Preklani je u Hrvatskoj sklopljeno 7500 ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, a čak 63 posto starijih osoba, prema rezultatima istraživanja Ureda pučkog pravobranitelja, ne informira se o svojim pravima prije nego što stavi potpis na takav ugovor, dok ih sedam posto ne zna razliku između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.
Godinama se vode rasprave o tim ugovorima, posebno o dosmrtnom uzdržavanju gdje pružatelj uzdržavanja odmah postaje vlasnik imovine. Nerijetko je u pozadini iskorištavanje starijih i nemoćnih koji završe bez potrebne skrbi i imovine. Napredak u zaštiti te ranjive skupine odnosi se na to da je sklapanje takvih ugovora zabranjeno osobama u sustavu socijalne skrbi, a starijima koji pokrenu sudski postupak za raskid ugovora omogućena su prava iz socijalne skrbi (minimalna naknada, smještaj i pomoć u kući).
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter smatra da to nije dovoljno i da treba propisati obvezno savjetovanje prije potpisivanja ugovora, formirati registar takvih ugovora, ograničiti broj ugovora o pružanju usluge uzdržavanja, a sudske sporove za raskid ugovora tretirati kao žurne.
Prema istraživanjima provedenima u domovima za starije i nemoćne, čak polovica starijih koji imaju sklopljene ugovore o doživotnom uzdržavanju smatra da se udržavatelj ne brine o njima, a četvrtina kaže da je netko od članova obitelji silom uzeo njihov novac.
- Ti ugovori ovise o sreći jer niti jedna strana, ni primatelj ni davatelj uzdržavanja, nema jamstvo da će se druga strana pridržavati svojih obveza - kaže Anja Ostopanj iz Informativnog pravnog centra u Slavonskom Brodu koji je ovlašteni pružatelj besplatne pravne pomoći.
Povjerenje
Zakon o tim ugovorima kaže samo da su oni strogo formalni, moraju imati pisani oblik, mora ih potvrditi sudac ili javni bilježnik ili moraju biti sastavljeni u formi javnobilježničkog akta.
- Često primatelji imaju veliko povjerenje u davatelje uzdržavanja i prepuste im sve oko ugovora, pa se samo uzme špranca koju onda potpisuju. Nama se obje strane javljaju za pomoć.
Javlja se i treća strana, a to su zakonski nasljednici - navodi Ostopanj i dodaje da, kada se zatraži pomoć prije potpisivanja ugovora, stranke upozoravaju na razlike između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju (kod njega pružatelj uzdržavanja odmah postaje vlasnik imovine) te na potrebu da definiraju svoje potrebe i obveze.
To znači da osobe koje primaju uzdržavanje navedu koje su njihove potrebe s obzirom na dob, zdravstveno stanje i navike te da predvide kakve će potrebe ubuduće imati, a za davatelje da dobro procijene jesu li spremni izvršavati preuzete obveze. Situacije vezane za ovu vrstu ugovora često znaju biti sporne, a u njoj se našao i poznati televizijski voditelj Drago Celizić.
On je 2007. godine potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju s Milkom Vukelić iz Pule pa je nakon njezine smrti postao vlasnik kuće u Puli od 178 kvadrata te naslijedio 500.000 eura. Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopili su kad je gospođa već bila teško bolesna.
Nakon njezine smrti javila se nećakinja koja živi u Egiptu i podigla tužbu za poništenje ugovora, tvrdeći da gospođa Vukelić zbog bolesti u vrijeme potpisivanja nije bila u stanju zdravo rasuđivati. U prvom stupnju sud ju je odbio, ali je drugostupanjski uvažio njezine argumente. Međutim, presuda prema kojoj bi Celizić bio krivotvoritelj nije pravomoćna i on najavljuje žalbu.
Prava starijih
U konkretnom slučaju sudovi tek trebaju utvrditi činjenice, no opet se otvorilo pitanje koliko su stariji građani zaštićeni od prevara i iskorištavanja.
- Treba voditi računa o ravnoteži između prava starijih osoba da donose autonomno odluke o vlastitoj imovini i životu te toga da budu zaštićeni od prevara i ekonomskog iskorištavanja. Starost je povezana s većim zdravstvenim problemima, ali sama po sebi ne smije biti pravilo prema kojem je izjednačena s osobama s invaliditetom.
Stariji ljudi imaju pravo donijeti i nerazumne odluke ako razumiju njihove posljedice - kaže profesorica Branka Rešetar s Pravnog fakulteta u Osijeku, koja ističe da je društvo dužno zaštititi starije od iskorištavanja.