Ivica Todorić prije tjedan je dana na svojem blogu objavio kako je 650 milijuna kuna koje je dobio kao pozajmicu od Agrokora uplatio Europskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD) kako bio od nje otkupio dionice Agrokora.
Pisao je i o zajmu od Agrokora koji je dobio za kamate PIK toggle kreditora te je pritom istaknuo: "Nijedan euro nije ostao na mojem privatnom računu. Za ove transakcije postoji sva valjana dokumentacija u Agrokoru i nikakvog skrivanja ni nelegalnih isplata, kako insinuira Ramljak, nije bilo". Međutim, izvidi istražitelja otkrivaju da je Todorić možda napisao samo dio istine: neslužbeno, naime, doznajemo da je otkup dionica Agrokora od EBRD-a jedna od glavnih točaka koje Ivici Todoriću zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo stavlja na teret, a prema njihovim optužbama, Todorić se u procesu otkupa dionica okoristio za 758,6 milijuna kuna, odnosno oko 100 milijuna eura. Ugrubo prepričano, izvidi istražitelja upućuju na to da je Todorić dionice Agrokora za sebe kupio novcem samoga Agrokora i drugih tvrtki iz sastava koncerna.
Osim Ivice Todorića, prema sumnjama tužiteljstva u čitavom slučaju su sudjelovali i njegov sin, član Uprave i predsjednik Nadzornog odbora Agrokora Ante Todorić, zatim članovi Uprave Tomislav Lučić, Damir Kuštrak i Hrvoje Balent, Piruška Canjuga, Alojzije Pandžić te Ivica Sertić. Prema sumnjama tužiteljstva, priča je počela još 2006. godine kada je Todorić, kao vlasnik 207.375 redovnih dionica Agrokora, poželio otkupiti još 12.811 povlaštenih dionica koje je imala EBRD, ali se kasnije ispostavilo da je to učinio bez ulaganja vlastitih sredstava.
Zavrzlama
Riječ je o pravoj financijskoj zavrzlami. U jednom trenutku, sumnjaju tužitelji, Todorić se obratio članu Uprave Agrokora Tomislavu Lučiću, a ovaj je, pak, kontaktirao dugogodišnjeg poslovnoga partnera Agrokora, Mihu Glavića, direktora AWT Internationala i Fairtradea. Lučić je, tvrdi tužiteljstvo, s Glavićem dogovorio da AWT International i Fairtrade sudjeluju u prikupljanju novca za dionice pa su se te dvije tvrtke zadužile kod Zagrebačke banke i Raiffeisen banke za ukupno 25 milijuna eura te su otkupile i eskontirale Konzumove mjenice od još 25 milijuna eura, dakle ukupno 50 milijuna eura, a za što je kod banaka garantirao Agrokor i Konzum.
Todorić je, pak, 29. travnja 2013. s Fairtradeom, odnosno Glavićem sklopio ugovor o prodaji 5925 svojih dionica, za što mu je Fairtrade trebao isplatiti tih 50 milijun eura. Prema zapažanjima tužiteljstva, Todorić je zatim s Agrokorom, dakle sam sa sobom, sklopio ukupno 8 ugovora o cesiji, kojima je svoje potraživanje ustupio Agrokoru, a osim samoga Todorića, ugovore o cesijama su u ime Agrokora potpisivali i drugi članovi Uprave Agrokora, Lučić, Kuštrak i Balent.
Od 30. travnja do 29. 5. 2013. s računa Agrokora je Todoriću osobno isplaćeno, sumnjaju istražitelji, ukupno 758,599.520 kuna, odnosno protuvrijednost od 100 milijuna eura - 477,6 milijuna kuna je Agrokor namaknuo zaduživanjem kod banaka te kod tvrtki iz koncerna, a 280 milijuna kuna na osnovi spomenutih ugovora o cesiji, za koje je, prema tvrdnjama tužitelja, ponovno garantirao Agrokor i druge tvrtke iz koncerna.
Todorić je taj novac promijenio u eure te u u nekoliko astronomskih tranši isplatio EBRD-u - 30. travnja 2013. najprije je isplatio 50 milijuna eura banci, zatim šest dana kasnije, 6. svibnja novih 20 milijuna eura, tri tjedna kasnije još 20 milijuna eura te na dan 29. svibnja posljednjih 10 milijuna eura. Time je, procjenjuje zasad tužiteljstvo, Todorić kupio EBRD-ovih 12.811 povlaštenih dionica Agrokora, no obveze sa spomenutih stavki su ostale Agrokoru.
Zatim kreće povrat onih dionica koje je Todorić prodao Fairtradeu. Prema sumnjama, Todorić zatim u listopadu 2014. otkupljuje 2960 redovitih dionica od Fairtradea za 221,9 milijuna kuna, a kako bi Fairtrade imao novac za otplatu kredita kod banaka koje je podignuo godinu dana ranije, dok je 25 milijuna eura "težak" iskup Konzumovih mjenica Fairtradeu podmirio Konzum.
Tužitelji sumnjaju kako je Todorić naložio Alojziju Pandžiću, izvršnom direktoru u Sektoru računovodstva i financija, da se u poslovnim knjigama Agrokora njegov dug preknjiži na druge subjekte. Pandžić je tako, tvrde tužitelji, 31. 5. 2014. naložio knjigovodstvu da Todorićev dug rasporedi na niz tvrtki. Najveći dio, od 675,8 milijuna kuna, prebačen je na tvrtku Agrokor AG iz švicarskoga Zuga, dok je preostalih 82,7 milijuna kuna duga preknjiženo na Amsterdam Trade Bank.
Krajem poslovne 2014. Todorićeve obveze prema Agrokoru iznosile su, pak, 1,35 milijardi kuna, što je smanjio uplatom od 49 milijuna eura, da bi zatim sa samim sobom kao zajmoprimcem zaključio Ugovor o zajmu na iznos od preostalih 1,15 milijardi kuna od 31. 12. 2014. Taj iznos "razmrvio" je na tri stavke: 390,5 milijuna kuna na stavku ostala potraživanja, 704,2 milijuna kuna na stavku mjeničnih obveza te 55,2 milijuna kuna na stavku svojih ranije primljenih zajmova.
Mjenica
Zatim je, tvrde tužitelji, izdao novu mjenicu od pola milijarde kuna kako bi svoj dug prikazao manjim od stvarnoga te da je razliku između 1,15 milijardi kuna vrijednosti ugovora o zajmu te pola milijarde kuna vrijednosti mjenice, dakle 650 milijuna kuna, prikazao kao depozit Agrokora njemu osobno. Međutim, tome tu nije kraj. U sljedećoj, 2016. godini za mjenice koje je 2013. prebacio Agrokoru Todorić je zaključio ugovor o ustupu tražbine kojim je svojim potraživanjima prema nizozemskoj tvrtki Agrokor Investments BV u iznosu od 704 milijuna kuna prebio dug koji je imao prema Agrokoru d.d.
Ugovor su u ime Agrokora d.d. s Todorićem potpisali Piruška Canjuga i Sertić. Tužiteljstvo smatra kako su oni bili svjesni da se radi o nenaplativom dugu, odnosno da je kupovinom duga nizozemske tvrtke Agrokor zapravo sklopio štetni ugovor. Upravo zbog potpisivanja navedenoga ugovora Canjuga i Sertić su u konkretnom slučaju i završili na listi osumnjičenika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....