KOMADINA BI MJESTO PREMIJERA PREPUSTIO Z. MRŠIĆU? I Mrsiću se navodno nudilo da bude potpredsjednik SDP-a i budući mandatar

Otvorit ćemo stranku članstvu i javnosti te pokrenuti dijalog s hrvatskim društvom. Kandidiram se za predsjednika SDP-a jer zajedno s članstvom želim mijenjati SDP. Stiglo je vrijeme promjena. Povjerenje članstva obvezuje me da zajedno promjenama stvorimo uspješan SDP, SDP, to smo svi mi - poručio je Zlatko Komadina i započeo kampanju za šefa SDP-a. Obećava da će, ako dobije stranačke izbore, kreirati programe SDP-a i javne politike kao pokretače gospodarskog i društvenog razvitka Hrvatske, zatim demokratizaciju i decentralizaciju SDP-a, te okupljanje svih socijaldemokratskih snaga u zemlji. Komadina je usto objavio i programske smjernice kojima bi, bude li ga članstvo izabralo za predsjednika, definirao četiri stupa demokracije u stranci.

Otvaranje dijaloga

Prvi je proširenje modela ‘jedan čovjek-jedan glas’, uvedenog prije osam godina, i za ostale dužnosti u SDP-u, osim za izbor šefa stranke. Drugo je zalaganje za preferencijalno glasanje stranačkih organizacija za liste kandidata za predstavnička tijela u državi, kao što su npr. Sabor ili gradska vijeća. Treći korak je otvaranje rasprave o stranačkim predizborima za kandidate za izvršnu vlast, a četvrti otvaranje stranačkog i javnog dijaloga o programu, politikama i statutu, u kojem će svoj doprinos moći dati svi članovi, sve organizacije i progresivne snage u društvu.

Komadina se ni s jednom riječi ne obraća izravno protukandidatu, aktualnom predsjedniku SDP-a Zoranu Milanoviću, već na načelnoj razini govori o potrebi promjena u stranci.

Modernizacija SDP-a

- Novo vrijeme sa sobom nosi nove izazove za SDP, koji se mora mijenjati i postati otvorena stranka, stranka svih svojih članova, stranka koja okuplja i privlači građane, i stranka koja će mijenjajući sebe, mijenjati i Hrvatsku. Naša stranka mora postati demokratska i moderna promjena, ona koju želimo vidjeti u društvu. Prvo moramo demokratizirati i modernizirati sebe, da bismo mogli demokratizirati i modernizirati društvo. Vrijeme je za promjene, za demokratski i moderan SDP - zaključuje Komadina.

Milanovićevi oponenti

Sve kritike na Milanovićevo vođenje SDP-a, Vlade, kao i na načina na koji je pregovarao s Mostom o formiranju nove Vlade, za Komadinin račun javno iznose bivši ministar zdravlja Rajko Ostojić, te šef zagrebačkog SDP-a Davor Bernardić. Naime, Ostojić i Bernardić su se operativno uključili u Komadininu kampanju, što znači da su vrlo aktivni u mobilizaciji članstva da se priklone njihovu kandidatu, da u tom cilju komuniciraju sa stranačkim organizacijama, da su osmislili i cijelu medijsku kampanju u sklopu koje i sami već odrađuju javne nastupe. Za razliku od njih dvojice, drugi Milanovićevi oponenti poput Šime Lučina, Tonina Picule, Antuna Vujića, Josipa Leke i ostalih koji otvoreno pokazuju i govore kako se ne slažu s Milanovićem to čine prije svega zato što imaju potrebu iskazivati vlastite stavove. Naravno da, kažu neki od njih, to ide u prilog Komadini, i nemaju ništa protiv toga, ali se neće angažirati u smislu da mu pripremaju kampanju ili se uključe u lobiranje za njegov izbor.

Takav stav velikim je dijelom rezultat toga da Milanovićevi oponenti nisu uspjeli pronaći “pravog” protukandidata aktualnom šefu stranke.

Privremeno rješenje

Stoga, svjesni da Komadina ipak nema energiju s kojom bi poveo stranku i na idućim izborima ušao u izvršnu vlast, navode da je Komadina privremeno rješenje, ili da Komadina nema ambicija koje bi išle preko stranačkih pa bi SDP na idućim parlamentarnim izborima nastupio s drugim kandidatom za premijera. Za sada se najčešće govori o predsjedniku Uprave Podravke Zvonimiru Mršiću kao budućem premijerskom kandidatu. Sve je to konstrukcija na dugom štapu, ali dobro zvuči onim SDP-ovcima koji žele glasati protiv Milanovića. Inače, ponude da se kandidiraju za šefa stranke odbili su Mršić, Picula, Mirando Mrsić, a ni Leko nema takvih ambicija. Mirandu Mrsiću navodno se nudilo da se uključi u Komadininu kampanju, da bude potpredsjednik SDP-a i budući mandatar. No, on je to odbio, a nije se želio ni kandidirati za predsjednika stranke i boriti protiv Milanovića jer zna da iza sebe nema zagrebački SDP, a to znači unaprijed izgubljenu bitku.