Dogodi li se u nas nekakav sablažnjivi zločin roditelja nad djetetom, gotovo se u pravilu otkrije propust nekog Centra za socijalni rad. Razumljivo, jada je previše, a socijalnih radnika premalo. Koliko god su oni stručni i vrijedni i vole svoj posao, ne stignu obići sve disfunkcionalne obitelji u vlažnim podrumskim stanovima, posvetiti se baš svakom nejakom nesretniku iz romskog naselja bez struje.
Bilo je, osim toga, i da se znalo da je otac nasilnik i teška pijanica, a majka ozbiljna luđakinja, ali službenicima ni u peti nije bilo da bi oni mogli ubiti. Ništa nisu posumnjali ni kad su na djetetu opazili modrice. Činilo im se uvjerljivo objašnjenje roditelja da je malena pala niz stepenice.
Nasuprot ovih brojnih žalosnih previda, ne možemo se pravo...