GINEKOLOG U RATU PROTIV BIVŠEG MINISTRA ZDRAVLJA 'Ja sam doktor koji je raskrinkao Ostojića'

ZAGREB - Od njihova prvog javnog istupa bilo je jasno da će Hrvatska udruga bolničkih liječnika ići protiv struje. Osnovani su na Silvestrovo 2013. i dosad su u članstvo okupili 1450 bolničkih liječnika iz cijele zemlje. Prvi su javno obznanili točne podatke o broju liječnika koji su iz hrvatskih bolnica otišli na rad u inozemstvo. Otvoreno su se usprotivili smjenskom radu u bolnicama, masterplanu zdravstva, te brojnim javnim nabavama koje su ocijenili štetnima. Zbog toga su u otvorenom sukobu na nekoliko frontova.

- Toliko smo dugo izloženi pritiscima, dobronamjernim savjetima, pokušajima diskreditacije i zastrašivanju da ih uopće više ne doživljavamo kao nešto vrijedno spomena - kaže dr. Trpimir Goluža, ginekolog iz Petrove bolnice koji je na čelu HUBOL-a. Ističe kako nemaju skirvenih motiva već se zalažu za kompetentnost, transparentnost, zakonitost i odgovornost u radu, ne samo u zdravstvu već i u svim drugim državnim institucijama.

Bez obzira na to tko upravlja zdravstvenim sustavom.

Upravo je HUBOL među prvima podignuo buru kada je prije desetak mjeseci na konferenciji za novinare upozoravao na kupnju novih 35 ECMO uređaja vrijednih 37 milijuna kuna, koju su ocijenili stručno neutemeljenom i štetnom za državni proračun. Riječ je o aparatima koji se pojednostavljeno nazivaju i umjetnim plućima, i tehnologijom koja spašava živote najugroženijih pacijenata. Javni je natječaj proveden u mandatu bivšeg ministra Rajka Ostojića. S obzirom na to da je prije dva dana Ministarstvo zdravlja službeno potvrdilo da imamo višak tih uređaja, zamolili smo dr. Golužu da prvo prokomentira zaključke Radne skupine što ju je osnovao ministar Siniša Varga, koji je Ostojića u ministarskoj fotelji i naslijedio.

- Službeno izvješće još nisam vidio. Mogu, dakle, komentirati samo novinske članke. No, ako su ti podaci točni, onda su rezultati analize o korištenju ECMO uređaja gotovo identični onima koje smo prikupili i mi. Posebno zanimljivo je da je u privatnoj bolnici Magdalena, koja financijski uspješno posluje, a u svom sastavu ima kardiologiju i kardiokirurgiju te obavlja kompletnu invazivnu dijagnostiku, u 16 godina rada njihov ECMO uređaj upotrebljen samo četiri puta. To je bolnica u kojoj se godišnje obavi preko 4000 invazivnih intervencija i koja ima cijenjene međunarodne akreditacije. Dakle, objektivna potreba za uređajem ECMO čak i u tako visokospecijaliziranoj ustanovi iznimno je rijetka. Čini mi se da se radi o tipičnoj hrvatskoj priči u kojoj je država loš gospodar, a oni koji gospodare njome za to ne odgovaraju. Umjesto da se racionalno pristupa trošenju proračunskih sredstava, ulazi se u bespotrebne, megalomanske i financijski pogubne projekte.

Zašto je HUBOL uopće krenuo u istragu javne nabave ECMO uređaja?

- Sve je počelo nakon što su nam anonimno dostavljene kopije originalnih ugovora o kupovini ECMO uređaja. Provjerili smo ih i utvrdili da su vjerodostojni. Iz ugovora smo saznali sve bitne činjenice: cijenu, način plaćanja, servis, organiziranje edukacije, broj i tip kupljenih uređaja i njihovo odredište. Obratili smo se svim bolnicama koje su uređaje dobile i to sa tri pitanja: koliko su ECMO procedura izvršili, pod kojim indikacijama i s kakvim ishodom. Slučajno ili namjerno, niti jedna od 14 bolnica kojima su kupljeni uređaji nije nam odgovorila. Zahvaljujući već tada moćnoj HUBOL-ovoj infrastrukturi na terenu, do odgovora uspjeli smo doći sami. Zaprepastili smo se dobivenim rezultatima i odlučili ih podijeliti s javnošću. Velik broj uređaja nije se uopće koristio, a još veći broj je korišten znatno manje no što to nalažu minimalne stručne smjernice ELSO-a koja je vodeća svjetska organizacija za provođenje ECMO potpore.

Struka se oko potrebne količine uređaja čini podijeljenom. Na temelju čega ste vi ustvrdili da se radi o stručno neutemeljenoj kupovini?

- Eksperti, kolege iz Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, jedine institucije u Hrvatskoj koja je član ELSO-a, još su 2011. godine objavili stručni rad o načinu organizacije skrbi za bolesnike kojima je nužna ECMO potpora. U njemu su zaključili da Hrvatskoj nije potreban značajno veći broj ECMO uređaja. Njihova kupovina provedena je bez konzultacije sa stručnim društvima Hrvatskog liječničkog zbora i povjerenstvima Hrvatske liječničke komore. Bolnice za nabavku uređaja nisu iskazale potrebu. To je protivno uobičajenoj proceduri kupovine visokosofisticiranih i diferentnih medicinskih uređaja. Tako je bolnicama na silu nabavljeno nešto što im objektivno nije trebalo. Zanimljivo, u studenome 2009. g. HZZO i tadašnje Ministarstvo zdravstva predvođeno ministrom Darkom Milinovićem zaključilo je, vezano uz pandemiju svinjske gripe, da bi Hrvatska sa samo 6 novih ECMO uređaja bila spremna za sve najteže slučajeve.

Zašto se, po vašem mišljenju, išlo u nabavu baš 35 novih ECMO uređaja?

- Zanimljivo pitanje. To bih volio i ja znati, a mislim da bi to trebalo zanimati i ljude koji se bave zaštitom nacionalnih interesa. Možda je najbliži istini dr. Peek, direktor britanskog ECMO programa, koji je izjavio ‘ovaj broj ECMO uređaja prevelik je za vašu populaciju, možda je vaše ministarstvo dobilo popust na količinu’. Ipak, s obzirom na kupovnu cijenu uređaja, čini se da popusta na količinu nije bilo. Da bi se utvrdile stvarne namjere odgovornih za tako opsežnu kupovinu potrebno je provesti neovisnu istragu.

Kupnju ECMO uređaja bivši ministar Rajko Ostojić branio je nekoliko puta. Argumentirao je da su to uređaji koji spašavaju živote i da su nam potrebni u slučaju masovne respiratorne katastrofe tipa svinjske gripe. Govorilo se da će Hrvatska biti ogledni primjer u regiji te da broj kupljenih uređaja odgovara potrebi osam milijuna ljudi na ovim prostorima.

- Mislim da ništa od toga ne stoji. Neki argumenti pobijaju sami sebe, drugi su u suprotnosti s potrebama i stvarnošću, a treći s ekonomskom situacijom u državi. Shvaćam ih tek izlikom u pokušaju opravdavanja evidentnog promašaja. Istina je da ECMO uređaji spašavaju živote, ali samo u slučaju da su kupljeni u potrebnom broju te ako se koriste na način i u mjeri koju nalažu stručni standardi. U suprotnom oni ugrožavaju živote, jer je njihova nepotrebna kupnja onemogućila nabavu druge prijekopotrebne medicinske opreme i lijekova, a njihova nedovoljna primjena smanjuje sigurnost primjene i povećava rizik komplikacija za pacijente...

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg!