Hrvatske autoceste su u studenom 2007. godine ugovorili gradnju dionice Velika Gorica - Buševec u vrijednosti 592 miljuna kuna s PDV-om. Ugovoreni rok završetka radova za prva dva kilometra dionice bio je deset mjeseci, a svih radova 14 mjeseci. To znači da je dionica trebala biti završena do kraja siječnja 2009.
No, Državna revizija je u svom izvještaju o reviziji učinkovitosti sustava javne nabave, koju su obavili u deset državnih poduzeća, utvrdila da je umjesto 14 mjeseci gradnja spomenute dionice trajala gotovo pet godina, a potrošeno je čak 11 milijuna kuna više nego što je planirano!
Produljivali rok 9 puta
Za spornu je dionicu HAC s izvođačem radova potpisao čak 9 dodataka ugovora kojim su produljivani rokovi. Do kolovoza 2013. izvođaču radova je plaćen 600,1 milijun kuna, što je za 11 milijuna kuna više od vrijednosti izvedenih radova. Od tih 11 milijuna kuna na zatezne kamate plaćene izvoditelju radova odnosi se 8,8 milijuna.
To je samo jedan primjer koji najbolje pokazuje sav kaos koji vlada u državnom poduzeću za gradnju i održavanje autocesta u državnom vlasništvu kad je riječ o javnoj nabavi. No nije i jedini. Revizija je utvrdila kako su se zbog propusta u javnoj nabavi, odnosno u projektnoj dokumentaciji produljivali rokovi i kod isporuke sustava za nadzor u tuneima Mala Kapela i Sveti Rok, zatim kod glavnog pregleda objekta na autocesti Zagreb - Bregana - Lipovac, i autocesti Zagreb - Goričan, te dogradnje čvora Ivanja Reka.
Ista stuacija u 10 tvrtki
A na nizu primjera koje raščlanjuju do u detalje vidljivo je kako gotovo ni jedna dionica autoceste nije završena na vrijeme, a negdje se kašnjenja ne mjere samo u mjesecima već i u godinama.
Državna revizija je naime obavila reviziju učinkovitosti sustava javne nabave u deset poduzeća u vlasništvu Republike Hrvatske te ih poslala Saboru. Njihova opsežna izvješća do u detalje opisuju sve važnije postupke javne nabave koje su ta poduzeća realizirala od 2011. do 2013. godine, a koji su ukupno teški 17,4 milijarde kuna. Najveći među njima su HEP, koji je u spomenute tri godine za javnu nabavu potrošio 9,1 milijardu kuna, te HAC sa 5,2 milijarde kuna.
Upravo primjeri postupaka javne nabave u tim poduzećima svjedoče da se pri nabavi roba ili usluga vrijednih više milijuna kuna državna poduzeća nikako ne ponašaju poput dobrog gospodara. Upravo suprotno.
Nisu naplaćivali penale
Revizori su kod svih deset poduzeća utvrdili nepravilnosti u upravljanju postupcima javne nabave, odnosno zaključili da je sustav nabave - neučinkovit.
Potkrepljuju to nizom primjera i argumenata - od toga da državna poduzeća loše planiraju javnu nabavu pa se nabavlja i roba koja nije potrebna, zbog manjkavosti natječajnih dokumentacija i nerealnih rokova završetak nekih radova se znatno produžuje. Potvrdili su revizori i da su neki natječaji pisani tako da se eliminira određene ponuditelje, a u nekim slučajevim ugovorene su različite cijene za istu vrstu radova. Isto tako državna poduzeća u mnogim slučajevima, unatoč tome što izvođači radova ili usluga nisu poštovali rokove, od njih nisu naplaćivali penale iako su trebali.
Milijuni bačeni u vjetar
HEP je recimo samo na HE Ombla u vjetar bacio 28,7 milijuna kuna, a zbog petljanja s natječajem za nabavu stupova za struju više od godinu dana nisu imali osnovnu opremu za priključenje novih kupaca!
HAC
ENC UREĐAJI
HAC u svibnju 2012. kupio interoperabilne uređaje po cijeni o 159,88 kuna. A onda je iste te uređaje HAC, u sklopu promotivnih paketa, prodavao građanima za 1,25 kuna! HAC se opravdao kako su skupe uređaje dijelili jer su htjeli postići da se 50 posto naplate cestarine obavlja elektrončkim putem. Uređaje su podijelili, ali cilj nije postignut - od lipnja do rujna 2012. kada je trajala akcija, elektroničko plaćanje autoceste je, navodi se u izvješću revizije, povećani tek za 25 posto.
REKONSTRUKCIJA ČVORA RUGVICA
Rekonstrukcija vrijedna 148,5 milijuna kuna trajala je četiri mjeseca predugo, a iako je ugovorom utvrđeno plaćanje kazne do 5 posto ugovorenog iznosa, ona nikada nije naplaćena od izvođača.
RAZLIČITE CIJENE
Revizori su našli niz nelogičnosti kod ugovaranja cijena: primjerice kod izrade poprečnih profila i geodetskog nadzora za jedan je krak ugovorena cijena od 27 kuna po metru četvornom, a za drugi 12!
HEP
SAP SUSTAV
HEP je od 2008. do 2011. godine za nabavu licence za informacijski sustav SAP i njihovo održavanje potrošio 57,6 milijuna kuna, a s PDV-om iznos se penje i na više od 70 milijuna kuna. Do srpnja 2014. sustav nije stavljen u upotrebu!
HE OMBLA
U srpnju 2011. godine Uprava HEP-a donijela je odluku o gradnji HE Ombla. Od 152,4 milijuna eura troškova, 123,2 milijuna je trebao pribaviti kredit Europske banke za obnovu i razvoj. HEP je morao plaćati banci naknadu od 1,3 posto godišnje za onaj iznos kredita koji nije isplaćen ili otkazan. Budući da je rok za prvo povlačenje kredita istjecao krajem lipnja 2013., a da je procijenjeno kako će pripremne aktivnosti trajati još najmanje 12 mjeseci, HEP u lipnju 2013. raskida ugovor o kreditu, ali je banci morao platiti 28,7 milijuna kuna.
HE KOSINJ
Za studije o utjecaju na okoliš HE Kosinj ugovor vrijedan gotovo 4 milijuna kuna je zaključen u prosincu 2011. i sve je trebalo biti gotovo za devet mjeseci. Izvoditeljima je plaćeno 1,6 milijuna kuna, što je 32,7 posto ugovorenog iznosa, ali studija do srpnja 2014. još nije bila dovršena!
ODVJETNICI
HEP je u 2014. koristio usluge 9 odvjetničkih društava s kojima su zaključeni ugovori u iznosu 880.000 kuna, a revizori su utvrdili da su se cijene odvjetničkih usluga ugovarale prema različitim kriterijima. Revizori tvrde da HEP nije ni trebao koristiti vanjske odvjetnike jer se radilo o uobičajenim pravnim poslovima koje obavlja i 17 zaposlenih u Sektoru za pravne poslove.
Komentar Mladena Plešea:
Državne tvrtke uče od političara
Nakon što je Državna revizija ocijenila da je Ministarstvo gospodarstvo, među ostalim, imalo neopravdano visoke troškove za intelektualne usluge te loše vodilo evidenciju i kontrolu obveza i troškova, ne čudi što su inspektori utvrdili još i puno gore stanje u Hrvatskim autocestama i Hrvatskoj elektroprivredi. Zašto bi se, naime, HAC i HEP ponašali drugačije kada je za kontrolu tih tvrtki bilo zaduženo upravo Ministarstvo gospodarstva na čelu s Ivanom Vrdoljakom na čiji je rad revizija imala toliko ozbiljnih primjedbi.
U posljednje tri godine HAC i HEP potrošili su za javnu nabavu 14,3 milijarde kuna. A taj golem novac, utvrdila je revizija, utrošen je na loše planirane projekte, kupovanje nepotrebnih roba, na natječaje koji su se namještali, a za kašnjenja radova nitko nije odgovarao niti platio penale. A kasnilo se strašno: gradnja dva kilometra ceste umjesto 14 mjeseci produžila se na 5 godina, a za projekte koji nisu realizirani, poput HE Ombla, potrošeno je 28,7 milijuna kuna. Kada se u dvije tako važne javne tvrtke kao što su HEP i HAC otkrije toliko malverzacija, kršenja zakona, neznanja i neodgovornosti, onda je potpuno jasno zašto su gospodarstvo i državne financije u tako katastrofalnom stanju.