ZAGREB - Čestitam, gospođo, trudni ste. Beta Vam je 375,7 - rekao je prije 15 tjedana ugodni ženski glas preko telefona Martini S. Z., 34-godišnjoj stilistici iz Crikvenice.
Martina se počela tresti, suze su krenule same od sebe, pomiješane sa smijehom, a visinu “bete”, odnosno razinu hormona ßhCG, koji se luči samo u trudnoći, grozničavo je zapisivala na papir, kako bi bila sigurna da nije izmislila brojku koju godinama želi čuti.
Siguran nalaz
- Takav sam razgovor vodila nebrojeno puta prije i svaki su mi put iz laboratorija javljali da je “beta negativna”. Ovaj put nisam mogla povjerovati, nisam htjela još jedno razočaranje. Počela sam ispitivati ženu je li sigurna da je to baš moj nalaz i je li sigurna da je to ta brojka. Kad me uvjerila da su taj dan samo meni radili taj test i da je to sigurno moj nalaz, počela sam nekontrolirano ponavljati da ja nju uistinu volim - priča Martina smijući se i lagano dodirujući već vidljivi trbuščić.
Martina i njezin suprug, tri godine stariji informatičar, već se šest godina bore s neplodnošću i bili su jedan od prvih parova koji su nakon donošenja novog, po njima skandaloznog Zakona o medicinskoj oplodnji, otišli na postupak u Maribor. S prvog puta u Maribor, na koji su je u kolovozu pratili i novinari Jutarnjeg lista, Martina je poručila kako se nada da će za tri tjedna test na trudnoću konačno pokazati “+” i najaviti dolazak njihove “mariborske bebe”. Upravo se to i dogodilo.
- Mali Ivan je na putu i stiže u svibnju, a u Mariboru ga čeka i sestrica, po koju ćemo se sigurno brzo vratiti - najavljuje buduća mama.
Zameci bi kod nas propali
Naime, Martina je zamrznula višak zametaka koji su pohranjeni u mariborskoj klinici. Zamrzavanje zametaka jedna je od stvari koju hrvatski zakon više ne dopušta iako je standardna praksa u cijelom razvijenom svijetu, te ju zabranjuju samo Salvador i Kostarika, koja brani i medicinsku oplodnju kao takvu.
Martina objašnjava kako joj je tijekom postupka dozrilo i izvađeno 12 jajnih stanica i sve su odmah oplođene. Kod nekih oplodnja nije uspjela, dva zametka su joj vraćena, a četiri su zamrznuta. Prema hrvatskim zakonima, zameci se ne smiju zamrznuti, već se smije zamrznuti samo višak jajnih stanica. Štos je u tome što je zamrzavanje jajnih stanica još uvijek eksperimentalna metoda, jer većina jajnih stanica ne podnese zamrzavanje već propadne, a tek oko jedan posto odmrznutih uspije se i oploditi.
Zamrznuti zameci, s druge strane, preživljavaju u 80 posto slučajeva. To je bio glavni razlog zbog kojeg se Martina odlučila za Maribor, jer zbog policističnog jajnika u postupku joj sazrijeva veliki broj jajnih stanica, koje bi u Hrvatskoj zapravo propale.
Ako iz prve ne bi ostala trudna, Martina bi ponovno morala na mučni i bolni proces hormonalne stimulacije i vađenja jajnih stanica. Sa zamrznutim zamecima, za sljedeću trudnoću Martina to neće morati prolaziti. Zameci je već čekaju.
- Postupak u Mariboru, s troškovima lijekova i puta, koštao nas je oko tri tisuće eura. Dugo smo štedjeli, nije nam žao ni jednog centa, ali me svaki put stegne kad se sjetim koliki si parovi to ne mogu priuštiti i koliko njih neće postati roditelji zbog nevjerojatnih i neobjašnjivih zakonskih odredbi - kaže Martina.
Martina je s 19 godina izgubila jedan jajnik zbog dermoidne ciste. Drugi joj je jajnik policističan i prijeti opasnost da se i na njemu stvori ista opasna cista. Već kao mlada djevojka znala je da neće lako ostvariti majčinstvo. Nakon što se udala i neko vrijeme nije uspjela prirodno ostati u drugom stanju, obavila je s mužem sve detaljne pretrage. Tada su otkrili da i suprug ima loše nalaze. Krenuli su na postupak medicinski potpomugnute oplodnje.
U očekivanju prinove
Prvo su pokušali inseminaciju, postupak kojim se ženi posebnim kateterom uvode spermiji supruga u maternicu oko sat vremena prije ovulacije. Na žalost, nije uspjelo. Slijedio je niz pokušaja izvantjelesne oplodnje, raznih medicinskih zahvata koji bi mogli olakšati trudnoću, niz razočarenja i neuspjeha. Imala je, sve skupa, šest neuspješnih postupaka, od kojih je jednom ostala trudna i imala spontani pobačaj.
- Sve je to teško, i fizički i psihički. Imali smo svojih padova, poraza, preispitivanja.
Kad sam sada suprugu rekla da sam trudna, rekao je “vau” i nastavio raditi na kompjutoru. Nije si dozvolio oduševljenje, punih 12 tjedana, dok nije prošlo kritično razdoblje, nije si dopustio da bude do kraja sretan - priča Martina. Međutim, odustajanje nikada nije bila opcija. Sve dok nije donesen novi hrvatski Zakon. - Do samog kraja nisam vjerovala da je moguće da se takav zakon donese. Kad je izglasan u Saboru, plakala sam - priča Martina.