U obranu rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa stao je u svojoj kolumni objavljenoj na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća Hrvoje Hitrec, književnik, filmski i televizijski scenarist, poznat po nacional-patriotskim stavovima. U kolumni se dotakao aktualne situacije na Sveučilište, spominjući hajku na rektora kojega se, kako piše, u sprezi politike i medija pokušava ocrniti i poniziti.
Hitrec navodi kako takvu „orkestriranu kampanju“ nije vidio od komunističkih vremena, dajući primjer – „metode iste kao kada su, recimo, uzeli na zub Đodana“.
Hitrec, čije su knjige godinama na popisu školske lektire, obrušava se na profesore i studente Filozofskog fakulteta, nazivajući ih „militantnim skupinama staljinističkog tipa“. Spominje predsjednika HGK Luku Burilovića, nazivajući ga lovcem Lukom, a sveučilišno tijelo kojem predsjeda „Sovjetom“. Časti, naravno, i medije, spominjući, ni više ni manje nego - „atentat na autonomiju Sveučilišta i rektora“.
Prenosimo dio njegove kolumne:
„Uspjeh je to anarholiberala, točnije rečeno militantne skupine staljinističkoga tipa s Filozofskoga fakulteta, čijem je pritisku Vlast popustila i odlučila djelovati njima u korist, ne osvrćući se previše na autonomiju Sveučilišta. Polugu ima, stanoviti Savjet koji može intervenirati kao instrument Vlasti, pa je duh pušten iz boce. Predsjednik Sovjeta (oprostite, Savjeta) je lovac Luka, pogodan da sredi stanje na Sveučilištu jer ima reference - predsjednik je omiljene Hrvatske gospodarske komore, čist kao suza, s diplomom iz Banje Luke. Savjet se pod njegovim vodstvom sastao prošloga tjedna i donio odluke na radost rečene skupine s Filozofskog i “naredio” da se sazove Senat Sveučilišta valjda s jedinom točkom, a točka je Boras na kojega treba staviti točku. Nikada do sada, otkad postoji samostalna hrvatska država, nije izvršen sličan atentat na autonomiju Sveučilišta i rektora izabranog velikom većinom glasova. Sada bi, valjda, ista ta većina, isti ljudi, trebali u Senatu naglo promijeniti mišljenje. Ne sumnjam da će biti izloženi “uvjeravanjima”, telefonskom pozivima i svakovrsnim ljuljanjima, ali trebaju pokazati od čega su građeni.
A da je topnička priprema u medijima vrlo dobro odrađena, nema sumnje. Zadaća je bila protresti rektora i njegove poteze od dana inauguracije - za koju je, zamislite, potrošeno dvadeset tisuća kuna (iznajmljen HNK) - što je slavodobitno otkrila rašomonska novinarka, pa sve do proglašenja Dragana Čovića počasnim doktorom zagrebačkoga Sveučilišta, pri čemu je prešućeno da Čović nije samo političar i vođa hrvatskoga naroda u Herceg Bosni nego i sveučilišni profesor na Mostarskom sveučilištu, zaslužan, kao i Boras iz Zagreba (ali i predšasnici) za odličnu suradnju dvaju sveučilišta iz dvije metropole hrvatskoga naroda i stvaranje jedinstvenog znanstvenog i kulturnog prostora. Eh, to je već veći grijeh u očima opisane FF družine. No, najnovija kretanja započela su korištenjem pravih ili navodnih seksualnih zlostavljanja na zagrebačkim fakultetima, poglavito na ADU, ali i drugima, pronađen je slučaj na FF-u koji je bio “deponiran” u vrijeme bivše dekanice Štetić, a sada izvučen na svjetlost, u pravom trenutku, s objedom da je rektor zaštitio zlostavljača, što nije istina, ali neka se nađe.
U svemu je najzanimljivije da upravo neki dekani koji sada okreću leđa rektoru nisu na vrijeme niti su uopće (do izbijanja afere sa zlostavljačima) opazili da se na njihovim fakultetima nešto zlostavno događa, a sada su svi vrlo pametni i jako se zgražaju. Pa valjda pitaju rektora kako se to moglo zbiti. U rečenoj topničkoj pripremi, e da bi javnost bila konsternirana, barnumski je plasiran podatak da je trideset dekana protiv Borasa, udica za one koji ne znaju koliko ima fakulteta na Zagrebačkom sveučilištu i koliko dekana, odnosno da je većina i dalje na strani rektora, kao što ima većinu i dalje u Senatu. Zato komesarski pristup zamišljen u vrhovima vlasti teško može uspjeti, premda ništa nije nemoguće u neobičnoj zemlji Hrvatskoj gdje se – kao i u olovno doba – ama baš svatko može rušiti ako postoji “politička volja” i nadzor nad medijima. U cijelu se priču na zgodan način uspjelo uplesti i cijepljenje. Rektor se cijepio! To je zgrozilo članove Vlade i saborske zastupnike koji su se javno ili nejavno cijepili, puno mlađi ljudi, što je predstavljeno kao poticaj narodu da se cijepi, ali su se oni cijepili, a narod nije. Osim toga, je li rektor Zagrebačkoga sveučilišta (barem) u rangu saborskoga zastupnika, ili nije? Spada i u rizičnu skupinu, ima godina, što se u aferi zaboravlja, premda su upravo (i) godine razlog za napade na rektora, kao i na profesore koji poslije neke životne dobi ne bi smjeli predavati, što je nonsens. Ljudi danas dulje žive (ako ih mediji ili covid ne ubiju), sa sedamdeset godina lucidni su i k tomu iskusni, pa se, znači, radi o ostatku prakse iz nekih drugih vremena. Žalibože, i HAZU je ustanovio da su svi znanstvenici i umjetnici preko sedamdeset senilni starci, posve neprikladni za mlađahnu Akademiju.
U svemu, glede Sveučilišta, ne vodi se bitka za ili protiv Borasa, nego bitka za autonomiju Sveučilišta i autonomne ovlasti njegovih tijela. Također se vodi i slična, usporedna bitka u svim drugim područjima prvenstveno kulturnog života, gdje ustanove i pojedinci cijepljeni istim svjetonazorom kao družina s FF-a u ovom trenutku trijumfiraju, drže novac i moć, imaju potporu Vlasti i na raznovrsne načine uništavaju hrvatsku kulturu, hrvatski jezik i hrvatsku samosvijest. Ali ni to ne će proći, jer narod nije toliko nepismen da ne vidi što se događa, da politika i mediji vrijeđaju njegovu ne samo inteligenciju nego i osjećaje. Za sada hrvatski narod šuti. A kada on šuti, vlast se treba zabrinuti. Iskustva imamo“.