Ovaj Nacrt zakona nije nikakva pravda za vlasnike, nego uvod u nova kršenja ljudskih prava pod krinkom ispravljanja diskriminacije zaštićenih najmoprimaca. Njime se država stavila u ulogu kamatara koji maltretira žrtvu i sa svojom četvrtom mjerom tjera nas da prodajemo svoje stanove najmoprimcima, tvrdi Josip Hrastić, tajnik udruge "Vlasništvo i posjed" koji je na adresu Ministarstva graditeljstva uputio niz primjedbi na nacrt prijedloga Zakona o načinu izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske.
Nova verzija
Nacrt bi trebao "popraviti" Zakon o najmu stanova iz 2018. koji je 2020. Ustavni sud proglasio neustavnim budući da je preveliki teret stavio na leđa najmoprimaca koji su se, po njemu, trebali iseliti do srpnja ove godine. Vlasnici sada pak smatraju da nova verzija ide na njihovu štetu.
Vlasnicima je nacrt neprihvatljiv, tumači Hrastić. Naročito im je sporna druga i treća mjera prema kojoj bi vlasnicima država dala zamjenske stanove ili otkupila njihove po tržišnoj cijeni, a najmoprimcima omogućila otkup kao onima u društvenim stanovima.
"Ako ne pristanemo, osuđeni smo na upravne postupke koji mogu trajati deset i više godina. A 90 posto vlasnika želi povrat svoga stana. ESLJP je utvrdio da nositelji stanarskog prava u privatnom vlasništvu nisu diskriminirani i da bi se davanjem prava na otkup tih stanova kršila ljudska prava vlasnika koji bi bili prinuđeni prodavati svoje stanove", upozorava Hrastić.
Nacrt predviđa stvaranje Registra, u koji se moraju upisati i jedni i drugi, pod prijetnjom gubitka prava. No, pritom, žale se vlasnici, ne utvrđuje se odmah tko što želi, nego upisom postupak tek počinje. Vlasnici traže da se pri upisu u Registar najmoprimci moraju izjasniti jesu li od stupanja na snagu Zakona o najmu stanova 5. studenoga 1996. posjedovali, stekli, prodali ili darovali stan ili kuću.
Takvi bi trebali izgubiti status zaštićenog najmoprimca kao i subvencije, tumači Hrastić i podsjeća da su i Ustavni i Vrhovni sud zauzeli stav da stanari u takvim slučajevima nemaju pravo na zaštićeni najam.
Od dana kada je stan upisan u Program, najamnina bi trebala biti tržišna, s time da bi 50 posto iznosa plaćao najmoprimac, a drugu polovicu država.
Ta se odredba ne sviđa ni jednima ni drugima. Hrastić napominje da su do "tržišne cijene koja to ionako nije dolazili uz puno muka". Marko Fak, odvjetnik Hrvatskog saveza udruga stanara, smatra da za to nema logike jer najmoprimac ne može utjecati na dinamiku tog procesa. Traže da najmodavac plaća onoliko koliko je plaćao i do sada, a razliku neka plaća država.
Beskrajno otezanje
I jednima i drugima smeta što nema nikakva roka, što "cijelu stvar opet otežu u beskraj". Vlasnici traže rok od dvije godine, najmoprimci zagovaraju rok koji bi bio dovoljno atraktivan svima da ne bi bilo razloga za odugovlačenje.
Sporna im je i četvrta opcija, koja predviđa da vlasniku, ako ne pristaje na opciju zamjene ili prodaje, najmoprimac mora predati stan. Država će mu u tom slučaju osigurati drugi koji će moći otkupiti, a vlasnik ima zabranu prodaje na pet godina.
"Ova mjera nanovo krši ustavno pravo na dom koje se ne smije ograničavati za razliku od prava vlasništva koje se može ograničiti ako postoji državni interes. Stanarsko pravo u privatnim stanovima moglo se stjecati do 1974. godine, što znači da ljudi u stanovima minimalno žive 49 godina, a mnogi i dulje", objašnjava Fak.
Vlasnici pak zahtijevaju ukidanje mjere prisilnog tereta, kažu da je to novo ograničavanje vlasničkih prava.