ZAGREB - Zabrinuta za zdravlje svoje 12-godišnje unuke Sare i 9-godišnjeg unuka Vedrana koji svaki dan na leđima prenesu između pet i osam kilograma knjiga, njihova baka Branimira Teglaš, 70-godišnja umirovljena ekonomistica iz Zagreba, već je dvaput pisala ministrima zdravstva i školstva, tražeći od njih da hitno rasterete školsku torbu.
Od svoje misije neće odustati, a poziva i druge bake, djedove, mame i tate da joj se priključe. Prije nekoliko dana napisala je novo pismo.
- Svaki put kad vidim koliku težinu djeca nose na leđima, gotovo se rasplačem. Sara je jedan dan na rasporedu imala hrvatski i engleski jezik, povijest, geografiju, matematiku i vjeronauk, a njezina je torba težila čak 8364 grama. Kada dođe kući, Vedran prvo mora deset minuta odsjediti koliko bude umoran. Ne mogu vam opisati s kojim izrazom olakšanja zbaci s leđa torbu - ispričala je baka Branimira.
Pušenje im je bitnije
Ona već dulje od godinu dana na kuhinjskoj vagi važe težinu školskih torbi svojih unuka, knjigu po knjigu. Lani u proljeće odlučila je da više neće sjediti prekriženih ruku te napisala pisma ministrima zdravstva i školstva. “Poštovani, zabrinuta sam za svoje unuke, za svoje najmanje i najmilije.
Evo, već više od šest mjeseci gledamo kako naša unuka koja ima 12 godina, a teži 35 kilograma i naš unuk koji ima 8,5 godina i 21 kilogram svakodnevno nose torbe koje teže između pet i sedam kilograma.
Žurno se treba nešto napraviti ne samo po pitanju cijene udžbenika nego i u vezi njihove težine i veličine. Kako je moguće da dijete težine između 20 i 35 kilograma u doba najvažnijeg razvoja i rasta svaki dan nosi tako tešku torbu? Smatram da bi, osim ministra školstva, riječ trebao imati i ministar zdravstva, koji se toliko brine o zdravlju pušača i nepušača, a što je sa zdravljem najmlađe generacije?” napisala je baka Branimira.
Ništa ne štima
Dodala je i kako joj se čini da u našoj domovini, koje god područje pogledamo, ništa ne štima i da ništa ne možemo riješiti na zadovoljavajući način. Pismu je priložila i rukom ispisanu evidenciju težine svakog pojedinog udžbenika za peti razred osnovne škole izmjerenog u gram, kao i rješenje problema.
Torba bi bila puno lakša kada bi se udžbenici tiskali na tanjem papiru, a u knjigama bilo puno manje praznog prostora, predložila je baka, a nadležnima sugerirala neka pogledaju kako izgledaju pojedini udžbenici. “Užas, pola knjige prazan prostor!” napisala je. Nisu prošla ni dva tjedna, a ministar Darko Milinović izvijestio je Branimiru Travaš kako je od ministra prosvjete zatražio da mu dostavi podatke o obveznom sadržaju torbe kako bi Ministarstvo moglo procijeniti koliko bi, s obzirom na dob i konstituciju učenika, školska torba smjela najviše težiti.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA