CROATICUMOV TEČAJ

Kako strancima zvuči hrvatski, koje su im riječi najsmješnije, a koje najteže?

Jezik i jezik – to su odgovori koje ćete često čuti kada pitate izbjeglice u Hrvatskoj što im otežava i što im olakšava život

Asghar Noghandust

 Sanja Bistričić

Progovoriti novi jezik znači griješiti, zvučati smiješno i nespretno, zamuckivati tražeći riječi i ispravne gramatičke konstrukcije, još griješiti pa se ispravljati, osjećati se reducirano, često i frustrirano, kao da vam je um zarobljen u jeziku trogodišnjaka. I kroz to svatko mora proći prije nego suvislo progovori novi jezik. Ako pri tom ne poznajete pismo tog novog jezika, ako vam je donio glasove koji ne postoje u vašem jeziku i morate ih beskonačno ponavljati da biste ih uopće uspjeli izgovoriti, ako se to novo pismo piše s lijeva na desno, umjesto s desna na lijevo kako vam je ruka istrenirana, ako u vašem jeziku, kao u arapskome primjerice, glagoli dolaze ispred imenica, a morate se naviknuti na obrnuto, ako novi jezik donosi i nova glagolska vremena – još je teže.

Jezik i jezik – to su odgovori koje ćete često čuti kada pitate izbjeglice u Hrvatskoj što im otežava i što im olakšava život. Otežava dok ne znaju hrvatski ili ga tek uče i još njime ne vladaju i olakšava onda kada su već uložili prilično truda i naučili ga. A za hrvatski se treba svojski potruditi, ne ulazi sam u uho, dapače, lako ispada iz uha.

Tako je svakome tko je došao živjeti u zemlju čiji jezik ne govori. Tako je bilo našim gastarbajterima u Njemačkoj osamdesetih, tako je sirijskim izbjeglicama danas. Jezik često određuje kakav će vam život u toj zemlji biti; hoćete li naći posao, kakav će taj posao biti, hoćete li steći prijatelje, hoćete li samostalno navigirati tim novim društvom i biti njegovim dijelom ili ćete ostati u granicama svog jezika. Istraživanja pokazuju da izbjeglicama učenje novog jezika može pomoći i u prevladavanju traume dajući im mogućnost da se na stranom jeziku emotivno lakše izraze, mada možda jezično teže. Mnogim izbjeglicama učenje jezika daje i osjećaj da bar nešto kontroliraju u situaciji koja je prilično izvan njihove kontrole.

Ali naučiti dobro novi jezik, pogotovo ako mu niste nikada prije bili izloženi, kao što je u slučaju ljudi koji su dobiti međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj, nije lako i ne ovisi samo o nečijoj volji. Lakše se usvaja novi jezik ako ste mlađi, ako imate prethodno iskustvo učenja jezika i ako jezik koji učite ima neke sličnosti s onim koji poznajete. Ako imate kvalitetnu i redovitu poduku. Ako si je možete priuštiti. Ljudi koji imaju vremena i novca brže će svladati jezik, naravno, od onih koji moraju raditi da bi platili učenje jezika i onda navečer umorni dolaze na satove. Brže uče oni koji imaju više interakcije na tom jeziku, a pokazalo se da više interakcije imaju oni koji su po izgledu sličniji građanima zemlje u koju su došli. Dakle, ako ste iz Italije i živite u Hrvatskoj, češće će nepoznati ljudi s vama započinjati razgovor, nego ako ste iz Afganistana.

Veliku, vjerojatno najveću, razliku u uspješnost učenja novog jezika čini razina podrške koju vam nudi zemlja u koju ste došli.

U Švedskoj je imigrantima - svima, ne samo izbjeglicama – omogućeno besplatno učenje švedskog koliko god treba, a često je uključeno i u obuku za posao. Kanada nudi ekstenzivne tečajeve engleskog i francuskog, a neki od njih uključuju i besplatno čuvanje djece za vrijeme tečaja i prijevoz. Jer, mnogima u novoj zemlji nema tko čuvati djecu, što posebno žene čini vezanima za kuću i prijeći da uče jezik, a nepoznavanje jezika im pak onemogućava zapošljavanje.

Hrvatska ima obavezu pružiti besplatno učenje hrvatskoj jezika onima koji su dobili međunarodnu zaštitu i ta se obaveza provodi preko Ministarstva znanosti i obrazovanja koje raspisuje javne natječaje za pružatelje usluga. I tu zna doći do problema: pružatelji usluga znaju biti nedovoljno kompetentni za poučavanje hrvatskog kao stranog jezika, a broj sati poduke dovoljan da se možete sporazumjeti u dućanu, ali ne i zaposliti se.

Mjesto na kojem se u Hrvatskoj koncentriralo najviše iskustva i znanja u poduci hrvatskog strancima jest Centar za hrvatski kao drugi i strani jezik Croaticum koji desetljećima djeluje u sklopu Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prije gotovo četiri godine su na Filozofskom fakultetu odlučili besplatno ponuditi Croaticumove tečajeve azilantima i tražiteljima azila, i to još uvijek provode, vlastitim sredstvima i entuzijazmom.

Proveli smo nešto vremena s profesoricom Ivanom Bauk i polaznicima Croaticumovog tečaja, no nedovoljno da naučimo ispravno izgovoriti tek ime jednog od njih, Asghara Noghandusta iz Irana. Gh bi trebalo pustiti van kao da se svijeća gasi iz dubine grla. Smijali smo se našim nespretnostima i jezičnim nesporazumima, a smijeh je ionako najljepši jezik.

U videu saznajte koje su riječi polaznicima tečaja hrvatskog jezika najdraže, koje najsmješnije, a koje najteže, kako im zvuči hrvatski, koliko je težak i što im u hrvatskom nedostaje iz njihovog jezika.

Video: Sanja Bistričić

U suradnji s UNHCR-om Hrvatska, Agencijom UN-a za izbjeglice

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. srpanj 2022 04:49