- Nikad nisam požalio što je moja majka rekla da je Ankica Tuđman imala u Zagrebačkoj banci dva računa koja nije prijavila u imovinskoj kartici. Nisam, jer znam koja joj je bila smjernica, koja joj je bila nit vodilja, a to je bilo da svima bude lakše i bolje. To je bio njezin putokaz i za to se borila otkad ja znam za sebe. Ali izgleda da u ovom našem društvu takvo nešto ne prolazi. Najviše je zbog toga i ovako prerano otišla - rekao nam je kroz suze i vidno potresen zbog majčine smrti sin Ankice Lepej, Gordan Lepej.
Nije sklon medijima niti javnim istupima, ali odlučio je razgovarati za Jutarnji jer je osjećao da duguje majci, ali i ocu koji je također preminuo, progovoriti o njihovim životima, posebno odluci majke da javno kaže istinu o računu supruge pokojnog predsjednika Franje Tuđmana premda je to za njihovu obitelj imalo ogromnu cijenu.
Govoreći o odluci njegove majke da se javi novinarki Jutarnjeg lista Orlandi Obad i ispriča joj kako supruga pokojnog predsjednika, Ankica Tuđman, u Zagrebačkoj banci ima dva tajna računa na kojima je bilo oročeno 210 tisuća maraka i gotovo 16 tisuća dolara, Gordan Lepej kaže da mu je teško reći je li to bio dobar potez.
- Za unutarnji mir mojih roditelja to je bio najbolji mogući potez jer nisu trpjeli nepravdu. Tad sam bio jako mlad. Imao sam 17,18 godina i nisam ih tad razumio koliko ih sad razumijem - govori sin Ankice Lepej dodajući kako se sve reflektiralo na njih, na cijelu obitelj.
Navodi kako se nada da je većina građana shvatila njezin poriv, da im je jasno kako njegovim roditeljima nije na kraj pameti bila nikakva korist.
- To je bilo samo ono unutarnje, kako ti srce govori. Tako su to i oni iznosili iz sebe. I ja, koji sam godinama živio s njima, shvaćao sam ih na taj način - govori Gordan Lepej koji je najbolje znao što je tištilo njegove roditelje Ankicu i Slavka Lepej (otac je tad bio bez posla jer je zbog kriminala u pretvorbi Tiskara Zagreb u kojoj je radio otišla u stečaj). Napominje i kako vjeruje da ona pozitivna strana društva razumije njegovu majku i oca, kao i njihovu borbu te poruke.
Obitelj je prošla kroz jako teške dane - on je bio srednjoškolac kad je i majka, od čije su plaće živjeli, ostala bez posla, a kasnije su morali prodati i stan. Gordan kaže da njegova majka Ankica Lepej nikad nije oštetila obitelj odlukom da progovori istinu o imovini predsjednikove obitelji.
- Nikad nisam ni promislio da sam zbog toga oštećen. Na sve gledam iz drugog stajališta, ne iz materijalnog. Možda ne bih zbog svog djeteta učinio to što je moja majka, ali samo mogu reći kako sam ponosan na svoje roditelje. Nikad nisam pomislio da je majčin potez bio loš. Znam za što su se moji roditelji borili i volio bih da naše društvo počne razmišljati poput njih, jer će tad svima nama biti bolje - kaže Gordan.
Na primjedbu kako se Hrvatska ipak promijenila od trenutka kad je njegova majka bila prva zviždačica pa do danas, jer ako ništa drugo, danas je nezamislivo da policija nekoga uhićuje usred noći i onda ga ispituje bez odvjetnika, pa podiže kaznenu prijavu, te na pitanje osjeća li da je njegova majka bila jedan bitan kotač u promjenama na bolje, sin Ankice Lepej dao je odgovor u kojemu je izbila na površinu majčina narav.
- Istina je kako vrijeme pokazuje da kao društvo napredujemo, a je li moja majka bila bitan kotačić u tome, ne mogu reći. Vjerojatno je bila neki okidač, ali je li bitan kotačić... To mi je prejako za reći. Ono što je ona napravila je normalna stvar. U svima nama bi morao postojati poriv da govorimo istinu i da je ne možemo negirati. To su bile poslovne tajne, ali istina se ne smije negirati. Ako lažem, onda lažem sebi, ali ne drugome. Ona je sigurno bila neki okidač, ali bilo je i puno drugih ljudi koji su se borili protiv nepravde. Nije bila samo ona, ali krenulo je od nje - izjavio je Gordan Lepej.
Potresen i shrvan zbog majčine smrti, Gordan je imao potrebu reći da nikad neće zaboraviti novinare koji su stajali uz njegovu majku i davali joj potporu kad je bilo najteže.
- Želim se zahvaliti i svim doktorima koji su je liječili od početka njezine onkološke bolesti koja je trajala osam godina, svim sestrama, svima koji su se brinuli oko nje, a najmanje što mogu jest reći hvala. dr. Kocmanu s Merkura i dr. Šanteku s Rebra koji su joj produljili život. Napravili su sve da moja mama još poživi - kaže sin Ankice Lepej.