Hrvati koji su evakuirani iz Afganistana stigli su svojim kućama. Jedan od njih, kojem zbog sigurnosti nije otkriven identitet, u ekskluzivnom razgovoru ispričao je reporteru Dnevnika Nove TV Mariju Juriču kako je izgledao pad Kabula.
Opisao je atmosferu koja je vlada prije evakuacije.
- Ajmo reći da smo bili svjesni situacije, te ofenzive kod njih, što se dešava unazad nekoliko mjeseci. Dobivali smo vijesti da zauzimaju pokrajinu po pokrajinu, ponašali smo se kao da se ništa ne dešava, rekao je i dodao kako su, prema vijestima koje su stizali, bili sigurni da Kabul neće tako brzo pasti.
No, kaže kako su nakon petka shvatili da se i drugi povlače.
- Pouzdano znam da se australska ambasada, kao da su predvidjeli, povukla još prije tri mjeseca. Shvatili su što će biti, kaže ovaj Hrvat.
Kaže kako su u petak i oni počeli raditi na evakuaciji.
- Počeli smo s uzimanjem najosnovnijih stvari, kako službenih, tako privatnih, uništenju onoga što se nije moglo ponijeti, a prebitno je da bi ostalo.
Opisao je i kako je izgledala njihova evakuacija.
- Naše evakuiranje se odugovlačilo jer nas je bilo previše da bi išli s vozilima koje imamo pa su nam poslali druga vozila koja su zapela u prometu i onda se shvatilo da oni neće doći do nas. Zadnja tri-četiri dana smo spavali pet-šest sati, hrana je bila u hodu, gdje što nađemo, prisjetio se.
Kaže i kako nisu očekivali da će Kabul pasti u ruke talibana jer su dobivali drugačije informacije.
- Stvarno se desilo preko noći. Doslovno preko noći. Dan prije ništa se ne dešava, mi ostajemo, radimo. Sljedeći dan su oni tu, mi moramo ići, kaže.
Upitan kako im je naša Vlada pomogla u evakuiranju, kaže kako im je pomogao djelatnik Ministarstva obrane, časnik, ali govori i da je jedan od njegovih prijatelja bio konstantno u vezi s Ministarstvom vanjskih poslova.
- Mislim da je bio na vezi čak i s ministrom. Zahvaljujem ovom prilikom MVEP-u i ministru i MORH-u, koji su, vjerujte, konstantno bili u kontaktu i ponudili nam svoju pomoć. Nismo bili ugroženi niti trenutka, kaže.
Ovaj Hrvat bio je u Kabulu u trenutku pada pa ga je novinar upitao je li primijetio da se nešto događa; talibane, pucnjeve, prosvjede...
- Kad smo bili na vojnom aerodromu vidjeli su se svjetleći meci. Čulo se po gradu rafala... Možemo mi sada pričati o talibanima kako su oni drugačiji, imat će drugačiji odnos u politici, ovo su drugi talibani, drugačije će voditi vlast, bit će malo mirniji, vidimo, nije dolazilo do ubojstava. Ali mislim da njihov odnos prema ženama, oni to smatraju svojom osobnom stvari i da se tu nitko ne može petljati, kaže.
Upitan vjeruje li ovim 'miroljubivim' najavama talibana, kaže: "Da sam ja tamo i da mogu reći da neće meni ništa učiniti, ako me uhvate, to ne mogu reći. Ali kao organizacija mi nisu dragi i nije da im vjerujem."
- Čuo sam priču da je dvoje naših državljana došlo u direktan kontakt s njima i nisu ništa učinili, pustili su ih da odu prema vojnom aerodromu, gdje su bili. Koliko znam, sigurni su, danas su u Hrvatskoj, nisu im ništa učinili. Nisam bio prisutan, ali ta je bila informacija. Da su u tom pokušaju da dođu na sigurno se susreli s njima, razgovarali s njima, i čak jedna ženska, i pustili su ih, dodao je u razgovoru za Dnevnik Nove TV.
Upitan bi li ponovno otišao u Afganistan, kaže kako sigurno bi.