François Fillon prvi je francuski državnik najvišeg ranga koji posjećuje Hrvatsku nakon deset godina, kada je u Zagrebu boravio ondašnji predsjednik Republike Jacques Chirac.
Premijer Fillon dolazi u Hrvatsku kako bi sudjelovao na dubrovačkom Croatia Summitu, što se održava ovog vikenda: Fillonov posjet, međutim, sasvim sigurno označava i pozitivnu političku poruku prema Zagrebu uoči hrvatskog ulaska u Europsku Uniju.
François Fillon rođen je 1954. godine u Le Mansu. U politiku je ušao već potkraj sedamdesetih godina. U devedesetim i dvijetisućitima obnaša više ministarskih dužnosti: predlagač je kontroverznih reformi zakona o radu i o mirovinskom sustavu.
Politički je savjetnik i jedan od najbližih suradnika predsjednika Sarkozyja. Fillon obnaša premijersku dužnost od 17. svibnja 2007. godine.
François Fillon pismeno je odgovorio na pitanja urednika Jutarnjeg lista.
Poštovanje pravne države
Kako gledate na napredak Hrvatske prema punom članstvu u Europskoj Uniji? Što još treba učiniti da Hrvatska postane članica? Postoje li ikakvi ozbiljni politički problemi koje Zagreb teba riješiti prije pristupanja Uniji?
- Hrvatska je ušla u odlučujuću fazu svojih pristupnih pregovora, u ciljnu ravninu, mogli bismo reći. Da bi to postigla, poduzela je značajne napore koje želim ovom prigodom pozdraviti. Razmjeri političkih i gospodarskih transformacija koje su uslijedile nakon raspada bivše Jugoslavije, teškog razdoblja obilježenog krvavim sukobima koje ćemo svi pamtiti, doveli su je danas do praga Europske Unije. To je zasluženo. Stvarni napori u području borbe protiv korupcije i gospodarske reforme svjedoče o odlučnom angažmanu hrvatskih vlasti da se ide dalje. Želim da Hrvatska uspješno svlada taj zadnji korak kako bismo bili u mogućnosti uskoro je primiti kao 28. državu članicu.
Uspjeh Hrvatske jasna je poruka drugim zemljama regije koje žele ući u Europsku Uniju: pristupanje EU zasigurno je dug i težak proces, ali nepokolebljiva volja za provođenjem reformi omogućava dolazak do cilja.
Kao što znate, proces pristupnih pregovora sada je jako zahtjevan, s popisom zadanih mjerila koje treba ispuniti za svako područje. Ovo objašnjenje je bitno zbog vjerodostojnosti procesa. Što se tiče Hrvatske, nijedan zahtjev nije neostvariv, bez obzira na to što neki od njih iziskuju poduzimanje dodatnih napora. To posebno vrijedi za poštovanje pravne države, koja je temeljna europska vrijednost, te za djelovanje administracije: pošteno i učinkovito pravosuđe i administracija nužni su za modernizaciju svake zemlje. Bit će potrebno naći adekvatan odgovor i na pitanje suradnje s Haaškim sudom. Napokon, restrukturiranje pojedinih industrijskih sektora, kao što je brodogradnja, ili prilagodba poljoprivrednih subvencija propisima Zajednice delikatne su, ali nužne etape.
Što je glavna svrha vašeg dolaska? Prošlo je mnogo vremena od zadnjeg dolaska jednog francuskog državnika najvišeg ranga, zašto se tako dugo čekalo?
- Glavni je cilj mog posjeta iznova potvrditi bliskost odnosa između Francuske i Hrvatske i poduprijeti zamjetne napore Hrvatske da se reformira i bude u mogućnosti pristupiti Europskoj Uniji.
Tom prigodom potpisat ćemo s gospođom Jadrankom Kosor, hrvatskom premijerkom, sporazum o strateškom partnerstvu po modelu onih koje je Francuska već potpisala s drugim zemljama srednje i istočne Europe, ali je ovo prvi put da će se potpisati s europskom zemljom koja nije članica Unije. Radi se o dokumentu koji daje glavne smjernice naše suradnje na svim područjima, od gospodarstva do kulture, preko obrane do zaštite okoliša, sa snažnim naglaskom na pomoći koju Francuska može pružiti Hrvatskoj kako bi njezino pristupanje Europskoj Uniji prošlo uz najbolje uvjete.
Ritam približavanja
Kako vidite položaj drugih država bivše Jugoslavije u njihovu pokušaju da se približe članstvu u EU? Kada Srbija, Crna Gora, Makedonija i Bosna i Hercegovina mogu očekivati da će postati kandidati, a zatim i članovi? Što je vaša poruka regiji?
- Moja poruka regiji je dvostruka. S jedne strane, sve zemlje bivše Jugoslavije i Albanija predodređene su da jednog dana uđu u Europsku Uniju. Ovaj princip je usvojen na sastanku na vrhu u Zagrebu 2000. godine (na inicijativu predsjednika Chiraca, sjećate se), a nedavno je reafirmiran tijekom ministarske konferencije između EU i zemalja regije u Sarajevu 2. lipnja. Želimo da se ova regija, obilježena teškom poviješću, priključi zoni mira i stabilnosti koju EU predstavlja za sve svoje članice.
S druge pak strane treba biti svjestan da pristupanje EU nije samo formalnost: ono zahtijeva od zemalja kandidata važne napore u potpunom prihvaćanju pravne stečevine (acquis communautaire). Ova se dinamika u osnovi oslanja na volju zainteresiranih država da provedu potrebne duboke reforme u mnogobrojnim područjima i da usvoje poziciju dijaloga i suradnje na regionalnoj razini.
Odlučnim angažmanom u tom pravcu svaka zemlja definira ritam svog približavanja i napredovanja u procesu pristupanja koji se procjenjuje prema zaslugama svakog kandidata i razini njegove spremnosti.
Prerano je nazrijeti ishod procesa, ali on se nastavlja, i to je najvažnije.
Striktna pravila
Kako vidite budućnost Bosne i Hercegovine? Mora li se Dayton mijenjati?
- Ohrabrujemo političke dužnosnike u Bosni i Hercegovini da, u duhu kompromisa i odgovornosti, usvoje reforme potrebne za budućnost njihove zemlje i njihovih sugrađana. Tako će si priskrbiti ukidanje međunarodnog protektorata i učiniti svoju zemlju sposobnom da nastavi daljnji napredak prema Europskoj Uniji. Bosna i Hercegovina mora uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i okrenuti se europskoj budućnosti.
S vaše točke gledišta, što Hrvatska dobiva ulaskom u Uniju?
- Prije svega, sam pristupni proces je nevjerojatan čimbenik modernizacije. Uvjetovanost koju sam već spomenuo dodatni je poticaj za zainteresirane zemlje da provedu teške reforme kao što su obnova političkih institucija ili restrukturiranje industrije. I bez Europe te bi se reforme, koje su prije svega na korist samih građana, zasigurno provele. No, s Europom one se brže i oštrije provode, trajne su te uživaju važnu tehničku i financijsku potporu koju EU stavlja na raspolaganje.
Nadalje, postajući država članica dotadašnji kandidat se uključuje u snažne političke zajednice i solidarnu cjelinu, a sama činjenica o članstvu ulagačima je dodatni zalog stabilnosti.
Napokon, postati članom Europske Unije, naravno, znači steći mogućnost jednakopravnog sudjelovanja u važnim odlukama koje će oblikovati budućnost našeg kontinenta, a i znatno šire.
Međutim, država članica ima i obveze i mora poštovati striktna pravila: nedavna kriza državnog duga to dokazuje.
Kako komentirate zadnji sastanak G-20? Radi li se o neuspjehu?
- Nikako. G20 je bitan forum za razmjenu mišljenja između odgovornih ljudi iz različitih dijelova svijeta a čija je uloga uskladiti njihove stavove u cilju boljeg upravljanja svijetom. Nakon summita G20 u Torontu predsjednik Sarkozy je naveo četiri suštinske točke za koje je Francuska pokušala izboriti napredak, što se odrazilo u završnom izvješću: porez na banke; pitanje inovativnih financiranja i posebice porez na financijske transakcije; reforma međunarodnog monetarnog sustava; pitanje upravljanja na svjetskoj razini gdje je nužan žurni napredak.
Potrebno je nastaviti u tom pravcu. Idući sastanak G20 u Seulu bit će prigoda za napredak u području financijskih propisa, o čemu se već razgovaralo tijekom prijašnjih susreta. Naravno, Francuska aktivno priprema svoje predsjedavanje za iduću godinu s ciljem ostvarivanja što ambicioznijih rezultata.
Državna dugovanja
Prijeti li Zapadu ponovno recesija, kao što je nedavno napisao Paul Krugman? Što je globalni i što je europski strateški odgovor na gospodarsku krizu?
- Naša je zadaća poduzeti potrebne mjere kako bismo izbjegli pesimistične scenarije.
To smo i učinili na europskoj razini u jesen 2008. godine na vrhuncu krize. S našim europskim partnerima uspostavili smo koordiniranu politiku novog zamaha u cilju izbjegavanja spirale depresije. Nedavno, suočena sa špekulativnim radnjama glede državnih dugovanja, Europa se znala mobilizirati i poduzeti napore solidarnosti u pogledu njezinih ugroženih članica, napore koji su iznjedrili plan potpore Grčkoj u visini od 110 milijardi eura te uspostavu fonda za financijsku stabilizaciju u iznosu od 750 milijardi eura, uključujući tu i doprinos MMF-a. Te mjere su bez presedana. No, protuteža ove solidarnosti je zahtijevanje odgovornosti. Stoga moramo razmišljati o načinima na koje možemo osnažiti gospodarsko upravljanje Europom. Radna skupina pod vodstvom predsjednika Europskog vijeća Hermana van Rompuya zadužena je da iznese odgovarajuće prijedloge.
Stječe se dojam da protuislamistički osjećaji jačaju svagdje na Zapadu? Kako Francuska, kao zemlja s najvećim brojem muslimana u Europi, odgovara na taj trend? Je li zabrana burki doista bila neizbježna?
- Ne treba podleći pretjerivanju: u Francuskoj ne postoji opća netrpeljivost prema muslimanskoj zajednici, čak i ako su, nažalost, diskriminacija, pa ponekad i djela nasilja usmjereni protiv osoba muslimanske vjere. U ogromnoj većini slučajeva francuski Islam pokazuje lice otvorene zajednice koja je dobro integrirana u društvo. Francuska Republika garantira poštovanje i uvažavanje svih svojih građana bez obzira na vjersku, duhovnu ili filozofsku pripadnost: to je naš koncept laicizma.
Stvarni problem je zatvaranje u samodostatne zajednice, te njegova ekstremnija i opasna verzija integralizam (fundamentalizam). Radi se o izrazito marginalnoj, ali djelatnoj manjini koja propovijeda netolerantnu viziju religijske prakse nespojivu s vrijednostima Republike i voljom za suživot na kojoj se ona temelji. Ta vizija se očituje u potpunom pokrivanju žene, praksi povlačenja u sebe, odbacivanja bližnjega i kršenja dostojanstva žene. Stoga je moja vlada izradila prijedlog zakona o zabrani potpunog pokrivanja žene, o kojem je rasprava u Parlamentu počela 6. srpnja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....