ZAGREB - Modeli prikupljanja novca preko paradržavnih fondova, javnih poduzeća i privatnih tvrtki za potrebe HDZ-a nisu nikakva novotarija u toj stranci.
S godinama se model nešto sofisticirao, ali rezultat je isti - novac namijenjen javnim potrebama preusmjeriti u stranačku blagajnu ili u džep stranci bliskim ljudima.
Za obranu i stranku
Tijekom devedesetih, pod krinkom obrane domovine, tadašnji HDZ-ov stranački vrh osnovao je nekoliko inozemnih računa, Fondova za obranu domovine i Zaklada na koje su, prije svega pripadnici dijaspore uplatili nekoliko stotina milijuna tadašnjih njemačkih maraka, kako bi se zemlja obranila. Novac nije dolazio samo preko računa, već se preko granice švercao u torbma. Koliko je toga došlo? Nikada nitko to neće uspjeti utvrditi. No, novac je samo dijelom odlazio na obranu zemlje. Tuđman je tada navodno zapovijedio da dio novca ode u stranačku blagajnu i pojedincima za kupnju tvornica. To je bio samo jedan način pribavljanja sredstava.
Nisu bili na natječajima
Govorilo se i o stranačkom reketu u javnim i privatnim tvrtkama.
Tvrtka koja je odbila dati donaciju stranci, na javnim natječajima gotovo nikad nije uspijevala dobiti posao, a na pozivne natječaje nitko ih uopće nije ni zvao.
Stranačka osoba u Nadzornom odboru svakog javnog poduzeća navodno je bila zadužena da se sredstva uvijek sliju u stranačku blagajnu. Privatne su kompanije, pak, upozoravane da također moraju dati svoj doprinos u obliku donacija strankama. Tko je ponudu odbio, vrlo lako mu se dogodilo da propadne.
1. Novac dijaspore u torbama preko granice
Nakon preuzimanja vlasti HDZ nije našao prebogatu državnu blagajnu te je zbog velikih zahtjeva i neznanja prvo posegao u razne državne fondove, od mirovinskog do zdravstvenog, radi financiranja u prvom redu obrane, ali i same stranke, kaže nam jedan bivši visoki dužnosnik HDZ-a. Tijekom rata sredstva za obranu često su uzimana i za potrebe stranke, jer se nije radila razlika. Glavna financiranja stranke bila su pomoću tzv. torbara, odnosno donacija iz dijaspore. Najviše je uzimano za obranu, dio za stranačko-državne potrebe, a jedan dio, na koji se znalo zažmiriti, bio je “zavlačenje ruku u torbe” za vlastite potrebe, smije se naš sugovornik.
Tijekom cijelog rata glavne metode financiranja HDZ-a bile su donacije iz inozemstva. Ti prihodi nisu podlijegali porezima ili drugim oblicima kontrole. Zato će se teško ikada doznati koliko je novca stiglo iz dijaspore u torbama, ali može se govoriti ne o milijunima nego i o milijardama tadašnjih njemačkih maraka, kaže naš sugovornik. S obzirom na to da su izborne kampanje na izborima do 2000. uglavnom bile skromnije i jeftinije, sredstva koja su išla HDZ-u često su se prelijevala s onima za neke druge potrebe, kaže naš sugovornik.
2. Hrvatski nacionalni fond
Osnovao ga je tadašnji ministar obrane Gojko Šušak s namjerom da od dijaspore prikupi novac za obranu zemlje. Novac je prebačen u Bank für Karrnten und Steirmajk u Villachu u Austriju, gdje je otvoreno 13 deviznih računa. Prema nekim procjenama, na računima je bilo između 90 i 110 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Iako je dio novca otišao za kupnju oružja, dobar dio je potrošen za potrebe HDZ-a i ljude bliske stranci. Navodno je s tog računa Ferdinandu Jukiću isplaćeno 6 milijuna dolara kako bi kupio tvornicu Badel, a braći Mikulić 3,2 milijuna dolara za osnivanje tvrtke PAN papir. Oni su tvrdili da im je novac isplaćen kako bi kupili oružje.
3. Prodaja društvenih stanova
Negdje 1991. Vlada je donijela odluku o prestanku postojanja društvenog vlasništva i stanare obvezala da riješe vlasnička prava nad stanovima. Kako je rat već bio počeo i dobar dio stanara više nije bio u Hrvatskoj, ti stanari nisu uspjeli riješiti dokumentaciju. Prema procjenama, država je na taj način prisvojila oko 25 tisuća stanova.
Ti su stanovi potom dani na prodaju, a poslije se pojašnjavalo da je taj novac otišao na obranu zemlje. Kasnih 90-ih utvrdit će se da je dio utrošen za potrebe HDZ-a, a najmanje 8 milijuna dolara položeno na račun u londonsku banku. Kako se novcu nije moglo utvrditi porijeklo, blokiran je. Nije otkriveno tko je imao pravo raspolagati računom.
4. Plaćali da postanu vitezovi
Na inicijativu predsjednikova savjetnika Slavena Letice i predstojnika Ureda Hrvoja Šarinića, predsjednik Tuđman je osnovao red svojih vitezova. Ideja je bila da osobe koje uplate određenu svotu postanu dio predsjednikova viteškog reda.
Za članstvo u brončanom redu trebalo je uplatiti 1000 njemačkih maraka, za srebrni red 5000, a za 25.000 i više tisuća maraka uplatitelj je osobno od Tuđmana dobio povelju zlatnog viteškog reda. Novac je išao Tuđmanu i trošio se bez provjere i nadzora. Navodno je novac Tuđman stavljao u sef na Pantovčaku. Prema nekim izvorima, dio novca doniran je Domu za nezbrinutu djecu u Zagrebu te je je kupljena Klovićeva slika.
5. Zaklada državnog zavjeta
HDZ je Zakladu osnovao 1995. s mutnim objašnjenjem da je riječ o političkoj zakladi koja će dati svoj doprinos jačanju
političke kulture i gradnje demokratskog društva na demokršćanskim temeljima, a na čelu joj je bio predsjednikov savjetnik za unutarnju politiku Ivić Pašalić. Otkriveno je da je 1998. Tuđman zatražio zatvaranje računa u Villachu na kojima je bilo 2,8 milijuna DEM i naredio da se novac dijaspore prebaci na račun Zaklade. Novac je oročen, a Sanaderove pristaše optužile su Pašalića da je protuzakonito utrošio kamate. Godine 2002. Odvjetništvo je naredilo da se taj novac podigne s računa i uplati u proračun, a protiv Pašalića je pokrenuta istraga, ali su optužbe odbačene.
GONG upozoravao na crne fondove
O sumnji da se stranke financiraju iz “crnih fondova”, koji se sada otkrivaju u istrazi o Fimi-Mediji, upozoravala je u izvještajima i nevladina organizacija GONG. O tome su još od 2003. obavještavani i Državno odvjetništvo, porezna inspekcija i Državna revizija, ali na to nisu reagirali. Prema izvještaju GONG-a iz 2003., iz nepoznatih izvora HDZ je prikupio 8,8 milijuna kuna. Poslije su se ti prihodi vodili pod “ostali prihodi”, a za 2009. taj iznos je bio 3,72 milijuna kuna, odnosno 6 posto sredstava. GONG je izvijestio da je u kampanji 2005. J. Kosor vjerojatno potrošila višestruko veći iznos od prikazanih 6,43 milijuna kuna. Za kampanju za izbore 2007. HDZ je prijavio trošak od 19,5 milijuna kuna, a prema podacima GONG-a samo je za oglase dao 25,4 milijuna kuna.( D. Miljuš)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....