Na prvom katu zgrade u kojoj je nekada poslovao TEŽ u zagrebačkoj Folnegovićevoj ulici danas su uređene dvije učionice. U njima sjede dječaci, u dobi od sedam do devet godine, svi su odjeveni u sive hlače, bijelu majicu, plavi pulover i plavi sako na čijem je reveru grb, u obliku jedra.
Na sivom polju grba ucrtano je pero, dok su na modrom utisnuti rimski stupovi i knjiga. Rimski stupovi simbol su vrlina, a knjiga predstavlja znanje. U podnožju grba je natpis “Ut Gigas”.
- Na vrlinama temeljimo znanje. Ut Gigas u slobodnom prijevodu znači “kao divovi”. Vjerujem da je naša misija jasna - kaže mi Marin Divić, ravnatelj Osnovne škole Lotrščak, inače profesor matematike.
Prije Lotrščaka radio je u jednoj školi u Imotskom, a iskustvo u radu s mladima skupljao je i kroz Studentski dom Gradec, koji je otvorila zaklada Dostojanstvo i nada uime Osobne prelature Opus Dei.
Molitva ujutro
Lotrščak je zasigurno jedna od najmlađih škola u Zagrebu, otvorena u rujna, i prva je škola u Hrvatskoj namijenjena isključivo dječacima. Školu pohađa 22 učenika, 13 ih je u prvom razredu, a devet u drugom i trećem razredu. Osnivač škole je Roditeljski institut za odgoj i obrazovanje - RINO, koji je prije godinu dana u zagrebačkom Podsusedu otvorio školu Ružičnjak, prvu osnovnu školu u Hrvatskoj samo za djevojčice. Baš kao i u Lotrščaku, sve djevojčice odjevene su jednako, u karirane suknje, bijele majice i plave pulovere. U toj školi, u prostoru bivšeg franjevačkog samostana, prvi razred pohađa 10, dok su drugi i treći razred spojeni i u njima sjedi 14 učenica. Uz školu, kaže mi ravnateljica Ružičnjaka Vera Crnko Blažević, imaju i vrtić s tri dobne skupine i ukupno 44 mališana. Za razliku od škola, u vrtićkim skupinama su i dječaci i djevojčice. Ravnatelji mi kažu kako je se u školama radi po državnom kurikulumu, no razlike postoje. Recimo, molitva se prije nastave i obroka u Ružičnjaku i Lotrščaku - podrazumijeva.
- U kapelici imamo misu za početak školske godine, a u njoj razgovaramo, prmjerice, o vremenu došašća ili Božića koji dolazi - kaže ravnateljica Ružičnjaka. Nastava se u obje škole odvija u jutarnjem turnusu, djeca imaju doručak, ručak i užinu. Roditelji po djecu mogu doći u 17 sati, a u tom produženom boravku dječaci se uglavnom bave nogometom, rukometom i atletikom, dok djevojčice veću pažnju poklanjaju kreativnim radionicama poput radionice o bontonu i ručnim radovima te plesu.
- Svaki mjesec razgovaramo o vrlinama. U prosincu govorimo o velikodušnosti. Tako ćemo u ovom mjesecu skupljati pomoć za potrebite obitelji - kaže ravnateljica.
Cijena školarine iznosi 990 kuna.
Duhovnost
U obje škole, kažu ravnatelji, poseban je naglasak na mentorstvu, gdje se učitelj mentor svakom djetetu posebno posvećuje u cilju da izgrade samopouzdanje, postanu hrabri i, kako mi tvrde ravnatelji, počnu razvijati liderske vještine. Ravnatelj Divić ističe kako je vrlo važna uloga roditelja.
- To znači da kad u školi kod učenika potičemo urednost i marljivost to isto roditelji potiču kod kuće u obitelji, a ne da je cijeli naglasak na školi. Upravo na temelju tih razgovora s djecom i njihovih želja, u školu, uz sport, želimo uvesti i španjolski jezik, informatiku i elektroniku - dodaje.Kada ih pitam zašto istospolne škole, prvo me ispravljaju i dodaju da se radi o “diferenciranim školama”, a zatim nude vlastito objašnjenje.
- Djevojčice i dječaci se međusobno razlikuju, imaju različite potrebe, uče različitim ritmom i na drugačije načine. Ovakvo obrazovanje dozvoljava djevojčicama i dječacima da sazrijevaju svojim ritmom te omogućava puno bolji akademski uspjeh - tvrde ravnatelji.
Odmah mi nude i statistiku. RINO ima potporu Europske udruge za jednospolno obrazovanje, EASSE, čije je sjedište u Londonu i koja okuplja obrazovne ustanove, u više od 16 zemalja Europe. S tom udrugom trenutno su povezane 152 škole u raznim zemljama EU, u kojima se do sada školovalo više od 100 tisuća učenika.
- Dobro je da se razgovara o različitim oblicima obrazovanja, i to u ime tolerancije i slobode. Ne smatramo da smo najbolji. Želimo da svaki roditelj ima mogućnost izbora. Aposlutno bih bila protiv mogućnosti da sve škole budu diferencirane - naglašava ravnateljica
Veliki kompleks
A model edukacije kako stoji i u brošurama škola, a to mi potvrđuju i ravnatelji, razvijen je u Europi pedesetih godina prošlog stoljeća od roditelja i pedagoga “potaknutih naukom svetog Josemaríje Escrive, utemeljitelja Opusa Dei, na veće zalaganje i odgovornost u obrazovanju vlastite djece”. Na pitanje stoji li Opus Dei iza škola, odgovaraju mi da Opus Dei nije vlasnik škole, ali ih prate u duhovnosti.
- Imamo kapelana koji dolazi jedanput tjedno u školu, surađuje s učenicima, razgovara s roditeljima kojima, ako oni to sami žele, drži duhovne vježbe. Oni su jednostavno nama na dispoziciji - kaže ravnateljica Crnko Blažević, Hrvatica rođena u Argentini, koja se prije tri mjeseca vratila u Hrvatsku kako bi preuzela ovu dužnost. Po struci je biologinja i pedagoginja, a u Argentini je godinama bila na čelu cijelog kompleksa jednospolnih škola. Upravo takav kompleks, Institut Rino planira uskoro graditi. Radi se o projektu koji uključuje gradnju dvije osnovne i dvije srednje škole, posebno za dječake, posebno za djevojčice, na jednom mjestu. O tome su sredinom studenog razgovarali su s Milanom Bandićem.
- Najbolja lokacija nam je u Borovju. To je gradsko zemljište i namijenjeno je za gradnju obrazovne ustanove. Cijeli projekt bismo ostvarivali u fazama, prvo osnovne, pa srednje škole. Za dvije godine dječaci i djevojčice krenut će u peti razred i to zahtijeva veći prostor. Nadamo se da ćemo do školske godine 2018/2019. ostvariti prvu fazu - objašnjava Emil Cvitan iz RINO-a, inače Hrvat iz Australije koji se u zemlju svojih roditelja vratio 1991. godine. Ima sedmero djece, a najmlađa kći pohađa Ružičnjak. O financijskoj težini cijelog projekta, kaže, još je prerano govoriti, no sigurno će biti nekoliko milijuna eura. Za projekt gradnje škole na Borovju ispred zagrebačkih crkvi prije dva mjeseca potpisivala se i peticija potpore i dosad je, kaže ravnatelj Divić, prikupljeno nekoliko tisuća potpisa. U novom objektu bi bio i vrtić, a plan im je otvoriti još nekoliko podružnica po Zagrebu kako bi roditeljima bili nadohvat ruke. - U državnim školama se boravak i prehrana plaćaju oko 500 kuna, a nastava se u većini odvija u dva turnusa. Cijena u našim školama je 990 kuna i ta razlika je zapravo naš fond za veliki projekt - kaže Cvitan.