Kako smo spasili Đuru Đakovića i što će tek biti ako u Kuvajtu dobijemo posao stoljeća

Sve sam prilike u životu iskoristio i dokazao sam se isključivo radom, govori mi Tomislav Mazal, predsjednik Uprave Đure Đakovića. Analizira svoj uspon u zadnjih 14 godina. Počeo je kao civilni ročnik u Vladinu uredu za odnose s javnošću 2003. godine. Mlad i prodoran, od PR-ovca uspio je stići do šefa slavonskobrodske tvrtke i preživjeti kao državni službenik na brojnim pozicijama u vrijeme čak tri različita premijera, piše Globus.

Važno mu je naglasiti da bez obzira na to nije član nijedne političke stranke. Očito je silno ambiciozan, a koliko zna i može u biznisu tek treba potvrditi restrukturiranjem tvrtke koja je već drugu godinu u ozbiljnim gubicima i odnedavno ponovno u većinskom državnom vlasništvu.

U ovom trenutku sve u Đuri Đakoviću ovisi o velikom poslu stoljeća u Kuvajtu. Očekivanja su ogromna, i upravo će Mazal postati ili glavni gubitnik ili zvijezda.

Prema kvartalnim izvješćima, Đuro Đaković Grupa nakon minusa od 124 milijuna kuna 2013. godine i 2014. Završit će u gubitku. Koliko će on iznositi?

- Očekujem oko 90 milijuna kuna minusa, što je bilo i očekivano s obzirom na situaciju na tržištu i u firmi. Od prvog dana kad sam postao predsjednik Uprave govorio sam da su radikalne promjene nužne, da moramo prestati gledati Đuru Đakovića samo kao firmu koja ima 93 godine tradicije i prestati govoriti o velikom Đuri, jer takvoga nema već više od 30 godina. U tih 30 godina svijet se tri puta promijenio, mnoge velike firme su propale, a druge, sasvim nove, postale su svjetski lideri.

INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA