HRVATSKI DOSJEI X: KAKO BIROKRATI PIJU KRV PODUZETNICIMA Bizarne i nevjerojatne, ali istinite ispovijesti iz zemlje apsurda

Ovo bi mogao biti predložak za snimanje nove sezone Dosjea X. Radnja se odvija u Hrvatskoj, maloj europskoj zemlji, koja je, onako iz velikih visina, iz nekog aviona koji je prelijeće, lijepa da ti srce pukne. A onda se gledatelja spusti u surovu stvarnost, u kojoj je državnu administraciju, zakonodavce i političku elitu zaposjela neka tajanstvena sila, nekakvi strani organizmi iz dubokog svemira, piše Slobodna Dalmacija.

Opsjednuti izgledaju normalno, kao ostatak stanovništva, ali smišljaju takve zakone i pravila, kojima je cilj totalno izluditi obične ljude i poduzetnike, pa u jednom trenutku požele iskočiti iz vlastite kože, odseliti na drugi kraj zemaljske kugle ili one slabijih živaca obuzima potištenost i apatija.

Cilj nezemaljske populacije je upravo to, izluditi ljude toliko da najluđe, najnelogičnije stvari počnu uzimati zdravo za gotovo, da se pokore i ne stvaraju nered kad iz svemira stigne ostatak izvanzemaljaca koji će osvojiti planet. Mislite da pretjerujemo, da smo se najeli ludih gljiva i pričamo gluposti. Pa evo vam malo stvarnih situacija, iz života. Akteri priča željeli su ostati anonimni. Razlog: progovore li imenom i prezimenom, na vrata će im pokucati inspekcija. Njima ste uvijek krivi i teško ćete se izvući bez kazne.

Kobna naljepnica

Primjer prvi. Čovjeku poduzetniku u poduzeće stiže inspekcija. Pregledaju sve i pitaju ga za vatrogasni aparat. Po propisima ga treba imati i složit ćemo se svi, to je pametno i logično imati u objektu. Čovjek ponosno pokaže aparat na zidu. Novi blještavi aparat, atestiran. Vidi se s kilometra.

- A gdje je naljepnica?- pita inspekcija.

- Kakva naljepnica?- poduzetnik će iznenađeno.

- Propisi kažu da morate uz vatrogasni aparat imati naljepnicu na kojoj piše vatrogasni aparat ili mjesto za vatrogasni aparat. Nemate naljepnicu, mandatna kazna je 5000 kuna - pouče nevoljnika.

- O čemu pričate, ne razumijem?- promuca naivac.

- To je kazna koju plaćate na licu mjesta. Zato što nemate naljepnicu – strpljivi su inspektori.

Što da kažemo, platio je kaznu, poklopio se ušima i još se pita bi li kazna bila manja da je imao naljepnicu s nacrtanim aparatom, a da aparat nije imao... Ne znamo ni mi, ali znamo da je dobro prošao jer je za neoznačavanje mjesta vatrogasnog uređaja predviđeno od 2000 do 15.000 kuna kazne.

Slučaj drugi. Opet inspekcija dolazi u posjet. Radi se o drugom poduzetniku, ali je princip isti. Opet pitaju za naljepnicu. Za onu na kojoj piše da prodavač račun mora izdati, a kupac uzeti.

- A tu, evo je, imam je, zalijepljena je na kasi – odahne čovjek.

- Ne valja. To je stara naljepnica. Četiri puta su se mijenjale te naljepnice, a vi još imate prastaru. To vam je 30.000 kuna kazne – inspektori ga sasijeku.

- Molim? Ljudi moji, jeste li pri sebi? Izdajem račune, plaćam PDV, ništa nisam skrivio! Pa što to piše na novim naljepnicama?! - zavapi naivac.

- Isto što i na starim. Račun morate izdati, kupac ga mora uzeti i zadržati, ali su se mijenjali zakoni koji to propisuju pa su se mijenjale i naljepnice. Još ste dobro prošli s 30.000 kuna kazne, mogli smo vam odsjeći od 5000 do 500.000 kuna - utješiše ga inspektori.

Fatalni ormar

Svi s kojima smo pričali rekli su nam da ne razumiju zbog čega ih se nije upozorilo, dalo im rok od nekoliko dana da nabave naljepnice, jer ništa nisu učinili što je naudilo poslovanju, sigurnosti ili proračunu, pa onda, ako ne postupe po naputku inspekcije, neka im naplate ne 5000 ili 30 tisuća kuna kazne, nego milijun kuna.

Ima još priča. Javio nam se čovjek koji ima d.o.o. Shvatio je da nije za biznis, njegova firma je neaktivna godinama, a on svake godine plaća oko 1000 kuna poreza na tvrtku, članarine HGK-u, naknade šumama i vodama..., pa je riješio zatvoriti d.o.o. Znao je da će nešto koštati, ali mislio je da ga to neće doći mnogo jer nema dugova, nema imovine. Ne lezi vraže, ispalo je da treba od 5000 kuna do 8000 kuna. Za pristojbe za upis u sudski registar, za solemnizacije ugovora kod javnog bilježnika o likvidaciji poduzeća. Ukupno 2000 kuna bilježniku, po 100 kuna za objavu likvidacije na internetskim stranicama Sudskog registra, tome još treba dodati troškove računovođe, objavu završnih računa... Da ima problema zbog kojih mora angažirati odvjetnika, da ima nekih repova, dugova, ili da je više vlasnika poduzeća i da se mora dijeliti imovina, troškovi likvidacije d.o.o.-a se mogu popeti i na 20.000 kuna. Pita se ovaj naš sugovornik zašto ga jeftinije ne puste iz svijeta u kojem ne želi biti, mora li on dizati kredit da zatvori neaktivnu firmu bez dugova?

Ima još toga. Branko Roglić, vlasnik Orbica, daje nam štofa. Priča kako je jednom Makaraninu koji ima restoran inspekcija naplatila 2000 kuna kazne zbog ormara. Po propisima mora imati ormara koliko je radnika, on je imao četiri ormara na petoricu, pa su dvojica konobara dijelila ormar. I to ga je koštalo skuplje od ormara. Umjesto da mu inspekcija kaže da kupi još jedan ormar i da mu rok od nekoliko dana da to učini, oni su ga odmah oglobili svotom koja teži koliko dva ormara. Uspješni poduzetnik koji radi u mnogim europskim zemljama pripovijeda nam kako se jednom žalio na porezno rješenje kojim mu je bio razrezan porez, a onda je u drugom stupnju usvojena žalba, a on je nakon toga primio novo rješenje u kojem je bilo prepisano prvostupanjsko rješenje.

Neizdrživi pritisak

- Možete li to vjerovati? Opet sam se žalio i nakon nekog vremena dobio drugostupanjsko rješenje po kojem nisam bio dužan platiti razrezani porez. Tek su mi onda vratili novac, ali su došli u inspekcije u sve tvrtke jer su nam isplatili 600.000 kuna kamata koje su morali platiti jer nisu odmah nisu usvojili žalbu. To je katastrofa. Tko će vam onda doći raditi u Hrvatsku? S druge strane, porezno opterećenje je golemo. Svaki poduzetnik, domaći i strani, vidi koliko košta rad, kakva je administracija, koliki je PDV i porez na profit. Kad sve to uvrsti u svoju kalkulaciju, vidi da je u crvenom i neće investirati – tvrdi Roglić.

Ekonomist dr. Damir Novotny kaže nam da je u Hrvatskoj pritisak na mala i srednja poduzeća neizdrživ, velike korporacije ga još i mnogu izdržati, a takav je pritisak i u zemljama jugoistočne Europe. Razlog: regulacije predtranzicijskog vremena ispreplele su se s novim propisima.

- Nikad nitko u Hrvatskoj nije napravio čišćenje tih propisa. Brojne propise slijede razne inspekcije i poreznici, koji će zbog nekonzistentnosti svih tih propisa svakom moći naći nešto za kaznu od nekoliko tisuća kuna – naglašava dr. Novotny.

Konstatira da se samo poslovanje poduzetnika zadnjih godina nevjerojatno zakompliciralo i otežalo promjenama zakonskih okvira. Tome su pridonijele vlade Ive Sanadera i Jadranke Kosor, a osobito Zorana Milanovića.

- Vlada Zorana Milanovića je dodatno zakomplicirala život poduzetnika, uvevši potpuno novi sustav izvještavanja koji je neodrživ i komplicirane evidencije na radu. Porezna uprava uzima sebi za pravo da poduzetnika koji u roku od 60 dana nije platio porez automatski ovršava, a s druge strane država kao dužnik mjesecima ne plaća račune, osobito u nekim sektorima poput zdravstva, i to nikome ne smeta. Znam dosta poduzeća koja rade sa zdravstvenim sektorom. Po godinu dana ne mogu naplatiti svoje račune, a moraju ispostaviti fakturu u kojoj je PDV koji moraju platiti dok istovremeno ne mogu naplatiti taj račun – kaže ovaj ekonomist koji vjeruje da će se stvari mijenjati nabolje, jer Europska komisija naglašava lošu poduzetničku klimu u Hrvatskoj kao problem, pa će pritisak iz EU biti sve veći da se olakša život poduzetnicima.

Nismo toliko optimistični jer nas stvarnost već duže vrijeme podsjeća na crtić "A je to", gdje dvojac nespretnih majstora stalno pokušava popraviti stvari tako da ih unište ili zakompliciraju problem do nevjerojatnih razina. Bolje i to, nego Dosjei X.