Eh, što bi sve sa 17 zaposlenih i 3,4 milijuna kuna iz gradskog proračuna mogli napraviti... recimo u Laubi.
Ili u Muzeju prekinutih veza.
Ma može i u Booksi.
Čudo.
Doduše, zasad su dovoljno prepoznatljivi i bez te sile radnika i proračunskih para, ljudi tamo navraćaju na izložbe i programe, dobrovoljno plaćaju ulaznice i Zagrepčani više-manje, a i oni šire, znaju što mogu dobiti na bilo kojem od tih mjesta.
S druge strane, koliko njih je čulo za, recimo, Centar za kulturu Maksimir?
Ne Zagrepčana općenito, nego samo stanovnika kvarta, kojih je, prema posljednjem popisu stanovništva, tamo oko 48 tisuća.
Koliko njih Švarcovu ulicu, u kojoj se nalazi Centar, prepoznaje po kulturnom radu umjesto da im prva asocijacija bude...