ZAGREB - Timothy je ovoga ljeta završio redovnu osnovnu šklolu u Londonu. Imao je šest predmeta i sve je s uspjehom položio. Kakvim, njegovi roditelji su saznali iz svjedodžbe ispisane na sedam stranica.

Svaki od profesora, uključujući razrednicu Miss Arbuthnott, napisao je svoj dojam o Timothyju. Svi su dojmovi divni, a posebne pohvale Timothy je dobio od Mr. Stevensona, zaduženog za praćenje njegova uspjeha u fizičkim vještinama (naš tjelesni odgoj).

Ocjenu uspjeha učitelj iz Londona zabilježio je na sljedeći način:

“Timothy me impresionirao svojom igrom kriketa. Ima odlične prirodne sposobnosti za obranu i pažnju za loptom za vrijeme udarca. Jako dobro igra u napadu, jednako kao i u obrani, što ga čini izvrsnim igračem. Na terenu je vrlo glasan te potiče ostale suigrače na igru, što nalazim jako pozitivnim. Sve u svemu, ima jako puno potencijala i jako dobar odnos prema igri”.

Ocjene bez težine

Ocjena Mr. Stevensona tu ne završava. Pod zaključkom dodaje:

“Timothy bi rebao biti uključen u svaki vid sporta koji mu se nudi u Londonu. Talentiran je u mnogim sportovima i siguran sam da može postići puno. Mnogo sreće želim u budućem sportskom razvoju i zamolio bih da se jednom vratiš i isprčaš mi svoja postignuća, Timothy”.

Zamislimo da dječak nastavlja školovanje u Hrvatskoj. Njegovi roditelji teško da bi iduće godine dobili svjedodžbu imalo sličnu klasičnoj britanskoj. Što bi u njoj stajalo o uspjehu Timothyja?

- Ništa. Odličan 5 ili vrlo dobar 4. Stavit će ga se na skalu koja ništa ne pokazuje - odgovara Martina Kolar Billege, znanstvena novakinja na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu koja je magistrirala na području ocjenjivanja.

Da kojim slučajem Timothy upisuje osnovonu školu u Sloveniji, prošao bi nešto bolje. Prva tri razreda čekale bi ga opisne ocjene, bez brojčanih. U Škotskoj bi dobio dvije svjedodžbe - jednu s brojčanim ocjenama, drugu širokoopisnu. U Kaliforniji bi mu situacija opet bila drukčija, no nipošto suhoparno brojčana kao u Hrvatskoj. Njegov bi uspjeh bio opisan kroz jednu od četiri skale, pri čemu skala tri znači standard, dva je ispod standarda, četiri iznad, a svaka je skala jasno protumačena.

- Ocjena hrvatskog učitelja temelji se samo na impresiji i navici te kao takva ništa ne govori. Posljedica toga je što je podležna kritici roditelja koji se uvijek može žaliti jer ne postoji standard na razini sustava koji bi obranio ocjenu - kaže Martina Kolar Billege.

Različiti kriteriji

U istraživanju koje je provela na primjeru ocjenjivanja hrvatskog jezika u četvrtom razredu osnovne škole, došla je do zaključka da se u ocjenjivanju učitelji statistički značajno razlikuju te uzimaju različite elemente koje određuju pojedinu ocjenu. Znanstveno je zapravo dokazala da školska ocjena nije pravo mjerilo znanja.

- Iza iste ocjene stoje potpuno različita postignuća učenika - tvrdi znanstvena novakinja.

Uočila je da iz završne ocjene iz hrvatskoga jezika ne vidi je li učenik uspješniji u književnosti, jeziku ili komunikaciji, a to je, kaže, važno za sliku o njemu i za njegov budući razvoj. Ne postoje nikakva obvezna popratna objašnjenja ocjena, kao što se to vidi u engleskom primjeru svjedodžbe.

Subjektivan dojam

Pritom, neki učitelji ocjenjuju napredak uz znanje, a neki ne. Dio ih u završnu ocjenu ukalkulira zalaganje ili vladanje, drugi dio ne.

- Ne bih za takvo raznoliko stanje krivila učitelje. Naprosto ne postoji standard na razini sustava - tvrdi M. Kolar. U svijetu, podsjeća, postoje razna rješenja i svejedno je jesu li brojčane ocjene ili opisne jer iza bilo kakvog znaka mora stajati objašnjenje, treba jasno reći što se očekuje od pojedinog učenika.

Da je nužno promijeniti model ocjenjivanja smatra i Ante Bežen, redovni profesor zagrebačkog Učiteljskog fakulteta.

- Sadašnji model ocjenjivanja nije vjerodostojan, ne izražava stvarno znanje i postignuća učenika i daje tek opću sliku tih postignuća utemeljenu na subjektivnom uvidu i dojmu učitelja. Ocjena je često rezultat učiteljeve trenutne impresije i ne uključuje važne komponente i razine učenikovih postignuća - smatra Bežen.

Takav sustav kod nas postoji od kada pamtimo. Bilo je pokušaja promjena, sjeća se A. Bežen, no nisu uspjele zbog otpora nepripremljenih učitelja kojima je brojčano ocjenjivanje jednostavnije, ali i zato jer prosvjetne vlasti nisu bile dovoljno uporne da ih potpuno osmisle i provedu.