ISPOVIJEST NOVOG AMBASADORA AUSTRIJE U HRVATSKOJ 'Moj djed je bio konobar u Gradskoj kavani, zbog njega želim naučiti vaš jezik'

Jedna od Hrvatskoj tradicionalno najbližih zemalja, Austrija, odnedavno ima novog veleposlanika, Andreasa Wiedenhoffa, koji je 21. svibnja predao vjerodajnice predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović. U svom nastupnom intervjuu pred hrvatskom javnošću Wiedenhoff govori o hrvatsko-austrijskim odnosima, političkoj i društvenoj situaciji u dvije zemlje, poslovnoj klimi, svojim vezama s Hrvatskom...

Kako biste ocijenili odnose Hrvatske i Austrije danas?

- Iako nismo geografski susjedi, ljudi u naše dvije zemlje u srcima su bliski. Prvi inozemni posjet našeg sadašnjeg inoministra Sebastiana Kurza i pokojne predsjednice parlamenta Barbare Prammer bio je upravo Hrvatskoj. To nije slučajnost. To je stav. Prije nego što sam otišao iz Beča razgovarao sam s brojnim austrijskim političarima. Svi su imali istu poruku: ‘Recite svojim sugovornicima u Zagrebu da smo im spremni pružiti potporu’. Mnogi od njih kazali su da su zadovoljni suradnjom koju su imali s hrvatskim kolegama. Dojma sam da ta suradnja funkcionira i izvan političkih veza. Politika na stranu, turizam je bitan faktor - Hrvatska je destinacija izbora za milijun Austrijanaca svake godine. Biznis je također faktor - austrijske tvrtke su godinama bile prve na popisu stranih investitora. U zemlji danas radi 700 austrijskih tvrtki koje su generirale desetke tisuća poslova - ali uvijek može više. Ulagači trebaju odgovarajuću investicijsku klimu. Trebaju pravnu sigurnost. Trebaju predvidljive poreze i druge troškove. Trebaju dobro obučene zaposlenike. I ne smijemo zaboraviti: većina biznisa je geografski vrlo fleksibilna i neprestano uspoređuju investicijske prilike u brojnim drugim zemljama.

Jeste li imali kontakta s austrijskim poduzetnicima o potencijalnim investicijama u Hrvatsku, što je ono što ističu kao najveću prepreku?

- Dugoročno gledano, Austrija ima perspektivu najvećeg investitora u Hrvatsku. Trenutačno zapošljavamo više od 35 tisuća ljudi. No, moram reći da mnogi potencijalni ulagači odlaze u druge zemlje regije, a najviše kao razlog navode upravo pravnu nesigurnost i nepredvidljivost u području oporezivanja.

Je li ulazak u Europsku uniju nešto promijenio u tom pogledu?

- Taj događaj je veliki uspjeh za ovu zemlju, krunski doseg. Ali, biti članica Europske unije nije samo status, nije nešto statično niti kraj priče. Za mene je to prije početak. Radeći zajedno unutar EU način je zajedničke borbe s izazovima. Sve europske vlade bore se s ekonomskom krizom. Europa upravo treba izaći iz duge depresije i to je kolektivni napor koji zahtijeva strpljenje. Prije nekoliko dana veleposlanici zemalja EU susreli su se s premijerom Milanovićem i bio sam impresioniran kako dobro poznaje svoje sugovornike iz zemalja Unije i koliko dobro zna sve pojedinačne izazove s kojima se susreće svaka zemlja članica. Hrvatska se doima kao tako prirodna članica EU da sam gotovo zaboravio da ste ušli u Uniju prije samo dvije godine. Hrvatsko pristupanje Europskoj uniji dodalo je i novi aspekt odnosima s Austrijom - nismo samo bilateralni partneri, nego i partneri unutar europske obitelji. Iznimno se veselim radu u Hrvatskoj. Političke, ekonomske, kulturalne, pa čak i osobne veze između naših zemalja iznimno su jake i nadam se da će za mog mandata postati još jače.

Jeste li se susreli s još nekim od hrvatskih političara, o čemu ste razgovarali?

- Osim premijera i predsjednice, susreo sam se i s pojedinim ministrima. Zanimanje za međusobnu suradnju je veliko. Za to sam zahvalan svojim sugovornicima. Naše zemlje su partneri unutar EU, a predsjednica Grabar-Kitarović će u sljedećim tjednima više puta ići u posjet Austriji. Premijer Milanović poznaje vrlo dobro svoje kolege iz EU, redovito se sastaju, a austrijski savezni kancelar Werner Faymann i on osobni su prijatelji. Sa svojim sugovornicima pokušavam razgovarati o bilateralnim i europskim temama, meni je najvažnija budućnost.

Kakva su vaša osobna iskustva s Hvatskom?

- Već dugi niz godina ja sam jedan od onih milijun Austrijanaca koji provode odmor u Hrvatskoj. Tako da sam već malo poznavao zemlju prije nego što sam stupio na dužnost, iako vođenje jednog od najzaposlenijih austrijskih veleposlanstava nema ništa s ljetovanjem na Jadranu. Pritom nisam prvi član svoje obitelji koji radi u Zagrebu - moj djed, koji je živio od 1876. do 1976. i podrijetlom je bio iz Koruške, kao mladić prije Prvog svjetskog rata radio je kao konobar u Gradskoj kavani. Kad sam bio dijete, rekli su mi da je imao funkciju ‘Zahlmarqueura’. Mislim da taj posao više ne postoji, ali znam da je bio vrlo ponosan na svoj posao i da je jako volio hrvatski narod.

Govorio je i malo hrvatskog, tako da i ja osjećam obvezu naučiti jezik. Trudim se, u svakom slučaju. Frustrirajuće mi je kada netko nema dovoljno poštovanja da i ne pokuša razumjeti ili naučiti jezik zemlje u kojoj živi. Također sam i svojevrsni ovisnik o medijima. Stanem ispred kioska i pokušavam razumjeti naslove. Nadam se da ću jednoga dana moći u potpunosti pročitati novine. Mišljenja sam i da su društvene mreže važan alat za komunikaciju, imam Twitter račun (@AndreasWiede), otvaramo Facebook stranicu veleposlanstva i želimo komunicirati s ljudima u Hrvatskoj, kao i s onima u Austriji.

Jesu li austrijski turisti zabrinuti zbog posljednjih događaja u regiji i Hrvatskoj, poput napada u Makedoniji, braniteljskih prosvjeda...?

- Prognoze govore da će Hrvatska ove godine biti destinacija broj jedan za turiste iz Austrije. Hrvatska slovi za sigurnu destinaciju, a sigunost je danas važan kapital u turizmu.

Kakvu ulogu u Austriji danas ima hrvatska dijaspora?

- Trenutno je u Austriji oko 60 tisuća Hrvata, a većina ih ima i austrijsko državljanstvo. Mnogi s došli 60-ih i 70-ih godina, a neki i kao posljedica ratnih razmještanja u regiji 90-ih. Ti ljudi su svi vrlo dobro integrirani u austrijsko društvo i čine jedan svakako pozitivan element.

Kao nepristrani promatrač, kako vidite današnju hrvatsku političku, gospodarsku i društvenu klimu?

- Za mene je politika prije svega oblikovanje budućnosti. Važna pitanja su: imaju li naša djeca šansu da pronađu posao; imaju li dobro obrazovanje; kako izvući zemlju iz gospodarske krize... To su pitanja koja si postavlja cijela Europa. Iznenađuje me kad vidim koliko teme iz prošlosti dominiraju političkim diskursom u Hrvatskoj. U Austriji se političke debate prije svega vode oko tema koje se tiču budućnosti.

Austrija, kao i Hrvatska, nosi određene terete prošlosti, prije svega iz Drugoga svjetskog rata i poraća. I sami ste rekli da se Hrvatska i dalje bori s tim pitanjima, je li ih Austrija prevladala i kako?

- Suočavanje s prošlošću neke zemlje uvijek je teško. To nisu samo anonimne stavke u povijesnim knjigama, nego je riječ o tome što su činili naši očevi i djedovi - ili što je bilo učinjeno njima. Europa je za to pronašla u svijetu jedinstven način za suočavanje s teškim pitanjima iz prošlosti - pomirenje i gledanje prema naprijed. Ta sposobnost je Europi donijela mir i napredak. Hrvatska je već dvije godine članica EU i nadam se da su svaka žena i muškarac u ovoj zemlji sposobni što je prije moguće postati dijelom tog načina oprosta i brige za budućnost.