Postaje sve jasnije da bi pandemije mogle ostaviti dugotrajne ožiljke i to toliko duboke da će možda još desetljećima biti vidljivi na tkivu suvremenih društava. Iako sam u brojnim člancima jako navijao za što hitniji povratak u "staro normalno", više ne mislim da je moguća laka evakuacija iz zone onoga što smo počeli zvati "novo normalno". Nije čak toliko bitno koliko su duboke ekonomske, političke i socijalne posljedice covida, iako su grozno teške.
Čini se da je brojnih ljudi došlo do dubokih psiholoških promjena koje ih sprečavaju da nastave živjeti kao što smo živjeli nekad. U prvom zamahu epidemije više puta sam tijekom jutarnje šetnje sa psom viđao mlađe osobe kako odlučno negdje žure na biciklu s maskom i plastičnim vizirom te s debelim...