Neugodno podsjećanje da je o načinu izbora šefa Vrhovnog suda ne tako davno mislio i glasao drukčije nego što se sad o tome glasa, braneći ekshibicionizam svoga strogog mentora Zorana Milanovića, samo je jedna od tugaljivih slika koja dobro ilustrira političku bespomoćnost Peđe Grbina, predsjednika SDP-a (više se za tu poziciju ne može govoriti "lider oporbe").
Grbin, kojemu se kad je dolazio za prvog čovjeka SDP-a kao praktično jedina vrlina za to mjesto isticalo da je, eto, kao tvrd pravnik valjda barem stamen u pogledu propisa i procedura, plovi danas kroz politiku tupo i bezizražajno, samo onoliko koliko ga s vremena na vrijeme ponese val Milanovićeva osobnog javnog angažmana ili toliko koliko ga na svjetlo dana potjeraju...