovića, koji se prisjetio suradnje iz Danasa.
- Od nas, društva iz Male kavane, gdje su se okupljali ljubitelji tog tjednika, danas preostaju pozdravi koje je Željko Ivanković sažeo na usporedbi Gojka s Johnnyjem Štulićem, koji su obojica porijeklom iz Nina, 'Oni dolaze... Kurvini sinovi' - rekla je Grbić.
U posljednje vrijeme "dežurni nekrolog" u HNF-u, Boro Vučković prisjetio se druženja s novinarskih susreta, na kojima je Gojko bio "istaknuti plesač na Novinarskom balu, skijaš na izletima i nepobjedivi kartaš u kasnim noćnim satima".
- Volio je više druge nego sebe. Iako je ponekad bio beskompromisan do bola, znao je vizionarski predvidjeti što će se događati u turbulentnim vremenima na ovim prostorima. Iz njegovih tekstova učili su čitatelji, ali i mnogi političari - zaključio je Boro.
Zato su se na kraju komemoracije prijatelji okupljeni u Perkovčevoj 4 od Gojka oprostili uz Azrinu pjesmu "Balkane moj" iako bi "Kurvini sinovi" bili daleko prikladniji prema mnogima koji su znali protiv koga se Gojko borio.
