GLAZBENA REALNOST

KAKO JE SPLIT POSTAO GLAVNI GRAD TURBOFOLKA U HRVATA 'Urlanje cajki na mukama' ori se gradom, i to ne samo po opskurnim klubovima kao dosad

 / Arhiva / HANZA MEDIA

Jedan od najljepših klubova u Splitsko-dalmatinskoj županiji bio je Imperium u splitskoj luci. Otvoren je u rano proljeće prije četiri godine, romantičnim koncertom Olivera Dragojevića, da bi ubrzo taj reprezentativni prostor počela napuštati romantika, a više nastanjivati "dinamika".

Uslijedio je, naime, pop-folk koncert Željka Bebeka, a uskoro se zvuk u Imperiumu još više "stvrdnuo" i zaredali su koncertni nastupi folk-pjevača iz susjedstva, piše Slobodna Dalmacija.

Pomno arhitektonski dizajniran interijer neizbježno je oskvrnut zvucima folkera koji čak nisu ni na A-listi popularnosti među poklonicima. Klub je lagano tonuo u trash i dugove, da bi ga nakon hiberniranja od neke dvije godine zatvorila Porezna inspekcija.

Folk-glazba u Splitu imala je druge svoje oaze. Jedna od najtvrdokornijih bio je opskurni Paganini, kultni splitski klub osamdesetih godina, koji je nekoliko godina prije nego što je lani postao striptiz-oaza Dolls bio poznat kao "posljednja šansa".

Memljivi vonj atomskog skloništa pretvorenog u klub koji je odavno izgubio stari sjaj bio je najprivlačniji onima koji "urlanje cajke na mukama" (TBF) vole čuti kad sve drugo pozatvara, iza pet-šest ujutro.

'Veseli' repertoar

Ipak, folk nije ostao rezerviran samo za "after fajrunt partyje", nego se sve više domaćio i, naposljetku, udomaćio. Kad je u travnju prošle godine turbofolk pjevač iz Crne Gore s adresom u Beogradu Boban Rajović uspio napuniti Spaladium Arenu, na noge su se digli psiholozi, sociolozi i novinari koji su slučaj analizirali na razini fenomena.

Zapravo, činjenica je sljedeća: Split je "folk-friendly" grad, a taj je glazbeni pravac postao mainstream dobrog dijela mlađarije.

Maturalne fešte teško će proći bez "hopsanja" (pogotovo faza nakon službene proslave), a čak i gažerski bendovi u većem dijelu noćnih klubova promoviraju taj "veseli" repertoar.

Da mu nije nesklona ni "akademska mladež", znaju svi koji su barem jednom bili na najpoznatijoj Studentskoj večeri, onoj uhodanoj već godinama svake zimske srijede u klubu Kauri u Splitu.

Klub Chaos na Gripama ove je godine mjesto u kojem se traži karta više za Radu Manojlović, Anu Bekutu, Sandru Afriku i druge perjanice turbofolka, a proteklog je vikenda ugostio i nekadašnjeg rock, jazz i gipsy glazbenika, "posrnulog umjetnika" i – budimo realni – nikad traženijeg na tržištu, danas pop-folk izvođača Acu Lukasa iz Beograda.

Doduše, istoga petka u Tropic klubu na Bačvicama čisti pop izvodio je Sandi Cenov, dok je u klubu Kameleon u obližnjem Solinu nastupio rock-bend Let 3.

To su bile potpuno žanrovski različite svirke, a svaka je bila posjećena, baš kao što je publika podržala i nedavno održane koncerte stare zabavnjakinje Jasne Zlokić, a navodno je već "planuo" i Milo Hrnić, koji u novoj Jazzbini nastupa 3. ožujka.

Volimo i Ultru

Dakle, iako je Split grad u kojemu može "cvjetati tisuću cvjetova" – naravno, u tom je "vrtu" neizbježno spomenuti i već dobro ukorijenjen Ultra Music Festival i tradicionalni Splitski festival – Split nije izrazito "folkerski", ali je neumitna činjenica da je folk postao sastavni dio zabavne ponude dalmatinske metropole.

Fijasko Ringišpila, ambiciozno zamišljenog folk-pandana rečenoj Ultri, tu nije relevantan faktor jer lošu prolaznost prvog (možda i jedinog) izdanja projekta treba sagledati u svjetlu činjenice da je organiziran usred ljeta u mračnoj Spaladium Areni, dok su ljetni klubovi s otvorenim terasama istodobno vrvjeli raznim žanrovski sličnim izvođačima.

Kome krivo, kome drago, folk se uselio u Split i privukao puno mlade publike. Dok dio žitelja to baca u očaj, sociolozima je izazovno otkriti uzroke tomu, piše Slobodna Dalmacija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 00:57