HRVATSKOJ OD LNG-A 2 MILIJARDE KUNA GODIŠNJE Katarski biznismeni obišli terminal na Krku

Već tjednima se znalo da u Zagreb stiže katarski ministar enegetike, ali dolazak šeika Khalid bin Khalifa Al Thania, glavnog izvršnog direktora Qatar Gasa, tajio se do zadnjeg časa.

Prezime Al Thani u Kataru znači sve, tko ga nosi pripadnik je kraljevske obitelji koja u toj državi odlučuju o svemu.

Katarski ulaz u Europu

“Kada dolazi netko tog ranga, onda to nosi i velika očekivanja”, objašnjeno nam je. U hrvatskoj Vladi znaju da katarske investitore najviše zanima projekt LNG terminala na Krku, prije svega korištenje tog terminala za transport i prodaju plina kupcima u jugoistočnoj Europi. Za taj posao zainteresirana je tvrtka Qatar Gas, koja se bavi isključivo prodajom katarskog plina, pa ne čudi što je došao sam šeik Al Thani.

No, da bi Qatar Gas prodavao svoj plin preko krčkog LNG-a, potrebno je sagraditi taj terminal, što bi stajalo oko 630 milijuna eura.

Kakve koristi Hrvatska može imati od LNG-a terminala? Studija isplativosti pokazuje nekoliko razina benefita.

Direktna korist za državni proračun bila bi oko 230 milijuna eura godišnje (po osnovi svih davanja). Plinacro bi godišnje zaradio dodatnih 50-80 milijuna eura zbog povećanog transporta plina. Država bi, dakle, godišnje zaradila više od dvije milijarde kuna od LNG-a.

U vrijeme gradnje terminala, domaće bi kompanije dobile poslove vrijedne barem 350 milijuna eura, procjena je iz Studije isplativosti, a istodobno bi se zaposlilo oko 400 radnika.

Unatoč benefitima, interes Hrvatske nije u tome da sama sagradi LNG terminal koji bi koristio Qatar Gas za prodaju svog plina. Vladi je cilj naći investitora koji će sufinancirati gradnju LNG-a i koji će zajedno s HEP-om osnovati tvrtku za dugoročno trgovanje plinom.

Prvi korak učinjen je jučer: ministri su potpisali sporazum o energetskoj suradnji.

Važna politička gesta

Dolazak Nassera bin Khalil Al-Jaidaha, glavnog izvršnog direktora Qatar Petroleum Internationala, pokazuje da je moguće i katarsko ulaganje u gradnju LNG terminala. Jer, upravo ta kompanija zadužena je za katarske državne investicije u energetske objekte širom svijeta. Hrvatsku stoga ponajviše zanimaju planovi i odluka Qatar Petroleum Internationala, čiji je glavni izvršni direktor, kao i ostatak katarske delegacije, jučer obišao i lokaciju LNG-a na Krku. U Ministarstvu gospodarstva kažu kako ohrabruje činjenica što su u Hrvatsku sada došli čelnici obiju kompanija.

“Sretni smo što su sada sva vrata otvorena”, rekao je katarski ministar energetike Mohammed Bin Saleh Al-Sada jučer u Banskim dvorima nakon sastanka s premijerom Zoranom Milanovićem i ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom.

Sudionici sastanka kažu kako je katarski ministar bio zadovoljan što je ugošćen na najvišoj razini u Vladi i što će ga danas primiti i predsjednik države.

Glavna dilema

Poznavatelji načina poslovanja u arapskom svijetu tvrde kako je njima to važan znak, pogotovo što “oni dobro znaju da premijer Milanović nije primio šefa Gazproma dok je bio u Zagrebu”.

Katarci su, čuli smo, jako zadovoljni lokacijom predviđenom za LNG terminal.

“Njihova je glavna dilema postoji li ovdje tržište za katarski plin. Oko toga je bilo najviše pitanja, zanima ih može li i kako LNG na Krku imati dovoljno kupaca plina.

I naravno, očekuju od nas da riješimo sve potrebne dozvole za gradnju”, kaže naš sugovornik koji je protekla dva dana sudjelovao u razgovorima s katarskim biznismenima.

Studija utjecaja na okoliš je na doradi, a u Ministarstvu gospodarstva očekuju da će biti odobrena do kraja prosinca. Do veljače iduće godine bit će odobrena i lokacijska dozvola.

LNG terminal trebao bi biti prvi projekt koji bi se realizirao po odredbama novog Zakona o strateškim investicijama, pa su katarski ulagači jučer uvjeravani kako problema s papirima neće biti.

Kao glavni adut krčkog LNG-a hrvatska je strana izdvojila činjenicu da je većina zemalja jugoistočne Europe ovisna o ruskom plinu te da gotovo sve države regije žele alternativne izvore plina.

Studija izvedivosti LNG-a rađena je uz konzervativne procjene potreba tržišta za LNG-om, odnosno pod pretpostavkom da će se njime do 2020. transportirati samo 1,7 milijardi kubnih metara plina.

Autori studije obuhvatili su tržište regije, u koje nisu uključuli Rumunjsku, Bugarsku i Ukrajinu jer se računalo da će se te države orijentirati na plinovod Nabucco West.

No, kako je azerska plinska kompanija odbacila taj plinovod i izabrala konkurentski TAP, to je povećalo mogući značaj hrvatskog LNG-a. Interes za njegovo korištenje pokazale su već Ukrajina i Mađarska, koje su veliki potrošači plina. Mađarski ugovor s Gazpromom istječe 2015. godine.

Doznajemo kako su već počeli pregovori s mađarskom plinskom tvrtkom MVM i ukrajinskim Naftogasom.

Uvjerenje o isplativosti

Prema našim informacijama, Mađari su spremni ugovoriti godišnju isporuku 1,5 milijardi kubika, a Ukrajinci 2,3 do tri milijarde kubika plina preko hrvatskog LNG-a.

Uz hrvatske potrošače, već ta dva ugovora, tvrde stručnjaci, bila bi dovoljna da zaposle sve kapacitete LNG terminala na Krku.

A interes za katarski plin navodno pokazuju i Slovenci, Slovaci, Austrijanci i Rumunji.Hoće li hrvatska strana uvjeriti direktore Qatar Gasa i Qatar Petroleum Internationala u isplativost posla, znat će se vjerojatno već danas.

“Mislim da će nakon ovog posjeta i obilaska lokacije na Krku katarski investitori odlučiti hoće li ili ne ući u ovaj posao”, procjena je jednog od članova hrvatske delegacije.

Za najveće tankere

Kopneni LNG terminal na Krku, kakav je predviđen Studijom izvedivosti, mogao bi primiti i najveći LNG tanker na svijetu čija je zapremnina 265 tisuća kubičnih metara.

Upravo takve brodove za transport plina prva je počela koristiti katarska plinska kompanija.

Terminal bi bio prilagođen svim veličinama tankera, a da bi se plin mogao skladištiti potebno je sagraditi još tri objekta: pristan, tankove za čuvanje plina i postrojenje za regasifikaciju.

U planu je gradnja dvaju tankova, svaki veličine po 180 tisuća kubika, a godišnji kapacitet LNG-a terminala bio bi šest milijuna kubika.

Postrojenje za regasifikaciju (uplinjavanje) koristilo bi SCV tehnologiju, što znači da bi se koristio vlastiti plin za hlađenje, a ne morska voda. Iako je to nešto skuplja metoda, ekološki je prihvatljivija jer se ne koristi klor.