Je li ove zime opasnija korona, desnica ili nešto treće? Odgovor je lagan...

Je li u Hrvatskoj danas veća opasnost od korone ili od desnice - to je nešto oko čega bi se ipak trebali dogovoriti u vrhu HDZ-a i Vlade.

Ovih smo dana prema virusu nonšalantniji nego kad ga je u zraku i plućima bilo deset puta manje, ali sličan je paradoks i s odnosom prema ekstremizmu s desnice. Onda kad ga je bilo na lopate i kad je bio namjerno i podlo uzgajan za potrebe opstanka ili povratka HDZ-a, kako kad, e tad nije bilo ni mjera ni reakcija.

Danas pak, kad se za desnicu sigurno ne može tvrditi da je baš ovo bio trenutak kad je bujala eksponencijalnom dinamikom korone (nego upravo suprotno), s najviše razine državne vlasti, i to HDZ-ove, svejedno kreću inicijative i akcije prema totalnom "lockdownu" desnice.

Čega se dakle ovih dana treba više čuvati na cesti i u kafićima? Podmuklog covida-19 ili Plenkovićeve desne opozicije?

Premijer nam nudi tobože jednostavan odgovor - i jednog i drugog, ali nam na žalost ne daje dovoljno logičnih i uvjerljivih argumenata ni za jedno ni za drugo. Jer baš kao što Beroš i Capak zamornim i površnim repetiranjem pukih epidemioloških fraza iz veljače ne uspijevaju zahvatiti šire povjerenje javnosti - pa zbog toga jenjava i respekt prema njihovim mjerama - tako ni Plenkovićevi "desnolozi" ne mogu, iako se posljednjih dana silno trude, dokazati povezanost luđačkog napada na Markovu trgu s konkretnim aktivnostima HDZ-ove desnije opozicije.

Da, šokantno je da na javnoj sceni uopće djeluju osobe koje su spremne na bilo koji način odobriti, opravdati, predstaviti kao domoljubno ili dobronamjerno nedjelo mladog samoubojice iz Kutine.

Odvratna je naravno zloporaba privatne nesreće tog preminulog mladića za pronošenje demodiranih parola koje nikad neće okupiti većinu u Hrvatskoj nego će dapače nositelje takve politike gurati sve više i više na marginu. Svaki govor netrpeljivosti, od Milanovića do Domovinskog pokreta, može ohrabriti nekoga tko je na rubu. Da, Penavine izjave doista mogu motivirati nekoga tko mrzi da mrzi još više. Ali tko će mjeriti, jednom kad mržnja eksplodira, koliko je u njoj bilo udjela misli Ivana Penave koji je otišao iz HDZ-a, a koliko recimo Steve Culeja koji je i dalje u HDZ-u? Koliko frustracije u društvo baca Milanović, a koliko nesagledivi niz korupcijskih skandala s protagonistima iz najviših sfera politike?

Jedno je međutim suprotstaviti se raspiriteljima mržnje i postaviti se politički kao njihov zagriženi neprijatelj. Drugo je pak danima javno koketirati s tezom kako su određeni političari i konkretne političke organizacije, i to parlamentarne, suodgovorne za stravičan napad na policajce i najvažnije državne institucije.

Nejasno je uostalom kako bi točno nepotkrijepljeno forsiranje te teze uopće moglo na dulje staze škoditi ekstremnijoj desnici. Obratno: nedovoljno argumentirano upiranje prstom u njih kao navodno gnijezdo organiziranog, pa evo i oružanog ustanka na ovu vlast, na njih može djelovati jedino integrativno i motivirajuće.

Premijer je ekstremnijoj desnici zapravo darovao bitno veći prostor nego što su ga oni sami sebi mogli pribaviti neprimjerenim ponašanjem i neprihvatljivim izjavama nakon napada na Markovu trgu. Izvevši svojevrsni politički atentat na desnu opoziciju, s argumentom da je sve više indicija kako je pravi atentat ustvari bio planiran na njega osobno, premijer je vjerojatno postigao jedino to da će desnica u narednom razdoblju ojačati, a ne oslabjeti. Da će dobiti novi zamah i podlogu za novi narativ.

Na pitanje s početka teksta - trebamo li se više čuvati korone ili desnice - odgovor je lagan. Najviše se moramo čuvati kompromitiranja demokracije i demokratskih institucija. Ne može biti predmetom politikantstva i improvizacije rekonstrukcija jednog tako opasnog incidenta kakav je bio napad na Markovu trgu. Ne može se o motivima, pozadini i metama govoriti usput, po ad hoc intervjuima i u komentarima s nogu. Što se zaista tog jutra dogodilo, kako i zbog čega, kao i to postoje li suučesnici - sve su to pitanja na koja odgovor moraju žurno dati policija, DORH i obavještajne službe, a ne premijer ni članovi njegove vlade ili stranke.

I još nešto: sve to treba istražiti i o tome treba govoriti zbog Hrvatske, njenih građana i institucija. A ne zbog trenutačnih političkih odnosa ili još jednog ciklusa izbora koji su pred nama.