Nakon što je europski sud pravde u Luksemburgu prije nekoliko tjedana donio odluku temeljem koje bi de facto predsjednik Uprave mađarske naftne kompanije MOL Zsolt Hernadi trebao biti izručen Hrvatskoj radi suđenja u slučaju Ina, ponovno je postalo izgledno da bi najvažniji korupcijski sudski proces u hrvatskoj povijesti ipak mogao dobiti svoj pravomoćni epilog. O značenju i važnosti odluke europskog suda, prošlim kontroverzama i budućim izazovima predmeta Ina/MOL za Magazin govori Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu.
Možemo li danas vjerovati da će hrvatsko pravosuđe donijeti pravomoćni pravorijek u slučaju protiv Zsolta Hernadija prije nastupanja apsolutne zastare?
- Ja sam uvjeren da će takva presuda biti donesena. Mađarska je država članica Europske unije, dužna je poštivati europsko pravo. Odluka suda Europske unije ide u tom smjeru i uvjeren sam da će Mađarska na koncu ispoštovati tu odluku te Europski uhidbeni nalog protiv Hernadija koji je Hrvatska podigla. Pritom želim naglasiti da ni na koji način ne želim prejudicirati ishod suđenja u ovom predmetu. Moguće je da će gospodin Hernadi na koncu biti oslobođen. Ali smatram kako je od ključne važnosti da predmet Ina/MOL dobije svoj pravomoćni epilog.
Ali zašto je uopće ova odluka važna u kontekstu rokova za provođenje postupka? Postupak protiv Zsolta Hernadija već se ionako vodi u odsutnosti...
- Postupci u odsutnosti postoje kao zakonska mogućnost, ali ja ih vidim više kao formu društvene poruke nego kao efektivno pravno sredstvo. Kad se nekome sudi u odsutnosti, on nije dostupan, a presuda nikad neće biti provedena. A ako se i nakon donošenja presude osuđeni pojavi, pokreće se ponovni postupak u njegovoj nazočnosti. To sasvim sigurno nije postupak kojem bismo trebali težiti, niti kojim bismo se trebali zadovoljavati. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog prava okrivljenika koja su znatno bolje zaštićena u postupku vođenom uz njegovu nazočnost.
Koliki rok Mađarska ima da ispoštuje europski uhidbeni nalog i izruči Hernadija?
- Rok je šezdeset dana nakon zaprimanja odluke Europskog suda.
Što ako to ne učini?
- U tom ćemo slučaju izvijestiti relevantne europske institucije.
Mađarskoj nisu strane nesuglasice s Europskom unijom. Zašto smatrate da će u ovom slučaju popustiti, pogotovo s obzirom na to da su Hernadija već proglasili osobom važnom za nacionalnu sigurnost?
- Nije na meni da procjenjujem što će napraviti mađarska vlada. Jasno je da postoji pravno važeća odluka. Hoće li sada netko odlučiti da ne poštuje takvu odluku? Hrvatski sud na to ne može utjecati. Ako do toga dođe, to je problem Europske komisije. Nama je važno to da je najviša sudska instanca Europske unije potvrdila da smo bili u pravu i djelovali u skladu s pravom.
Znači li ovakva odluka da će opet sve države Europske unije biti obvezne provesti europski uhidbeni nalog protiv Hernadija? U proteklom razdoblju vidjeli smo da su ga neke od njih suspendirale...
- Ako se referirate na putovanja gospodina Hernadija, prema onim informacijama koje sud ima, njih i nije bilo mnogo. Većina država Europske unije i prije ove odluke očitovala se da će poštovati uhidbeni nalog. Gospodin Hernadi je putovao u Austriju i Njemačku. Uvjeren sam da tamo više ne može putovati i da više nijedna država Europske unije neće moći ignorirati nalog za njegovo uhićenje.
Što je s tjeralicom Interpola koja je također prije određenog vremena ukinuta?
- Tjeralica Interpola u ovom je kontekstu relevantna za države koje nisu članice Europske unije. Ne znam u kojoj je fazi taj postupak, ali vjerujem da je ova odluka Suda Europske unije dobra osnova za ponovno dizanje i te tjeralice.
Znači li to da Zsolt Hernadi, želi li izbjeći uhićenje i izručenje Hrvatskoj, više ne smije napuštati Mađarsku?
- Upravo tako, bude li uz europski uhidbeni nalog aktivirana i Interpolova tjeralica.
Ipak, može li Mađarska odbijanjem provedbe odluke o izručenju kupovati vrijeme i tako odvesti cijeli slučaj u zastaru?
- Pitanje rokova nastupanja apsolutne zastare u slučaju Hernadi iznimno je zanimljivo. Prema mojem stajalištu, vremena ima puno. Naime, ovaj postupak bio je prekidan u dva navrata. Prvi put na sedam mjeseci u fazi istrage, a onda i dok se čekao odgovor na upite poslane sudu u Luxemburgu. Prema članku 357. Lisabonskog ugovora - dakle temeljnog pravnog dokumenta Europske unije - jasno definirano postavljanjem prethodnog pitanja sudu Europske unije, a poslovnikom suda i prekid postupka.
Iz toga proizlazi da u tom periodu ne teče ni rok za zastaru. Doduše, dosadašnja je hrvatska sudska praksa drukčija i nalaže da takvo rješenje o prekidu postupka mora biti pravomoćno. U slučaju Hernadi Vrhovni sud ukinuo je rješenje o prekidu postupka, zaključivši da je pitanje europskog uhidbenog naloga odvojeno od merituma slučaja. A Europski sud sada je utvrdio da su to dvije spojene stvari, povezane i ovise jedna o drugoj.
Kako se radi o odluci nadnacionalnog suda i primjeni nadnacionalnog propisa, vjerujem da postoje osnove za takav scenarij. U tom slučaju zastara bi nastupila otprilike za tri godine, a ako u tom razdoblju bude donesena nepravomoćna odluka, rok bi bio produljen za dodatne dvije godine. Sve u svemu, tih pet godina sasvim je dovoljan rok za dovršetak postupka.
Postoji li mogućnost žalbe na odluku Europskog suda?
- Ne postoji, pa čak ni pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Pritom moram napomenuti da takva odluka nipošto nije bila izvjesna. Primjerice, procedura ovog postupka pred Europskim sudom nalaže da sud traži mišljenje i stranke u postupku. U ovom slučaju to su hrvatsko Državno odvjetništvo i mađarski ured javnog tužitelja.
I DORH je sudu poslao jedno - po meni - zapanjujuće očitovanje u kojem je utvrdio da tu nema mjesta nikakvom prethodnom pitanju, da to nije relevantna tema za sud Europske unije i da zahtjev, zapravo, treba odbiti. Dakle, mi smo istovremeno imali zahtjev hrvatskog suda i dijametralno suprotno mišljenje hrvatskog državnog odvjetnika. Unatoč tome, europski sud odlučio je kako je odlučio.
Koji je razlog za takvo postupanje DORH-a?
- Ne znam i teško mi je uopće shvatiti logiku kojom se vodio. To je iracionalno.
U pravosudnim kuloarima moglo se čuti da je Uskok zagovarao drukčiju strategiju vezanu uz ovaj slučaj.
- Ne znam na kakvu se strategiju referirate.
Na strategiju da se suđenja Hernadiju i Sanaderu ponovno razdvoje te da se Hernadiju sudi u odsutnosti.
- Pa već sam rekao što mislim o suđenjima u odsutnosti. A ideja da se optuženom primatelju i davatelju mita sudi odvojeno u zasebnim postupcima u najmanju je ruku ekscentrična. Uzmite samo jedan detalj. U takvom slučaju jedan bi drugom mogli biti svjedoci. Na što bi to sličilo?
Ispada da ste u nekakvom sukobu s DORH-om...
- Tako se te stvari uvijek kod nas tumače. Ne znam što znači sukob. Ako je sukob to da DORH europskom sudu podastire argumentaciju temeljem koje bi trebalo odbaciti zahtjev hrvatskog suda, onda smo u sukobu. Ako DORH ne želi povući svoj europski uhidbeni nalog protiv Hernadija, iako je već godinama na snazi relevantni nalog koji je raspisao sud, onda smo u sukobu.
Ako sukob definirate kao nekakve nesuglasice na osobnoj razini, onda to nije to. Nismo mi ni prijatelji, ni neprijatelji da bismo bili u osobnim sukobima. Ali ovdje se radi o pravnoj neracionalnosti.
Zašto bi DORH trebao povući svoj europski uhidbeni nalog?
- Zato što regulativa jasno nalaže da nalog diže tijelo koje vodi postupak. Dok se protiv Hernadija vodila istraga, to je bio DORH, ali nakon što je podignuta optužnica postupak je prešao u ruke suda. I tu je DORH trebao povući svoj nalog. Zašto se to ne događa, meni je neshvatljivo, ali neosporno je da zbog dva naloga za uhićenje iste osobe ispadamo neozbiljni.
Što je sa zahtjevom obrane Zsolta Hernadija da mu se cijeli spis prevede na mađarski. I odlučivanje o tom zahtjevu usporilo je čitavi slučaj...
- Da, to postupanje u bitnoj je mjeri kontaminiralo javnu percepciju o suđenju u predmetu Ina/MOL. Doista je frapantno da godinu i pol dana taj zahtjev stoji na Vrhovnom sudu, da bi onda bila donesena odluka kako o prevođenju spisa odluku mora donijeti Županijski sud. Dakle, izgubljeno je 18 mjeseci, a zapravo ništa nije odlučeno. Međutim, sada postoji jedan predmet koji je vrlo relevantan za ovu temu.
Radi se o slučaju Sanader protiv Republike Hrvatske (nije Ivo Sanader op. a.) pred Europskim sudom za ljudska prava. U tom predmetu sud je utvrdio da svjesna odsutnost od suđenja podrazumijeva i odricanje od određenih prava garantiranih europskim konvencijama. Primjerice, na taj se način optuženik odriče prava na suočavanje sa svjedocima.
Po mojem mišljenju, isto vrijedi i za prevođenje. Jer, ako optuženog nema, kome se prevodi? Jedino pravo koje se ne može uskratiti pravo je na branitelja po službenoj dužnosti, a to ovdje nije slučaj.
Znači li to da će se, ako dođe do izručenja Hernadija, spis ipak morati prevesti na mađarski?
- Da, tada će prijevod biti nužan. No, to nije naročit problem s obzirom na to da je značajni dio spisa - sve što zahtijeva europska regulativa - dosad ionako već preveden.
Je li vam žao što nećete voditi to ponovljeno suđenje?
- Nema tu mjesta žaljenju. Predmet je dodijeljen novom sudskom vijeću i moj jedini interes, kao predsjedniku suda, jest da to suđenje bude provedeno u skladu sa zakonima i pravilima struke. I uvjeren sam da će biti. Žalost ostaje jedino zbog činjenice da sam izuzet iz slučaja temeljem odluke koja je bila duboko protupravna.
Mislite na odluku bivšeg predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina?
- Ta odluka donesena je i pismeno obrazložena pozivajući se na zakon koji u trenutku njezina donošenja više nije bio na snazi. To je činjenica koju danas kolege prepoznaju, čak i unutar samog Vrhovnog suda. Takva mi zlouporaba prava smeta, posebno s obzirom na to da je imala dalekosežne posljedice za cijeli slučaj.
Odlukom da se ponovno suđenje u predmetu Ina/MOL povjeri novom sucu stvorena je obveza ponovne provedbe cijelog dokaznog postupka. Stvar je vraćena na početak. I otad se nije puno pomakla s te točke.
Bez obzira na činjenicu da će drugu presudu u slučaju donijeti drugi suci, stječe se dojam da će vaša sudačka karijera ostati obilježena ovim slučajem...
- Svjestan sam toga, kao što sam od početka suđenja bio svjestan da se radi o slučaju koji je svojevrsna prijelomnica u nacionalnoj borbi protiv korupcije. Teže optužbe od tih da je premijer jedne države u zamjenu za pet milijuna eura stranoj kompaniji prepustio kontrolu nad najvećom državnom tvrtkom teško je i zamisliti. Upravo zato vjerovao sam da je za hrvatske građane, ali i optuženike, ključno da se provede brzo, efikasno i pravedno suđenje te da dobijemo epilog - kakav god on bio.
Nažalost, cijela je priča završila upravo suprotno. Proces traje godinama, pravorijeka nema, pa je i logično da građani gube vjeru u borbu protiv korupcije. S privatne strane, ovaj me slučaj nedvojbeno obilježio, kao i moju obitelj. Eto, neki dan s obitelji idem na utakmicu nogometne reprezentacije, a kad ispadne da na istu utakmicu ide i bivši premijer Sanader i da smo u isto vrijeme u zračnoj luci, onda svi mediji o tome izvještavaju.
Ipak, morate priznati da je prizor pomalo bizaran. Sudac i osuđenik kojeg je taj sudac osudio na deset godina robije praktički jedan pored drugoga stoje u redu za check-in šalter. Kako ste se osjećali u tom trenutku?
- Nije to lijep osjećaj, ali srećom nismo bili u istom avionu. Čini mi se da je na taj način želio poslati neke poruke. Moje je mišljenje da je njegovo pojavljivanje na tom mjestu i u tim okolnostima, a s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi, posve neprimjereno. Ali to je, u konačnici, njegova stvar i ljudi s kojima je bio u društvu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....