"Ni med cvetjem ni pravice..." napisao je davno veliki Miroslav Krleža i bio je u potpunosti u pravu. Svatko od nas, ili barem velika većina nas iz ogromne galerije malih ljudi sigurno se mnogo puta osjećala kao "smrdljivi trputac, jalnuš, tvrdogutac...". Svatko se od nas mnogo puta osjećao kao netko po kome "krave mogu smraditi i Cigan mokriti...".
Upravo tako kako je napisao Krleža u svojoj buntovnoj kajkavskoj poemici sigurno se na poprištu EP-a u Mađarskoj osjećaju hrvatski, islandski i ostali rukometaši iz "malih zemalja". Iz malih zemalja bez velikog utjecaja u svijetu bogatih. Duvnjak, Cindrić, oba Mandića, Mihić...da ne nabrajamo dalje, predugo bi trajalo - svi oni kao i...