Gost urednik: Jadranka Kosor

Jutarnji je počeo izlaziti 1998. Bila je to godina u kojoj je Hrvatska gospodarski stagnirala, europska perspektiva nije bila jasno vidljiva, a društvo je bilo opterećeno političkim podjelama.

Svaka obljetnica nužno nameće paralele - kako je bilo tada, a kako je danas?

Kriza je danas globalna, a njezine posljedice osjećamo svi. Hrvatska je, unatoč iznenadnim političkim promjenama koje smo doživjeli proteklih mjeseci, stabilna i čvrsta demokracija koja se izravno suočava sa svim velikim problemima i koja obavlja posljednje poslove za ulazak u EU. Članica smo NATO-a. Još te 1998. - to su bili daleki ciljevi.

Život, pa tako i politika, međutim, od strateškog uvijek ide i mora ići prema lokalnom, zapravo osobnom. Kao predsjednica Vlade, upravo tako nastojim uvijek gledati i na ove strateške ciljeve. Svjesna sam da je moja zadaća činiti sve što mogu da naše društvo bude bolje, kvalitetnije, pravednije, da ljudi imaju priliku za rad, obrazovanje i dostojan život. Upravo u tome članstvo u EU promijenit će našu stvarnost... Članstvo u EU za nas znači i nova radna mjesta, vrhunske standarde u pravosuđu, obrazovanju i mnogo drugih područja kojima se mjeri kvaliteta našeg života. Na toj razini uvijek sam nastojala i nastojat ću promišljati i voditi politiku. Na toj, ljudskoj razini, iz dana u dan, o zbivanjima oko nas nastoji izvješćivati Jutarnji list. Koliko smo u tome uistinu uspješni i vi i ja, jedino javnost može mjerodavno suditi. Raditi u javnom interesu nije jednostavno ni novinaru ni političaru, osobito zato što se u današnjem umreženom, gotovo virtualnom javnom prostoru prečesto od šume ne vidi drvo, a javni interes pokušavaju artikulirati ne uvijek oni najpozvaniji, već često oni najglasniji. Izazov jest i bit će - činiti ono što uistinu doprinosi boljem društvu danas i sutra - i kao novinar i kao političar.

Kad bismo sada pred sobom prolistali samo naslovnice Jutarnjeg od početka izlaženja, bilo bi to više od 4000 događaja i, na neki način, u pamćenju zaustavljenih životnih trenutaka koji su sve nas obilježili u dvanaest godina.

Uvijek treba gledati u budućnost, no pouke prošlosti ne smiju se zanemariti. Pouku koju danas trebamo izvući iz prošlosti je pouka optimizma. Radim na tome da Hrvatska bude gospodarski snažna i konkurentna, oslobođena korupcije i u svakom smislu sigurna, jer samo tako možemo stvarati nove vrijednosti. Društvo pritom mora biti i solidarno i spremno pomoći socijalno ugroženima. Tako vidim javni interes. U ove dvije stranice koje uređujem pokušat ću biti uistinu novinar urednik. Kroz radno iskustvo bila sam oboje. Nadam se da će mi novinarsko iskustvo pomoći i da će vama čitateljima moj, urednički doprinos 12. obljetnici Jutarnjeg biti zanimljiv, poticajan i relevantan. Svim novinarima, urednicima i onima koji svakodnevno naporno rade da bi se novi broj novina našao na kioscima od srca čestitam obljetnicu.