HOĆE LI KRENUTI U RAT ILI MIRNO PODNIJETI POLITIČKI KRAJ Dio HDZ-a ne vjeruje da bi rušio Vladu, a jedan izvor misli da je sve pripremljeno otprije

Počela je dekonstrukcija mita - tim je riječima jedan istaknuti član opisao posljednju aferu koja potresa njegovu stranku, aferu s lažnim SMS-ovima u koju se upleo drugi čovjek HDZ-a Milijan Brkić.

- Nema sumnje da se radi o obračunu i da se ide na slabljenje Brkićeve pozicije. Ovaj slučaj bi konačno mogao dati odgovor na pitanje koliki je doista njegov utjecaj u stranci - kaže naš sugovornik.

Aktualnom zamjeniku šefa HDZ-a i potpredsjedniku Sabora ovo nije prva afera. Bio ih je cijeli niz: plagirani diplomski rad, Karlovačka banka, obračuni s neistomišljenicima iz stranke poput onih s Davorom Ivom Stierom i Dragom Prgometom, okretanje leđa bivšem predsjedniku i godinama bliskom suradniku Tomislavu Karamarku... Sve ih je “preživio”, ali ovaj posljednji skandal, u koji je umiješan njegov prijatelj, suborac, kum i bivši vozač Blaž Curić, mogao bi biti presudan za njegovu daljnju političku karijeru. I to, kako smatraju mnogi, bez obzira na ishod istrage.

Brkić je posljednjih godina, otkako je s Karamarkom preuzeo HDZ, vrlo vješto plutao političkim, a posebno stranačkim vodama. Slovio je kao “glavni operativac” u stranci i dobar organizator, a mnogi su nerijetko isticali kako je upravo on najzaslužniji za to što je Karamarko 2012. postao predsjednik HDZ-a. Brkić je tada dobio mjesto glavnog tajnika koje mu je omogućilo da proširi svoj utjecaj.

Karamarko mu je tada, kao svom čovjeku od najvećeg povjerenja, dao ovlasti i prepustio velik dio stranačkih poslova, a Brkić je to dobro iskoristio. Neumorno je obilazio teren i stranačke organizacije. Čak je zamrznuo svoj mandat u Saboru da bi se mogao posvetiti poslu glavnog tajnika. HDZ-ovci kažu kako je u to vrijeme redovito primao članove na razgovore, svima se javljao, gradio prijateljstva i sklapao savezništva. No, ujedno je raspuštao ogranke kojima je bio nezadovoljan, obračunavao se s neposlušnicima, kadrovirao...

Mnogi članovi tada su se žalili da se stranka vodi policijskim metodama, ali malo tko je, zbog straha za vlastitu poziciju, bio nešto spreman učiniti ili javno to reći. Malo-pomalo Brkić je stranku premrežio svojim ljudima i tako osigurao svoju poziciju. Istodobno je održavao dobre odnose s braniteljskom populacijom, s obzirom na to da je i sam bio pripadnik Alfi, specijalne policije s kojom je prošao niz ratišta, ali i s dijasporom, a javna tajna bili su njegovi posebno dobri odnosi sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem i HNS-ovim Ivanom Vrdoljakom. Brkić je naime, dok je radio u SOA-i i policiji, gdje ga je doveo Karamarko kojega je upoznao sredinom 90-ih, stekao niz poznanstava, a još od tog razdoblja, navodno, datira i njegovo prijateljstvo s Bandićem.

Karamarkova zaštita

Kad su došli u HDZ, Brkić je dobar dio vremena imao zaštitu Tomislava Karamarka. Kad je izbio skandal s njegovom diplomom, Karamarko je stao na njegovu stranu, uz tvrdnje da je riječ o kompilaciji i da to mnogi rade. Šef stranke slično je postupio i u slučaju Karlovačka banka. Mnogi HDZ-ovci danas govore da je upravo u tome glavna razlika između prijašnjih Brkićevih afera i ove posljednje s lažnim SMS-ovima.

- Prije je uvijek imao zaštitu stranačkog vrha. Karamarko ga je branio, nije dao na njega, iako su poslije bili i u svađi. A sada ga veći dio vrha HDZ-a ne podržava, i to je glavni problem za Brkića - komentirao je jedan dugogodišnji član stranke.

Karamarko i Brkić su u vrijeme dok su vodili HDZ, bez obzira na niz kritika zbog metoda njihova rada, koje su pristizale i iz stranke i izvan nje, bili uspješni. Redom su dobivali izbore: europske, lokalne, parlamentarne. A onda je uslijedila koalicija s Mostom i eksperiment s Tihomirom Oreškovićem kao premijerom. U to su se vrijeme HDZ i Most dugo borili oko toga kome će pripasti koje ministarstvo, ali jedan od najvećih sukoba izbio je upravo oko kontrole nad policijom i obavještajnim službama, što su HDZ-u bila dva najvažnija resora.

Istodobno su u stranci postala sve glasnija šaputanja kako su odnosi između dva glavna čovjeka sve lošiji. Te priče pojavljivale su se svakih nekoliko mjeseci, a mediji su svako malo objavljivali informacije o suprotstavljenim taborima i o tome tko su sve Karamarkovi, a tko Brkićevi ljudi. No, njih dvojica javno su redovito tvrdili kako njihovo dugogodišnje prijateljstvo nije narušeno.

Zanimljivo je, kažu upućeni iz stranke, da se Brkić u vrijeme kad su imali najbolje odnose Karamarku obraćao s “vi”, dok bi mu u vrijeme narušenih odnosa prestajao persirati. Da sukob među njima ipak postoji, jasno se vidjelo na unutarstranačkim izborima kada je Karamarko bio jedini kandidat za predsjednika. Brkić se tada, i to u posljednjem trenutku, kandidirao za njegova zamjenika. Očito je procijenio da mu je zamjeničko mjesto na koje ga biraju članovi puno sigurnije od mjesta glavnog tajnika s kojega bi ga Karamarko, ako to poželi, mogao smijeniti. Do prvog javnog sukoba između njih dvojice došlo je samo koji tjedan nakon izbora u stranci, i to zbog preslagivanja Vlade. Na sjednici Predsjedništva HDZ-a u zagrebačkom hotelu Panorama Brkić je prvi zatražio da Karamarko napusti mjesto prvog potpredsjednika Vlade.

Nekoliko tjedana poslije Karamarko je podnio ostavku i na mjesto šefa HDZ-a, a Brkić je potom podržao Andreja Plenkovića. Iako se neko vrijeme spekuliralo da bi se i Brkić sam mogao kandidirati za šefa stranke, i on i drugi HDZ-ovci koji su imali takvu namjeru odustali su od te ideje. Zbog novih parlamentarnih izbora koji su ih čekali i straha od neuspjeha, istaknuti HDZ-ovci očistili su put Plenkoviću i omogućili mu preuzimanje stranke. Plenković je tako naslijedio Karamarkovo Predsjedništvo i njegova zamjenika Brkića.

Dojam idilične suradnje

Iako su u javnosti obojica od početka pokušavali ostaviti dojam idilične suradnje te u cijelom serijalu izjava izricali jedan drugom potporu, Plenković i Brkić nikad nisu stekli međusobno povjerenje. Kao ljudi iz dva potpuno različita svijeta, praktički nisu imali nikakvih dodirnih točaka. Brkić je dobio i funkciju potpredsjednika Sabora, ali kao jedan od vodećih HDZ-ovaca, barem po svojim funkcijama, nikad nije ušao u Plenkovićev uži krug. Ne može se reći da se Brkić nije trudio.

Podržao je niz Plenkovićevih odluka, od kojih mu neke zasigurno nisu bile baš omiljene ni bliske, a pomogao je i Plenkoviću, nakon raskida s Mostom, da se poveže s HNS-ovcima i Vrdoljakom. Javno o šefu nikad nije izrekao niti jednu lošu riječ. No, sve to nije bilo dovoljno da zadobije Plenkovićevo povjerenje. Bivši europarlamentarac nije zaboravio kako se prethodno čelništvo odnosilo prema njemu. Uz sve to, strankom su godinama kolale informacije o Brkićevu velikom utjecaju i mreži njegovih ljudi. Koliko ima istine u pričama o Brkićevoj moći, a koliko je sve to mit, mnogi HDZ-ovci i danas kažu kako im je to teško procijeniti. I sam Plenković, okružen ljudima kojima potpora na terenu nije jača strana, očito je imao problema s tim procjenama pa je od početka po pitanju svog zamjenika bio oprezan.

Nikad prije nije s njim ušao ni u jedan direktni sukob, čak se nije usudio raspustiti ni zagrebački HDZ koji slovi kao jedno od glavnih Brkićevih uporišta. Radio je s njim i kompromise oko kadroviranja. No, s druge strane, šef HDZ-a postupno je Brkića udaljavao od ključnih stvari i držao ga na distanci. Upućeni kažu da je Brkiću to jako smetalo, iako to nije pokazivao. I sam je osjećao da njegova pozicija u stranci nije kao nekad. Netrpeljivost između njih svaki je dan bila jača. Plenkoviću su, kažu izvori iz HDZ-a, jako smetale i Brkićeve sporadične prozivke koalicijskog partnera, SDSS-ova Milorada Pupovca.

Ignoriranje vodstva stranke

Prvi javni sukob između njih izbio je oko Istanbulske konvencije kada su se Brkić i dio članova Predsjedništva, kao i 15-ak HDZ-ovih zastupnika, izjasnili protiv ratifikacije, ignorirajući pritiske iz vodstva stranke. To je Plenkoviću bio dodatni znak za oprez pa ne čudi što ga je uhvatila panika i zbog prosvjeda u Vukovaru. Bliski Plenkovićevi suradnici, naime, već dulje kalkuliraju da upravo Brkić stoji iza vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave.

I izjave HDSSB-ova Branimira Glavaša o Brkiću, kako smatraju mnogi u stranci, trebale su poslužiti da se stvari oko Plenkovićeva zamjenika i njegovih eventualnih veza s prosvjedom istjeraju na čistac. A onda se dogodila afera “kum” i Plenkoviću se otvorio prostor da s Brkićem odigra do kraja. Hoće li toliko daleko i otići, teško je reći. U samoj stranci mišljenja su podijeljena. Jedni ističu kako su uvjereni da će se Plenković do kraja obračunati sa zamjenikom.

- Mislim da je sve pripremljeno otprije i da predsjednik ne bi ulazio u to da ne misli ići do kraja - kaže jedan član HDZ-a. Drugi su uvjereni da bi se stvari mogle i primiriti.

- Plenković u ovom slučaju ima moć i Brkić je u njegovim rukama. Ne znam hoće li otići do kraja, ali svakako se radi o uzdrmavanju Brkićeve pozicije, njegova utjecaja i autoriteta. Kako god istraga završila, stvari za Brkića više neće biti iste. Sada bi se konačno moglo razotkriti je li i koliko Brkić doista moćan. Ne vjerujem u priče da bi on u slučaju nekog obračuna s Plenkovićem povukao za sobom dio zastupnika. Svi oni prvenstveno će gledati svoju poziciju, a što god se stavljalo Brkiću na teret, mislim da ipak ne bi rušio Vladu. Vjerujem da će se ova situacija iskoristiti da se raščisti i s nekim kadrovima u MUP-u i obavještajnim krugovima - smatra jedan od naših sugovornika iz HDZ-a.

Paralelne strukture

Dodaje kako je indikativno što glavni tajnik i šef Sabora Gordan Jandroković govori o tome da treba utvrditi postoje li paralelne strukture i ljudi koji su iskorištavali sustav.

- Skandalozne su te zloporabe sustava kojima se očito služe i jedni i drugi. Tu je riječ o totalnoj pravnoj nesigurnosti, i to je problem - istaknuo je ovaj HDZ-ovac.

Mnogi u stranci ispričali su kako je Brkić prilično nervozan zbog afere sa SMS-ovima, iako to ne pokazuje.

- Poznajem Brkića dugo i u srijedu, kad je davao izjavu novinarima, prvi sam put vidio da je uplašen - izjavio je jedan član HDZ-a.

No, u Brkićevu krugu uvjereni su da će on i ovu aferu pregrmjeti i da to neće ostaviti posljedice na njegovu političku karijeru.

- Ne djeluje mi zabrinuto, iako je ovo ružan nasrtaj na njega. Sada se manipulira informacijama i podacima iz istrage te se govori samo o Brkiću, a skreće se fokus s lažnih SMS-ova i toga kako su informacije procurile - kaže jedan Brkićev bliski suradnik. Govori kako ga čudi Plenkovićev postupak nakon što je Brkić pokazao “takvu lojalnost prema njemu”, ali da je uvjeren kako je to zbog toga što dio ljudi oko Plenkovića neprestano udara po Brkiću.

- Pa, Brkić je Plenkoviću pomogao da dođe na čelo stranke. I bilo tko drugi bi, uz Brkićevu podršku, pobijedio da se kandidirao - kaže naš sugovornik. Dodaje da je Brkić podržavao Plenkovića i oko slučaja Martine Dalić, ali i kad je odlučio raskinuti s Mostom.

- Što da je on tada rekao ne - pita se ovaj HDZ-ovac kojemu je posebno zasmetala izjava ministrice Gabrijele Žalac kad je novinarima ispred Vlade na pitanje o aferi odgovorila da će biti posljedica.

- Očito šalje Plenkovićevu poruku - smatra naš sugovornik i ponavlja kako Brkić nikad ne bi radio protiv stranke, niti rušio svoju Vladu. Ističe i kako je netočno da on stoji iza prosvjeda u Vukovaru jer je jasno rekao da razumije Penavu i da podržava njegova nastojanja, ali da se takve stvari ne rješavaju na ulici.

- Siguran sam da Brkić nema nikakve veze s ovim što se dogodilo. To se može lako utvrditi. I ne vjerujem da je ovo kraj Brkićeve političke karijere, kako sada neki spekuliraju.

Što ako Andrej Plenković ipak krene u konačni obračun s Brkićem, pitam.

- Ako budu htjeli rat, imat će ga - poručio je sugovornik iz Brkićeva kruga.