'JADNA MOJA KĆI. ZAMISLI, BITI GAY U HRVATSKOJ...' Odvjetnica koja pomaže LGBT osobama i roditeljima LGBT djece opisala najčešća iskustva

Prihvaćam to, ali ne želim razgovarati o tome, reakcija je mnogih roditelja kada saznaju da im je dijete LGBT osoba. Neki roditelji odbace svoju djecu, neki roditelji se ne odriču svoje djece, ali zbog šoka u kojem se nađu vrlo često pogrešno reagiraju.

Mladoj osobi koja je napravila velik i hrabar potez kažu da je prihvaćaju, ali ne žele razgovarati o tome. Time nisu dali pravu podršku.

- Riječi bole, a ljudi često kažu pogrešne riječi, čak i kada misle da čine dobro - kaže Eleonora Katić, koja je nedavno na svojem profilu na Facebooku ponudila LGBT osobama i roditeljima LGBT djece da joj se jave. Želi im pomoći, ukazati na mnoge stvari koje su drugi prije njih napravili, a nisu bile dobre. Želi savjetom i iskustvom, svojim i drugih ljudi, pomoći da prebrode razdoblje za koje misle da je teško. Nije, samo se ne znaju postaviti na odgovarajući način. Jedna od stvari na koje roditelji pomisle je samooptuživanje, jesu li oni krivi. Nisu, biti LGBT osoba nije greška, pa ne može biti ni krivnja, ni roditelja, niti tih osoba. - Jadna moja kći - bila je prva misao oca kada mu je kćer rekla da nije zainteresirana za mladiće. - Zamisli, biti gay u ovoj zemlji - komentirao mi je tada problem koji je vidio u odabiru njegove kćeri.

Eleonori Katić često se događa da joj se jave LGBT osobe, čak i u srednjoj životnoj dobi, i zamole da razgovara s roditeljima, da im pomogne vratiti slomljene veze. - Roditelji imaju milijun pitanja kada im dijete kaže o svom odabiru. Prva je reakcija strah, što će se dogoditi mom djetetu, kako će proći u životu, kako će se seksualni odabir referirati na cijeli život, karijeru, društvo. Roditelji se pitaju zašto se o tome mora govoriti, zašto to ne ostane samo tajnom njihova djeteta, zašto LGBT osobe moraju izaći na ulicu u povorci? Ljudi često ne razumiju potrebu da se javnim istupanjem traže ista prava koja ima većina - kaže Eleonora i dodaje da je roditeljima vrlo teško jer su sami izloženi pritisku okoline, ali i vlastitim predrasudama.

Hrvatska, kao i mnoge druge zemlje, usprkos stalnom napretku, pati i od konzervativizma i isključivosti. U takvoj je zemlji teško biti drukčiji, posebniji nego što je to većina. Ustvari, bolno je biti u okruženju koje osuđuje, brani i zamjera ljubav, jer to znači i zamjeranje slobode. Hrvatska je uspjela čak i donijeti ustavnu definiciju braka koja isključuje pravo na brak osobama u istospolnim vezama. Time je isključila dio sebe, ignorantski i okrutno ograničila slobodu mnogim ljudima.

Hrvatska ima krasne zakone, ali i prešutnu diskriminaciju. Nedavno je objavljena anketa o tome bi li pacijenti otišli gay liječniku. Rezultati su grozni, ljudi se boje gay liječnika iz raznih predrasuda. A sve su, kao i svaka predrasuda, glupe. To je problem za gay osobe, ali je i problem društva, kaže Eleonora Katić te dodaje da stereotipi koji nas prate od rođenja, plave i roza boje za djecu, autića i lutkica, prihvaćaju i stereotipe bez razmišljanja, a to je sasvim krivo. Time ne dolazimo do toga da ljudi budu sretni. Nesretni se povlače i bježe, između ostalog i iseljavaju jer nisu slobodni. A to je ono što možemo promijeniti. Eleonora Katić je kao roditelj tek jedna od osoba koja će pokušati nešto stvarno učiniti. Bit će puno ako je drugi budu makar čuti.

O čemu razmišlja kad misli na LGBT osobe

- Riječi bole.

- Svi roditelji griješe. Biti roditelj teško je, biti roditelj LGBT osobe jednako je teško. Ljubav i podrška moraju biti bezuvjetni.

- Uvijek se treba pitati je li moje dijete sretno ako činjenicu da je gay, da je LGBT osoba, samo toleriram, a ne prihvaćam.

- Pride je potreban danas kao što su sufražetkinje bile potrebne jučer.

- Bitno je biti sretna osoba, a to se ne može ako se nosi teška tajna.

- Neznanje, predrasude, lažni moral strašni su - LGBT osoba ima među pravnicima, političarima, umjetnicima, ali samo u nekim profesijama su prihvaćene; gay liječnik je liječnik kao i svaki drugi.