Godinama su ratovali: 'Bandiću zaista nije stalo do Šprema, ali tako može do glasova'

Ni dan nakon što je tijelo Borisa Šprema položeno u mirogojsku grobnicu, Milan Bandić predložio je da se po pokojnom predsjedniku Sabora imenuje jedna zagrebačka ulica. Osim nevjerojatne i neukusne brzine, potpuno je začuđujuće da takva inicijativa dolazi baš od zagrebačkoga gradonačelnika.

Bandić je godinama prema Špremu pokazivao krajnju nesnošljivost, vjerojatno zato što su funkcionirali kao potpuni antipodi. Po svojoj političkoj i ljudskoj supstanci njih su dvojica predstavljali dva svijeta. Dobro, smrt zna djelovati kao veliki pomiritelj. Pred njenim licem blijede i najveće svađe i sukobi.

Ispiranje savjesti

Možda Bandić samo ispire vlastitu savjest kad danas na sva usta hvali mrtvog Šprema s kojim je godinama ratovao? Ali da mu je njegova odmjerenost zaista uzor, kako sada tvrdi, onda bi s pijetetom šutio nad otvorenom rakom. Poštovao bi trenutak najveće boli. Ne bi se nametao napadnim inicijativama. Dok se zemlja na grobu ne slegne, ne dižu se spomenici.

Kad su nakon smrti Ivice Račana zaredali slični prijedlozi, obitelj i SDP odbili su mogućnost da se imenovanjem ulica čuva uspomena na pokojnika, navodeći da bi to bilo u neskladu s Račanovim načinom života. U takvim stvarima vremenska je distanca najbolji savjetnik.

Teško je vjerovati i u Bandićevu tvrdnju da za pokojnog Šprema traži ulicu jer se osjeća njegovim vječnim dužnikom. Sada se predstavlja poštovateljem, a za života ponašao se prema njemu otvoreno neprijateljski.

Dvije suprotnosti

Boris Šprem bio je glavni razlog žestokog sukoba između Zorana Milanovića i Milana Bandića prije pet godina, neposredno nakon lokalnih izbora, kada su između šefa SDP-a i ponovno izabranog zagrebačkog gradonačelnika pale teške riječi i gotovo je došlo do fizičkog sukoba. SDP-ova se središnjica tresla od svađe.

Mediji su javljali da je Milanović Bandića nazvao lopovom. Bio je to navodno njihov zadnji razgovor. Definitivno su se razišli jer se Bandić protivio odluci stranačkog vrha da Šprem bude predsjednik Zagrebačke skupštine. Htio je na to mjesto ponovno instalirati Tatjanu Holjevac, s kojom je već bio u debelom talu.

S obzirom na izborni rezultat bilo je posve nelogično da SDP tu funkciju pokloni nekom nestranačkom kandidatu, ali Bandić je znao da će mu Šprem biti smetnja. Za razliku od Holjevac, koja se već bila dokazala u ulozi smokvina lista za sve njegove dubiozne i mutne poslove.

Bandić se s razlogom bojao. Šprem je rastakao i ograničio njegovu svemoć u Zagrebu. Napetosti među njima bile su stalne. Svojim političkim i moralnim integritetom, svojim poštenjem i skromnošću, principijelnošću i otvorenošću - karakteristikama kojih se ovih danas svi spominju - Šprem je bio najveća moguća suprotnost Milanu Bandiću i načinu na koji ovaj funkcionira u politici i životu.

Peče li savjest zagrebačkog gradonačelnika pa zato sada žuri s inicijativom za odavanje počasti preminulom Špremu? Teško.

‘Kradljivac cvijeća’

Prije će biti da se pokušava ogrebati za simpatije koje široka publika prema pokojnom predsjedniku Sabora iskazuje. Zato se sada predstavlja kao njegov najveći štovatelj. Graditelj spomenika. Fingira poštovanje, glumi pijetet, a zapravo tragediju i smrt žuri iskoristiti za svoje sebične potrebe. Nema obzira. Ništa mu nije sveto. Ponaša se kao kradljivac cvijeća s grobnih mjesta. Ulica za Šprema dio je Bandićeve već otvorene izborne kampanje.