Obiteljski zakon iz 2014. godine, koji je ušao u povijest hrvatskog zakonodavstva kao prvi kojeg je Ustavni sud, pokazat će se poslije potpuno neutemeljeno, popustivši pod pritiscima raznih interesnih skupina, udruga i pojedinaca, suspendirao nakon samo četiri i pol mjeseca primjene, doživio je u petak svoju punu satisfakciju predstavljanjem knjige ‘‘Komentar obiteljskog zakona‘‘ autorica prof. dr. sc. Branke Rešetar s Pravnog fakulteta u Osijeku i izv. prof. dr. sc. Slađane Aras Kramar s Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Netko će možda primijetiti kako je aktualni Obiteljski zakon koji je kod nas u primjeni zapravo onaj iz 2015. godine, što je formalno-pravno točno, ali stručna javnost zna da je taj zakon iz 2015. godine praktički identičan onome iz 2014. godine s tek nekim sitnijim izmjenama.
- Ovo je zavidno postignuće jer pred sobom imamo nešto što u Hrvatskoj nije tako često, iako bismo trebali imati komentar na svaki od bitnijih zakona, ali to na žalost nije tako. Dodatno je važno što su autorice Komentara ujedno i osobe koje su sudjelovale u izradi Obiteljskog zakona i uvjeren sam da je ovo značajan doprinos smanjivanju raskoraka između teorije i prakse. Također, izrazio bih nadu da se Obiteljski zakon neće mijenjati u narednih, barem 10 godina. Obiteljsko pravo je politički visoko kontroverzno, ali ovo djelo nema nikakav politički predznak, nego je izraz modernizacije koja je bila nužna. Također, ovo je i profesionalno kontroverzna disciplina, jer u Hrvatskoj imamo jasnu podjelu na nekoliko skupina obiteljskih pravnika i odvjetnika koji se njime bave, što je donekle povezano s ovim prethodnim. Žao mi je zbog toga i pokušao sam u nekoliko navrata posredovati i pozivati na rasprave pripadnike svih tih skupina, ali nisam u tome uspio. Mislim da ovo dostignuće može doprinijeti prevladavanju podjela - rekao je na predstavljanju knjige prof. dr. sc. Alan Uzelac s Pravnog fakulteta u Zagrebu, jedan od petero recenzenata knjige koja se sastoji od dva fizički odvojena, ali u biti neodvojiva dijela.
Prvu knjigu, koja na 1284 stranice obuhvaća temeljna načela zakona, brak, pravne odnose roditelja i djece, mjere za zaštitu prava i dobrobiti djece, posvojenje, skrbništvo, uzdržavanje, obvezno savjetovanje i obiteljsku medijaciju, napisala je prof. Rešetar, inače voditeljica radne skupine koja je izradila ovaj Obiteljski zakon.
- U ovoj je knjizi sadržano 20 godina moga znanstvenog i stručnog rada u području obiteljskog prava i više od ovoga ne znam, pa ću od ponedjeljka početi učiti za nešto dalje - rekla je sa smiješkom u uvodu Rešetar, koja se kao voditeljica radne skupine prije osam godina našla na najvećem udaru dijela stručne javnosti, nezadovoljnika svih profila - od udruga, kako konzervativnih tako i liberalnih do odvjetnika koji su poslali hrpu primjedbi na novi zakon smatrajući ga "nestručnim, loše pripremljenim i neprovedivim" dok su u isto vrijeme u sudnicama koristili sve blagodati koje im je taj zakon omogućio.
Rešetar se na promociji knjige nije željela osvrtati na te mjesece u kojima je bila izložena "prekomjernom granatiranju". Samo je rekla da joj je motiv za pisanje knjige bila "unutarnja potreba, jer znaš da taj zakon stoji na stolu svakog suca koji razvodi neki brak, koji odlučuje o hoće li neko dijete biti izdvojeno iz obitelji ili neće, socijalnog radnika koji će procjenjivati neko posvojenje, suca koji će procijeniti hoće li osoba s mentalnim poteškoćama biti lišena poslovne sposobnosti ili neće..."
- Bilo je nužno ovo napisati da se ljudima pomogne tamo gdje imaju nekakve nejasnoće ili dvojbe. Moj iskreni motiv bio je pomoći onima koji primjenjuju zakon - istaknula je Rešetar.
Njezina kolegica Aras Kramar, koja je bila članica radne skupine za izradu zakona, napisala je drugu knjigu, gdje je na 872 stranice obuhvaćen postupak pred sudom te prijelazne i završne odredbe.
- Nastojanje je bilo ponuditi jedan obuhvatan, kvalitetan komentarski tekst ispod svake odredbe zakona vodeći računa ne samo o Obiteljskom zakonu, već i o drugim zakonima, uredbama i koneksnim propisima s ciljem da se svim praktičarima, ali i nastavnicima, studentima... nađe na stolu kao ishodište za daljnja znanstvena istraživanja i kritike - rekla je Aras Kramar.
Izv. prof. dr. sc. Nataša Lucić s Pravnog fakulteta u Osijeku, također recenzentica knjige, istaknula je da je 2012. godine, kada je radna skupina na čelu s Rešetar krenula u izradu novog zakona, "počeo razvoj potpuno novog smjera u našem obiteljskom zakonodavstvu, na koji je danas stavljena točka".
- Reformom iz 2014., odnosno 2015. godine i donošenjem novog Obiteljskog zakona, izmijenili smo sve obiteljsko-pravne institute, ali dvije najvažnije promjene su unapređenje pravnog položaja djeteta ne samo unutar obitelji nego i u upravnim i sudskim postupanjima te unapređenje u zaštiti odraslih osoba bez poslovne sposobnosti, a upravo su Komentari zakona u kojima autorice tumače te odredbe najvrjedniji dijelovi koji će se najviše koristiti u praksi. Obiteljski zakon i ovaj Komentar su potvrdili da je pravo živući instrument, ali i poučili nas da je i akademska zajednica živući instrument koji vapi za promjenama od kojih ne bismo smjeli zazirati - poručila je Lucić.
Bivši predsjednik Vrhovnog suda, doc. dr. sc. Krunislav Olujić, također recenzent Komentara, osvrnuo se i na sve što je pratilo Obiteljski zakon, pa tako i famoznu odluku Ustavnog suda iz 2015.
- Nikada se, do tada, u ustavno-sudskoj praksi nije dogodilo da Ustavni sud, na neprimjeren način i izvan svojih ovlaštenja, suspendira jedan zakon. Učinili su to zbog brojnosti zahtjeva, iako u tekstu zakona iz 2014. godine nije bilo strukturalnih nedostataka. Sramotno je da se i dio akademske, stručne i političke javnosti svrstao u borbi protiv tog zakona. A onda smo 2015. godine dobili novi zakon s tek nekim manjim, simboličnim korekcijama zakona iz 2014. koji je do danas na najbolji mogući način zaživio u praksi i učinio se gotovo nezamjenjivim zakonom. Zamislite, zakon se primjenjuje već sedam godina, što potvrđuje koliko je Ustavni sud 2015. bio, ne Ustavni sud, nego sudionik i arbitar u rješavanju dnevno-političkih sporova kapituliravši pred pritiscima. Da je tome tako potvrđuje i činjenica da u ovih sedam godina Ustavni sud nije donio nijednu odluku koja bi čak i ukazivala na ‘‘teške i nepopravljive pogreške‘‘ na koje su se pozvali kada su suspendirali zakon. Također, važno je da je time spriječeno vraćanje zakona iz 2003. godine, kojeg je pregazilo vrijeme - kazao je Olujić, dodavši i, govoreći o Rešetar, kako je "ovo velika stručna i profesionalna pobjeda jedne hrabre i odlučne osobe koja je sa suradnicima iznjedrila zakon koji odgovara svim zahtjevima vremena u kojem živimo".