FOTO VIDEO Ježić: Sanaderovih 5 milijuna eura sam trošio, ali ću ih vratiti državi. Sanader: Ježić laže!

NOVO >>>> 14:00 - Rasprava je završena. Nastavlja se prema predviđenom rasporedu 14 i 15. ožujka, u četvrtak i petak.

13:50 - Odvjetnica Jadranka Sloković: Je li Dioki imao problem sa vraćanjem dugova?

Robert Ježić: Dioki u podmirivanju računa kasni i to je sasvim uobičajeno.

JS: Aktivira li Ina određene zadužnice dok ste bili u istražnom zatvoru u iznosu od 33 milijuna kuna?

RJ: Ne znam.

JS: Znate li koliki je sad dug Diokija prema INI?

RJ: Oko 100 milijuna kuna.

JS: Jeste li kod Sanadera tražili da interveniraju kod Hernadija vezano za cijenu plina?

RJ: Ne.

JS: Jeste li tražili to od nekog drugog dužnosnika?

RJ: Ne.

JS: U kakvim ste odnosima sa g. Hurlimanom? Jeste li prijatelji jeste li u dobrim odnosima?

RJ: U uobičajenim dugogodišnjim poslovnim odnosima.

JS: Radi li sada za vašu firmu Dioki Holding AG?

RJ: Ne.

JS: Jeste li s njim imali razgovore o Družbi Adriji?

Sudac Ivan Turudić: Nećemo sad o tome. Imate li vi pitanja (Turudić Sanaderu)?

Ivo Sanader: Nije li istina da ste vi inicirali ručak kako bi mogli predati elaborat?

IT: TO nije pitanje, to je vaša konstatacija da ste vi taj ručak organizirali. To vi sad iznosite obranu.

RJ: Ne.

IT: Nisam ja organizirao ručak u Marčelinu, evo sad me ispravila kolegica.

RJ: Ja sam iskoristio priliku donijeti elaborat koji nije u svrhu nikakvog pogodovanja ili bilo čega drugoga, nego jedna tehnička studija koja je u zajedničkom interesu mogla unaprijediti poslovanje postrojenja u Ivanić Gradu. Ja sam iskoristio priliku. Rečeno mi je da će biti sutra ručak i da se pridružim. Ništa drugo.

IS: U kakvim ste poslovnim odnosima s ruskim kompanijama?

RJ: S nekima jesam imao neke poslovne odnose s nekima nisam. Neću odgovarati uopće.

IT: Vi ste upozoreni na koja pitanja ne morate odgovoriti.

RJ: Dobro, ok, mogu odgovoriti. Ja sam imao poslovne odnose bez ikakvih ugovora jer 30 godina sam u poslu sa petrokemijom i naftom jer sam poznavao vodeće ruske kompanije i ljude iz vodećih ruskih kompanija u nafti, petrokemiji i trgovini.

IS: Jeste li imali neku zajedničku investiciju s nekom ruskom kompanijom u Srbiji?

RJ: Nisam.

IS: Jeste li o tome razgovarali?

IT: Zabranjuje se.

Sudac Turudić pregledava zapisnik.

IT: Zašto ste firme opisali kao egzotične?

RJ: U poslovanju sasvim je jasno iz kojih zemalja firme nazivamo egzotičnim. Tamo gdje postoji lakoća osnivanja firmi, gdje je kontrola poslovanja slabija, gdje je porezna politika mekša. Cipar bez obzira što je u Europskoj uniji ima takav rejting.

IS: Može li se Xenoplast ubrojiti u takvu firmu?

RJ: Xenoplast se ne može opisati kao egzotična firma jer Švicarska nije takva zemlja.

IS: Kako netko s 10 posto udjela u firmi može imati pod kontrolom novac?

RJ: Može preko direktora. Što sam ja napravio i kako sam napravio to je moja stvar.

IT: To sad više nije stvar. Mi to moramo saznati.

RJ: Bitno je da je novac došao kroz poslovne aktivnosti koje sam ja ostvario. I novac je pod mojom kontrolom.

IS: Oko spajanja Xenoplasta i Dioki Holdinga. Jesu li dioničari Xenoplasta o tome odlučili? Jeste li preuzeli dionice i tko je donio odluku o pripajanju Xenoplasta Diokiju?

RJ: Obzirom da se to dogodilo u siječnju 2011. odluku je donio Stephan Hurliman i kako se to dogodilo ja ne znam. Ja tu odluku nisam donio i ne znam tehničke detalje.

IS: Vezano za utakmicu Lige praka. Jeste li me vodili da Vas upoznam s Upravom Unicredita i jeste li trebali još jedan kredit za kupnju dionica Novog lista?

RJ: Nisam.

Sanader prigovara istinitosti iskaza svjedoka.

Tužiteljica Vanja Marušić: Kad se dogodio zathjev Ive Sanadera da mu osigurate primitak iznosa? U vrijeme primitka iznosa i Marcellina kakav je bio odnos Diokija i MOL-a? Je li bio potrebe za intervenicijom od kraja 2008. do listopada 2009.?

RJ: Bili su odlični. Nije bilo potrebe za intervencijom Ive Sanadera kod Zsolta Hernadija.

VM: Da nam pojasnite. Je li osim Diokija još netko kupuje etan od INE?

RJ: Ne, nitko osim Diokija koji ga kupuje i komercijalno iskorištava.

VM: Što ako nema kupaca etana?

RJ: Pušta ga u prodaju, miješa ga u prirodni plin i pušta ga u mrežu što je doista upitno ili ga spaljuje u bakljama.

IT: Po kojoj ste osnovi bili u istražnom zatvoru?

RJ: Samo po osnovi utjecaja na svjedoke.

IT: Prelazi se na glavno ispitivanje svjedoka na okolnosti predložene od obrane.

Odvjetnik Čedo Prodanović: Da li ste vi sa bilo kojom osobom ili firmom sklopili ugovor da ćete im pomoći pri kupnji dodatnog zemljišta u Omišlju na otoku Krku za izgradnju rezervoara za potrebe Družbe-Adrije?

RJ: Nisam.

ČP: Znači li Vam što ime Gucerijev?

IT: To je prezime, a ne ime.

RJ: Ne, čuo sam za njega, ali nisam s njim nikad poslovao.

ČP: Jeste li na bilo koji način participirali u ostvarenju ideje dolaska Družbe Adrije na Krk?

RJ: To je završilo 2005. i nisam.

ČP: Jeste li pregovarali o prodaji vlastitog zemljišta za rezervoare za naftu?

RJ: Nisam, naše zemljište nije predviđeno za rezervoare za naftu.

IT: Dakle, vi imate zemiljište na Krku.

RJ: DIOKI ima zemljište na Krku za LNG terminal, odnosno tvrtka Dina-Petrokemija čiji je vlasnik Dioki koje je predviđeno za LNG terminal. Sa Janafom ni na koji način ni u bilo kojoj varijanti nije bilo razgovora. Mi kad govorimo o Diokiju i zadnjih nekoliko godina od kraja 2009. kad Adria LNG konzorcij gubi svoje pozicije na području terminala on postaje slobodan i na tržištu je. Ne samo da se razgovaralo nego da je bilo dio poslovne komunikacije i da se s nama razgovaralo to je bilo posve uobičajeno.

ČP: Mi prigovaramo iskazu svjedoka da je neistinit, da se ovaj današnji iskaz prilagođava činjeničnom stanju utvrđenom tijekom postupka i onome što je ranije izrekao u USKOK-u, da je mito koje se pripisuje g. Sanaderu, a koje je on potrošio zapravo njegov aranžman oko posla kojeg su Rusi trebali imati Omišlju.

IT: Sad vi secirate iskaz svjedoka, dozvolite to ćemo mi učiniti. Jeste rekli sve, znate da ništa ne smijete prešutjeti.

Možete ići sad je kraj. Onda sutra rasprave nema. Nastavljamo prema predviđenom rasporedu 14 i 15. Ožujka, u četvrtak i petak.

>>>> 13:05 - Sudac Ivan Turudić: Dakle, odvjetnik vam je sugerirao da odete na USKOK?

Odvjetnik Čedo Prodanović: Jeste li povlačili kakve kontakte dok ste bili u pritvoru, s USKOK-om?

Robert Ježić: Ne, nisam.

ČP: Ja ću Vas podsjetiti da novac nije na računu i da se bez vaše priče ništa ne može otkriti.

RJ: Imate nekakve poslovne događaje. Netko slijedom istraživanja može doći do nekih događaja. Može povezati događaje, nije to neka velika mudrost. U toj paranoj u tom pritisku to se vrlo lako može ustanoviti tijek kolanja novca.

Prodanović završio ispitivanje, a nastavlja odvjetnica Jadranka Sloković.

Odvjetnica Jadranka Sloković: Vezano za vaš izlazak iz pritvora u travnju 2011. Je li se USKOK bio suglasio s izlaskom iz pritvora ili je to odlučio sud?

RJ: Ja sam na prijedlog USKOK-a pušten.

Sudac Turudić: I ovo je rubno pitanje, kako bi svjedok rekao. Uvijek sud pusti, ne pušta USKOK.

JS: Je li vam vraćena putovnica?

RJ: Odvjetnik je to zatražio. Obzirom da imam većinu poslovnog aranžmana vani. Meni je putovnica oduzeta kao mjera opreza. Nakon saslušanja zadnjeg svjedoka.

JS: Je li to bio prijedlog USKOK-a ili se USKOK s time suglasio?

RJ: Ne znam.

JS: Zašto ne želite vratiti novac tvrtkama s Cipra. Raskid ugovora ne postoji, već samo dopis Cerome 14. prosinca 2009. godine.

IT: Ne, vi sad možete samo pitati postoji li pisana izjava.

RJ: Čemu je potreban raskid ugovora, kad postoji dopis obje ciparske firme. Raskida se ukupan odnos.

JS: Pitala sam ga da li postoji ugovor o raskidu ugovora ili samo dopis.

RJ: Posve nije neuobičajeno da se ugovor raskine jednim dopisom. Čemu sastavljati poseban ugovor o raskidu ugovora?

JS: Vezano za INU i vaše poslovanje s njom, kad su počeli poslovni odnosi između INE i Diokija. Smatramo da je to važno jer se neke stvari događaju vezano i za INU i Dioki jer on tereti i g. Hernadija. Da vidimo u kojim je odnosima njegova firma sa Inom i g. Hernadijem.

Turudić: To pitanje ne proizlazi iz glavnog ispitivanja, ali možemo ga dopustiti.

RJ: Dakle, odnosi imeđu Diokija i INE postoje 50 godina. Ti su sustavi bili integrirani do '96 i nakon toga postaju samostalni, Dioki izlazi iz sustava INE i postaje samostalan. Današnji DIOKI je kupac i potrošač jedne od osnovnih sirovina koja je sastavni dio prirodnog plina. Taj odnos je uvijek zavisio. Govoriti o današnjem odnosu ne uzimajući u obzir povijest je nemoguće. Ono što je bitno je da je taj temeljni ugovor na određeni način izazivao određena pitanja potpisan 2007. godine određivao taj odnos koji i danas traje.

Odnosi su obzirom da se radi o dvije sestrinske firme, ti su odnosi uvijek bili dobri. Predajom upravljačkih prava i činjenicom da mađarska strana agresivno ulazi u taj sustav ti odnosi krajem 2010. imaju određene tenzije, a eskaliraju u zadnjih nekoliko mjeseci.

>>>> 12:50 - Odvjetnik Čedo Prodanović: Svjedok (Robert Ježić) je rekao da je bio u obvezi vratiti novac Ivi Sanaderu. Gdje je problem bio prije, a gdje sad?

Robert Ježić: Ne postoji komunikacija. Stavit ću ga u kofer ili nešto i odnijeti uplatit ću ga. Ja unutar godinu i pol ne poduzimam nikakve aktivnosti i imamo istrage (prosinac 2010.).

ČP: Pitam Vas koji su bili problemi u komunikaciji, ili ste imali etički problem, zašto čovjeku niste vratili njegov novac?

RJ: Jesam li ja potrošio taj novac to se u ovoj priči apsolutno nikoga ne tiče. Postoji moja obaveza da ja vratim novac. Činjenica da novac nisam vratio je posve irelevantna. Ja sam svoju obavezu priznao i priznajem.

Turudić Prodanoviću: Znate dolazimo u malo čudnu situaciju. Vi ispitujete svjedoka zašto nije vratio vašem branjeniku novac za kojeg tvrdite da ga Vaš branjenik nije ni primio.

ČP: U slučaju da g. Sanader nije kriv kome ćete vratiti novac.

RJ: Smatram da taj novac pripada Republici Hrvatskoj i vratit ću ga Republici Hrvatskoj i to ću učiniti. Novac je namijenjen gospodinu Sanaderu

Što mi to sad radimo?

Doveli smo stvar do apsurda.

Turudić: Imate zahtjev Ciprana, što ako oni traže novac?

RJ: To ne dolazi u obzir jer je ugovor bio raskinut.

Turudić: Dobro.

ČP: Zašto su Ciprani raskinuli ugovor?

RJ: Nakon što sam ja rekao g. Sanaderu da prekidam i da neću dalje preuzeti obvezu. Slijed događanja je upravo takav.

ČP: Je li vi znate čiji je to novac kojeg su Ciprani uplatili?

RJ: Meni je potpuno jasno da je to MOL-ov novac jedino tako sam mogao zaključiti. Ostale tehničke detalje ja ne znam.

ČP: Što vas je motiviralo da prijavite taj slučaj? U to vrijeme nitko ne zna za taj slučaj.

RJ: Nakon provedena 4 mjeseca i 11 dana u pritvoru imao sam vremena razmišljati, imao sam novac koji je bio izvan sustava i smetao me taj novac koji je bio na računu. Imali ste jaku medijsku ofenzivu vezano za kupovinu dionica koje su događale preko nekih ciparskih firmi. To sam zbrojio u glavi, a imao sam određeni strah. Meni je moje djelo, zbog kojeg sam proveo u istražnom zatvoru, u nekom času sam razmišljao da nije gotovo i da provjere svih računa mogu dovesti do mene. Savjetovao sam se sa odvjetnikom iznio mu slučaj i on mi je sugerirao. Ja sam izašao 19. 4. i ja sam u cijelom periodu razmišljao o svemu što može biti problem i nakon što su ispitani svjedoci u mom predmetu i to sam iznio odvjetniku i njegova sugestija je bila da to prijavim.

>>>> 12:35 - Odvjetnik Čedo Prodanović: U istrazi niste govorili da će novac stajati godinu do dvije dana i da ćete s njime operativno raspolagati.

Robert Ježić: Ja se s njime oko načina sprovođenja izvršavanja i svih detalja nisam dogovarao. Postoji dogovor između dvojice ljudi. Sve ostalo oko toga je nebitno. Normalno, ako je novac došao u firmu on mora imati neku svoju funkciju i svoje tijekove.

ČP: U istrazi nije spominjao rok od godinu dvije dana, već određeno vrijeme.

RJ: Mogao sam reći i drugo vremenko razdoblje, do tri godine.

ČP: Ja upravo zato pitam, jer je operativno poslovanje jedno, a dodjela kredita drugo, jer je taj novac završio na računu firme koja je imala blokiran račun, odnosno ostala je bez novca.

RJ: Ali gospodin Prodanović je pobrkao. Postoji zagrebački i švicarski DIOKI: Račun švicarskog DIOKI-ja nije bio blokiran.

Sudac Ivan Turudić: Što vi ste onda pomagali u pranju novca? Vi sada teretite sami sebe.

RJ: Ma ne, ne teretim. Ja sam samo pomagao da se taj novac lakše isplati.

ČP: Je li taj novac i dalje na tom računu?

RJ: Je.

ČP: Jel bio čitavo vrijeme na računu ili ste nešto potrošili?

RJ: Je i nije bio, plaćalo se i vratilo. Nešto se kupilo i platilo pa se vratio.

ČP: Kako se izvelo ovo pripajanje Xenoplasta Diokiju i kakvu su u tome ulogu imali ostali dioničari.

RJ: Oni su se povukli van jer to nije imalo smisla, nisu htjeli u tome sudjelovati i mi smo odlučili da to pripojimo društvu Dioki Holding. Pripajanje se dogodilo jer to nije imalo smisla zato. Društvo Xenoplast je imalo taj novac koji je bio na računu kao kredit Dioki Holdingu i odlučilo je da se to pripoji. Nije imalo smisla da taj odnos koji nije bio najidealniji da se to društvo pripoji. U knjigama su dioničari znali da je došlo nekih pet milijuna. Dioničari izlaze van, s njima se reguliraju odnosi. Stefan Hurliman je dogovorio cijelu transakciju i oni su nešto isplaćeni, s 90 posto. Sigurno im je rekao Hurliman.

ČP: Meni nije jasno da ne znate imena dioničara.

RJ: Dioničare zastupa odvjetnička kuća. Oni su bili anonimni i nisu morali znati tko su.

ČP: Kome švicarska firma vraća kredit?

RJ: Nema vraćanja kredita ako je Xenoplast pripojen Diokiju.

ČP: Znači li to da niste u obavezi nikome taj novac vratiti?

RJ: Jesam. Ivi Sanaderu.

CP: Zašto mu ga niste vratili?

RJ: Gdje sam i kako sam ga mogao vratiti? I kada?

ČP: Niste ga mogli vratiti zato što ste dali kredit ili je bio neki drugi problem?

RJ: Kako ću ja to izvršiti to je bila moja stvar. To oko vraćanja novca je irelevantno na obavezu koja postoji.

IT: Zašto niste vratili novac?

RJ: Mi razgovaramo o periodu kraj 2009 i 2010. i imamo sve ono što se događa nakon toga njemu i meni.

IT: Dajte recite precizno.

RJ: Imamo razdoblje kad se dogodila prva uplata, kad čekamo drugu uplatu.

Turudić prekida Prodanovića: Dajte nemojte sad, ispitivanje može biti razbarušeno, ali ne baš tako razbarušenije.

RJ: Rekli smo da mora postojati period vremena za koje novac mora biti na računu. To je prvi razlog. U času kad bi se novac mogao početi vraćati događa se što se događa. Kraj 2010. i 2011. kad nema fizičkog načina da se taj novac vrati.

IT: Da li ste vi s posudbom Dioki holdingu anulirali, skratili mogućost isplate Ivi Sanaderu. Jeste li lakše i prije mogli isplatiti novac Ivi Sanaderu?

RJ: Imamo početak 2010. kad se počinju događati politički i drugi događaji vezano za Ivu Sanadera i tu naša komunikacija prestaje.

>>>> 12:25 - Sudac Ivan Turudić: Pojasnite to malo, kako je to rubna transakcija.

Robert Ježić: Transakcija bi bila normalna da nije posrijedi političar, k tome još premijer, da ima odnos s nekom firmom i da se ne traži još neki dodatni odnos onda bi ta transakcija izgledala normalno. Definitivno, takva transakcija sa političarom nije normalna i banke uvijek provjeravaju je li neka politika blizu.

IT: Kako su mogli provjeravati kad nema političara blizu.

RJ: Da je bilo, provjeravali bi i ne bi bilo dobrodošlo.

Odvjetnik Čedo Prodanović: Jeste zaključivali neke ugovore o konzaltingu i koji su bili honorari?

RJ: Jesam s Hypo-bankom, ugovor je bio zaključen na pet milijuna eura, a izvršeno je 3,5 milijuna. To sam ja sam zaključio, to je bila provizija.

ČP: Je li vas bilo koji pojedinac ili tvrtka angažirao oko otkupa zemljšta za Družbu Adriu?

RJ: Ne, nije nitko.

ČP: Recite molim Vas tko je onda pitao ovo u Vladi vezano za isplatu novca.

RJ: Kao što sam rekao, mene je Sanader pitao ima li što novog u vezi uplata, a ja sam odgovorio da nije. Vidjevši Hernadija u Vladi rekao sam mu isto.

ČP: Kako to da ga je g. Sanader pitao u petom mjesecu je li stigla uplata, kad su ugovori sklopljeni u šestom mjesecu?

RJ: Kad vi govorite da li je stigla uplata. Pitanje g. Sanadera je bilo je li se što dogodilo, da li je stigla uplata. Što je sporno? Stvarno ne razumijem detalj. Jedno je povezano s drugim. Forma zaključenja je samo forma, koja samo prati izvršenje.

ČP: Novac koji se zatekao na računu Xenoplasta. Opišite nam njegovu sudbinu, što se s njim događa.

RJ: Vrlo brzo ugovorom o zajmu prebačen je na račun Dioki Holdinga i tamo je bio u operativnoj funkciji. Mi smo dali zajam nekoliko mjeseci nakon što je došao novac.

ČP: Predočite mu iskaz od istrage, rekli ste da je to bilo 28. 9.

RJ: Na upit da pojasnim razliku od 25. svibnja 2011. gdje sam rekao da je nakon što je raskinut ugovor s tvrtkama iz Cipra iznos od pet milijuna eura nadalje ostao u društvu Xenoplast, a na zapisniku od 8. rujna 2011. sam rekao da je društvo Xenoplast 28. rujna 2009. dalo novac društvu Dioki Holding AG odgovaram: Taj izraz je općenit. Ostalo je još uvijek u 'nazovimo' nekako mojoj kontroli. Novac nije nigdje otišao, to je bila svrha odgovora.

ČP: Da je novac na vašem računu i tada bi bio u Vašoj kontroli. Na koji se način može staviti znak jednakosti da je novac na računu firme da je novac na jednom računu po jednom pravnom osnovu, prešućuje se da je dan kredit, a novac može biti pod kontrolom na 50 drugih načina.

RJ: To je 100 posto moja firma. Pojasnio bi jedan detalj. Nema nikakvog formlanog dogovora. Postoji dogovor i moja obaveza, da novac mora stajati i biti u operativi i to s g. Sanaderom nema nikakve veze. Postoji moja obaveza da isplatim novac.

ČP: S kime ste se to dogovorili osim sami sa sobom?

RJ: S g. Sanaderom. Postoji moja obaveza da nakon proteka godine do dvije vratim taj novac. Nema nikakav dogovor o tome što će se događati, na koga i što će doći. G. Sanader zna ime i prezime čovjeka koji to radi i zna ime firme.

>>>> 12:00 - U podne je nastavljeno svjedočenje Roberta Ježića. Počeo ga je ispitivati Čedo Prodanović, jedan od troje odvjetnika bivšeg premijera Ive Sanadera.

Čedo Prodanović: Gospodine Ježić rekli ste da ste bili manjinski vlasnik Xenoplasta. Recite nam tko su još bili vlasnici Xenoplasta. Jesu li Vam bile poznate osobe?

Robert Ježić: Ne, nisu mi bile poznate osobe. To je išlo preko odvjetničkog društva.

Čedo Prodanović: Kako ste s njima komunicirali?

Robert Ježić: Preko direktora odnosno g. Hurlimana.

Čedo Prodanović: Jeste li upoznali vlasnike s, kako ste rekli, graničnom transakcijom, na rubu zakona. Kako ste mogli osigurati, obzirom da ste manjinski vlasnik, da novac možete isplatiti g. Sanaderu da većinski vlasnici o tome nemaju pojma.

Robert Ježić: Zato jer smo ja i g. Hurliman imali neki dogovor da je novac došao mojom aktivnošću

Čedo Prodanović: Koji ste udio imali u Xenoplastu?

Robert Ježić: Oko 10 posto

Čedo Prodanović: Dakle, vi to radite a da suvlasnici ne znaju što radite.

Robert Ježić: Možemo rezimirati tako.

Čedo Prodanović: Kako ste saznali da je g. Fazekas osoba od povjerenja g. Hernadija?

Robert Ježić: Već na prvom sastanku, vezano za predaju papira vezano za g. Hurlimana, da je g. Sanader komunicirao sa g. Hernadijem, da se g. Fazekas predstaavio da je on osoba koja dolazi u ime MOL-a.

Čedo Prodanović: To su jedina saznanja na temelju kojih vi tvrdite da je Fazekas osoba od povjerenja g. Hernadija.

Robert Ježić: G. Fazekas koji se predstavlja da dolazi u ime MOL-a ne bi dolazio da ga ne šalje netko visoko u ime MOL-a.

Čedo Prodanović: Na temelju čega to tvrdite? MOL ima nekoliko tisuća zaposlenih.

Robert Ježić: Razgovor s g. Sanaderom, izvršenje svega onoga što je dogovoreno. Crpim saznanja iz g. Hurlimana i iz onoga što sam vidim.

Čedo Prodanović: Kad je Hernadi dolazio u Vladu je li išta govorio o Fazekašu da bi to mogli povezati?

Robert Ježić: Kad sam dao Sanadaeru papir na kojem sam mu dao podatke o g . Hurlimanu, nekoliko dana nakon toga se pojavljuje Fazekaš. Ja sam dakle, dolaskom u Vladu, komentarom i analizom situacije da se ništa ne događa. Iza toga dolazi g. Hernadi u Vladu, iza toga dolazi G. Fazekaš. Zaključak je sam po sebi logičan.

Čedo Prodanović: Dakle vi to zaključujete, ne govori Vam Hurliman.

Robert Ježić: Imamo sastanak u Vladi, dolazi potom g. Fazekaš.

>>>> 11:00 - Tužiteljica Vanja Marušić: U početnim razgovorima kad ste govorili o roku godinu do dvije jeste li rekli hoće li se novac koristiti u poslovanju?

Robert Ježić: Normalno je da se on koristio u poslovanju tvrtke u početku. Moja odgovornost za novac postoji, da u taj iznos uvijek bude dostupan ma gdje bio. To je bio korak naprijed da novac kroz kredit iz jedne tvrtke ode u drugu. Ne vidim ništa neobično u tome da o tome nije obaviješten Ivo Sanader.

VM: Je li firma Xenoplast bila aktivna u to vrijeme, je li radila?

RJ: Da, bila je aktivna ima shipping u svom nazivu, bavi se brodarskim aktivnostima, distribuira različite plastike libijskog porijekla.

VM: Je li na taj način novac ubačen u legalne tokove?

Sudac Ivan Turudić: Mi tu nemamo kazneno djelo pranja novca, za to nitko nije optužen.

VM: Jeste li Ivi Sanaderu rekli da ćete koristiti taj novac za poslovanje?

RJ: Jesam, ništa tu nije bilo sporno, kao pokriće su služili ti ugovori.

VM: Je li Vaše društvo Xenoplast ikad poslovalo s tim tvrtkama sa Cipra?

RJ: Nijedno moje društvo nije imalo veze sa tim ciparskim firmama.

Turudić: Idealno se poklopilo, pa ćemo odrediti prekid do 12 sati

>>>> 10:50 - Tužiteljica Vanja Marušić: Što je sada sa tim novcem?

Robert Ježić: Novac je normalno ušao u knjige društva , prošao je revizijski i porezni tretman te je evidentiran na račun Xsenoplasta. Kako je taj novac kasnije kroz zajam prebačen na račun firme Dioki Holding u Švicarskoj on je sada na tom računu. U međuvremenu, gospodin Sanader i ja od kraja 2009. i početka 2010. nismo imali komunikaciju, taj novac nije bio tražen. Ja sam svjestan da taj novac treba vratiti i da će se vratiti i ja čekam precizne instrukcije i račun da taj novac vratim Republici Hrvatskoj. Taj novac je sada na računu Dioki Holdinga. Xenoplast je u siječnju 2011. pripojen tvrtki DIOKI holding.

Sudac Ivan Turudić: Jeste pitali koga je li smijete to napraviti?

RJ: U rujnu 2011. je tvrtka Xenoplast dala kredit tvrtki Dioki Holding također iz Švicarske.

Turudić: Jeste li pitali Ivu Sanadera smijete li to napraviti?

RJ: Nisam pitao o tome Ivu Sanadera.

10:45 - Tužiteljica Vanja Marušić: Rekli ste da u dopisima o pisanim raskidima svaka strana nema potraživanja. Da li je po tim ugovorima išta rađeno, da li je trebalo išta raditi?

Robert Ježić: Ništa se nije radilo, niti se išta trebalo raditi, niti je ijedna strana drugu išta tražila. Dakle, fiktivni ugovori.

VM: Zašto su ti ugovori zaključeni?

RJ: Zato da budu forma kroz koju će se isplatiti novac.

VM Je li netko tražio povrat novca, tko i kada?

RJ: Kako je nakon mog iskaza u USKOK-u, vezanog uz ovaj predmet, krajem svibnja 2011. u medijima je taj iskaz bio objavljen i otkomentiran, početkom rujna je u Švicarsku stigao službeni dopis od tvrtki Ceroma Holding i Hangarn Oil Product Trading gdje je traženo da se novac vrati jer nisu izvršene nikakve radnje po tom ugovoru i da je narušen njihov poslovni ugled, ili nešto u tom smislu. Da pod prijetnjom tužbe vrate novac. Naši odvjetnici su složili oštar odgovor i pozvali se na dokumenat u kojem se pozivaju da nakon proteka roka od dvije i pol godine traže povrat. Pozvao sam se na dio ugovora gdje obje strane nemaju potraživanja i nakon toga se ništa nije događalo.

>>>> 10:35 - Sudac Ivan Turudić: Je li g. Zsolt Hernadi govorio u vezi čega je bilo jako dobro i u vezi čega je bio zadovoljan?

Robert Ježić: Ja sam zaključio iz razgovora da se radilo o sastanku u Vladi i ministarstvu gospodarstva i da je on time bio zadovoljan.

Tužiteljica Vanja Marušić: Kad ste saznali za isplatu?

RJ: Ja na početku u tom nekom periodu nisam znao, u vrijeme prve transakcije nisam to povezivao.

VM: Jeste li pitali Ivu Sanadera zašto mu MOL to isplaćuje?

RJ: Nije bilo moje da pitam, niti me to zanimalo. Nakon ostavke, u tom periodu iza ljeta 2009., se sve više počelo spekulirati po medijima o jednom prilično upitnom odnosu, obzirom na upravljačka prava koja su predana MOL-u u vezi INA-e. Meni je postajalo sve više jasnije da su te dvije stvari povezane.

VM: Rekli ste da je bilo dogovoreno da će se isplatiti 10 milijuna eura. Rekli ste da je isplaćeno pet, a što je bilo s drugih pet. Je li to isplaćeno i ako nije zašto?

RJ: Drugi dan nakon ručka u Marcellinu mi smo se na poziv gospodina Sanadera uputili u Milano na utakmicu Lige prvaka. On je bio pozvan kao gost Unicredita koji je glavni sponzor tog događanja. Vozeći se prema Milanu u avionu iskoristio sam priliku reći neke stvari s obzirom da Ivo Sanader više nije premijer i nemam pritisak i strah vezano za firmu. Rekao sam da mi je jasna pozadina te da ne bih dalje, da ne želim da Xenoplast primi drugi iznos novca. On je to primio dosta mirno. Rekao je OK i tako smo taj dan završilli.

VM: Tko je organizirao taj put? Rekli ste da Vas je pozvao Ivo Sanader.

RJ: S obzirom da je to bila prilika da upoznam vrh jedne od najvećih svjetskih banaka, meni je to bilo važno tako da je moja firma, DIOKI organizirala avion i let.

VM: Nakon utakmice, što je bilo?

RJ: Nakon utakmice, drugi dan imali smo doručak i tada smo na prijedlog gospodina Sanadera okrenuli rutu i rekli smo da idemo za Zürich. Došli smo u podnevnim satima. Našli smo se u hotelu s bratom g. Sanadera, on je uzeo apartman za popodnevni odmor. Tamo smo pola sata, sat razgovarali. U tom razgovoru je g. Sanader rekao Flaviu: Robi više neće, pa molim te da ti to organiziraš. Zaključio sam da je to drugi dio tog posla.

VM. Je li brat bio iznenađen ili postavljao pitanja?

RJ: Mislim da nije bio iznenađen i nije postavljao pitanja. Mislim da mu je to bilo najavljeno. Ja bih precizno u detalje: “Robi više neće, molim da ti to dalje organiziraš!”. Nisam čuo iznos.

VM: Jeste li izvijestili S. Hurlimana da ovih pet milijuna eura neće biti isplaćeno na račun Xenoplasta?

RJ: Ja sam izvijestio g. Hurlimana da ćemo prekinut taj posao i da nećemo više postupat. Iza toga što sam ja rekao da se to prekida i izvijestio g. Hurlimana, nama je sa Cipra od te dvije firme došao raskid tog ugovora. To je bilo u prosincu 2009. i bilo je eksplicitno rečeno da se ti ugovori raskidaju, da ne postoje potraživanja jedne i druge strane i neće biti mogućih žalbi i da se jedna i druga strana odgovoraju bilo kakve odgovornosti.

>>>> 10:17 - Tužiteljica Vanja Marušić: Da li ste nakon ostavke Ive Sanadera kontaktirali s njim i Zsoltom Hernadijem. Pojasnite kada i gdje?

Robert Ježić: Nakon ostavke bili su ljetni praznici tako da nisam imao neke kontakte. Povratkom s godišnjeg odmora imali smo ručak ili dva te je negdje ili krajem ili u drugoj polovici 10. mjeseca Ivo Sanader najavio ručak u restoranu Marcellino. Rekao je da će nam se tamo pridružiti g. Zsolt Hernadi.

Ja sam došao sam u vrijeme ručka, g. Sanader me čekao sam. Ručali smo i normalno razgovarali i čekali smo g. Hernadija, koji je u to vrijeme imao sastanke u gradu. Podmirio sam prvi račun, negdje oko tri sata, i nastavili samo sjediti i čekati g. Hernadija. Došao je, ne sjećam se točno kada, pa smo i onda drugi puta ručali zajedno. Pili smo vino, razgovarali smo. On je bio prilično zadovoljan kad je došao, nasmijao se. Na upit g. Sanadera kako je bilo rekao je: “Bilo je dobro! Zadovoljan sam!”

Njih dvojica su komentirali opće poslovne i životne situacije. U vrijeme kad je njihov intenzitet komunikacije bio slabiji, iskoristio sam priliku da g. Hernadiju predam jedan elaborat koji su napravili naši inženjeri u DIOKI-ju i INA-i kako bi se moglo pomoći u ekstrakciji sirovine koju mi koristimo u našem postrojenju na Žitnjaku. DIOKI je to htio napraviti ne bi li dosadašnju relativno veliku količinu etana koju dobivamo iz plinskih polja u Ivanić-gradu još povećao.

Turudić: O ovome niste govorili u USKOK-u.

Ježić (češkajući se iza uha): Ovo samo malo proširujem.

>>>> 10:12 - Tužiteljica Vanja Marušić: Jeste li vidjeli tko je ušao u ured premijera Sanadera. Da li samo Jozo Petrović ili Hernadi ili obojica?

Robert Ježić: Ne mogu sa sigurnošću reći da li su ušli obojica ili Petrović ili Hernadi. Obzirom na narav razgovora smatram da je ušao samo Hernadi.

RJ: Uzeo je mobitel i rekao je: Jozo vratite se obojica.

VM: Rekli ste da ste vidjeli Zsolta Hernadija bili asocirani da nije stigla uplata. Jeste li to provjeravali samoinicijativno ili Vas je on zatražio?

RJ: Prije mog dolaska u Vladu premijer je pitao da li se što dogodilo i da li je nešto stiglo vezano uz taj aranžman. To je bilo na našim susretima.

VM: Je li Vama bilo neobično što s Hernadijem u Vladu dolazi i Jozo Petrović? Možete li objasniti odnos premijera i Joze Petrovića i Sanadera i Hernadija?

Ja znam da je Jozo Petrović jedan od bližih i vrlo blizak gospodinu Sanaderu i da se poznaju vrlo dugo i da je on kao takav bio u upravi INE. Stoga njegov dolazak sa g. Hernadijem mi je bio sam po sebi normalan i prirodan s jedne strane. S druge strane znam da su g. Petrović i Hernadi u dobrim odnosima i da g. Petrović danas radi kao osobni savjetnik g. Hernadija.

VM: Otkud znate da je osobni savjetnik?

RJ: Ja sam početkom petog mjeseca 2011. Imao sastanak s g. Petrovićem kad smo komentirali sva događanja vezano uz istrage oko mojih slučajeva i svega što se događalo i tada je na moj upit što tada radi rekao da radi kao osobni savjetnik g Hernadija u službenom i čvrstom odnosu.

VM: Je li došla uplata na račun Xenoplasta i što ste napravili?

RJ: Vrlo brzo nakon ove intervencije i razgovora g. Sanadera i Hernadija, g. Fazekaš je došao u Zurich i sročeni su ugovori izmđu dvije švicarske firme i Xenoplasta o pružanju konzultantskih usluga u iznosima koji su dogovoreni. Petnaestak dana iza toga, sredinom lipnja stigla je prva uplata od pet milijuna eura od dviju švicarskih firmi. Dobio sam potvrdu da je to riješeno i ja sam to prenio g. Sanaderu i tada je on na moje iznenađenje postavio pitanje kada je moguće čim prije to njemu doznačiti. Ponovio sam mu ono što i prvi put. Jer, bi bilo nelogično to raditi iz egzotičnih zemalja moraju imati neki period stajanja ako je to prihod iz normalnog poslovanja. Mi smo to komentirali. On je bio nezadovoljan. Ja sam mu govorio da je to danas vrlo rigorozno i da je iznos od 10.000 eura prilično komplicirano jer i takav iznos zahtijeva dodatna objašnjenja u banci. Rekao sam mu pritom da ima i brata u Švicarskoj pa da to može sam provjeriti.

>>>> 10:00 - Vanja Marušić: Koja je vaša uloga u društvu Xenoplast?

Robert Ježić: Ja sam u tom društvu manjinski dioničar, gospodin Hurliman je direktor i izvršna osoba. Ja nisam želio da ne bude ni jedna od firmi koja je moja.

VM: Je li Vas Stephnan Hurliman izvijestio je li ga netko kontaktirao?

RJ: Dva tri dana prije, Hürlimanna je kontaktirao Imre Fazerkas. Ja Fazekaša nisam nikada kontaktirao niti poznavao, no bilo je poznato da je on čovjek od povjerenja Zsolta Hernadija.

VM: Da li ste i kada kontaktirali dalje sa tadašnjim premijerom Sanaderom vezano za isplatu tog novca?

RJ: Ja sam negdje u petom mjesecu kad je taj dogovor bio postignut. Iza toga nije bilo komunikacije mjesec ili dva. Ja sam bio pozvan na sastanak kod premijera Sanadera u Vladi. Došao sam i kako je on imao sastanak čekao sam u predvorju kabineta 10 ili 20 minuta. Da bi s tog sastanka izašli g. Zsolt Hernadi i g. Jozo Petrović (bivši član Uprave INA-e). Izmijenili smo nekoliko rečenica i ja sam ušao kod tajnice i u ured premijera Sanadera. Kako sam vidio g. Hernadija bila mi je asocijacija da se po predmetnom dogovoru nije ništa dogodilo i da sve stoji. Rekao sam mu da nikakva uplata nije stigla.

Sanader je žurno uzeo mobitel i nazvao žurno Jozu Petrovića i rekao da se vrati nazad. Nakon toga me zamolio da odem u drugu sobu preko puta njegove i da pričekam. Ja sam nekoliko minuta počekao u toj sobi i onda sam se vratio kod njega i kad sam ušao on je rekao: Zsolt je rekao ‘Bit će sve u redu!’ Rekao je da će transakcija biti izvršena u dva navrata obzirom da se radi o velikom iznosu. Da će prvi dio biti odmah, a drugi pet milijuna do kraja godine.

>>>> 09:45 - Robert Ježić, većinski vlasnik Diokija i bivši vlasnik riječkog Novog lista, počeo je svjedočenje na suđenju Ivi Sanaderu u “slučaju INA-MOL”, odnosno 10 milijuna eura mita koliko je mađarska naftna kompanija prema optužnici USKOK-a trebala isplatiti bivšem premijeru. Prema navodima optužnice Ježić je jedan od krunskih svjedoka za raskrinkavanje dogovora Sanader – Hernadi, a drugi je Stephan Hurliman.

Prije ispitivanja sudac Ivan Turudić unio je u zapisnik da je Sanaderova obrana odustala od ispitivanja Ivana Šukera jer je ispitan na sve okolnosti.

Ježić je u istrazi iskazivao da ga je Sanader tražio da preko svojih poduzeća organizira primanje novca, i to fiktivnim ugovorima, dok je Hurliman cijeli posao proveo u djelo. Ježić je svjedočio da je 2009. godine bio na sastanku u Vladi kod Sanadera i da su iz njegova ureda izišli Hernadi i Jozo Petrović. Iako je Sanader kazao da Ježić govori da si olakša situaciju, USKOK navodi da za sve Ježićeve navode postoje dokazi, evidencija ulazaka i izlazaka u Vladi toga dana. Ježić je istražiteljima predao i dva računa za ručak u restoranu Marcelino, na kojem je osim njega i Sanadera bio i Hernadi. USKOK ima snimku sastanka u restoranu, ali za sud nije predan dio snimke na kojoj je i Robert Ježić.

Tužiteljica Vanja Marušić: Gospodine Ježić opišite nam kako ste upoznali gospodina Sanadera i kakvi su bili vaši kontakti?

Robert Ježić: Gospodina Sanadera upoznao sam 2001. godine preko stranke. Naša druženja smo nastavili i kasnije i ja sam se angažirao u stranačkim aktivnostima 2002. i 2003. Nakon toga su naši kontakti postali intenzivniji. Družili smo se u stranci i Vladi RH, a potkraj 2007. ti su se kontakti intenzivirali.

Pored formalnih imao sam i neformalne sastanke. Počeo sam dolaziti kod njega u kuću. Imali smo intenzivan odnos. Često je taj odnos se značajno unaprijedio tako da je ušao u jednu bližu fazu i bolju komunikaciju tako da smo često imali i susrete izvan Vlade, samostalno smo znali ručati. Znao bi često na njegov zahtjev bez službene pratnje, svojim automobilom ga odvesti na razne privatne adrese, a nakon sat ili dva ga na njegovo traženje vratiti nazad. Do kraja 2009. godine to je bilo više nego blisko.

Krajem 2008. godine prilikom jednog sastanka, onako usput gospodin Sanader je pitao je li moguće organizirati primitak jednog većeg iznosa novca iz inozemstva kojeg bi on trebao dobiti. Rekao sam da da, da to ne bi trebao biti problem.

Vanja Marušić, zamjenica ravnatelja USKOK-a: Zašto ste to prihvatili, zašto niste odbili?

Robert Ježić: Gledajte, Ivo Sanader je 2008. jedna od najmoćnijih osoba, on je premijer, on je osoba kojoj se takav zahtjev ne odbija. Posebno za mene, koji sam poduzetnik, koji je vlasnik firme, koja je ovisna o privrednim subjektima i firmama koje su u vlasništvu države. Ja sa svoje strane moram dobro znati da odbijanje usluge toga tipa i zamolbe sigurno ne bi bilo blagonaklono ili adekvatno gledano. Ja sam bio svjestan da je takav zahtjev vrlo osjetljiv i tada sam razmišljao drugačije obzirom da je riječ o političaru. Razmišljao sam da ćemo napraviti da je sve u redu.

Vanja Marušić: Je li on to konkretizirao i kada?

Robert Ježić: On je to konkretizirao početkom 2009. Na jednom od sastanaka pitao je da li u svrhu konzultantskih usluga koje je napravio mogao organizirati primitak 10 milijuna eura koje će on dobiti od MOL-a. Rekao sam da se to može organizirati i da ću se o detaljima konzultirati sa svojim kolegama u Švicarskoj, ali sam naglasio da treba voditi računa o nekoliko stvari. Da takva transakcija mora biti izvedena u skladu sa poslovnim običajima s normalnošću transmisije novca da mora imati formalne okvire u kojima se može dogoditi i takav novac ako dođe na račun mora imati vrijeme koje će proteći da se može isplatiti, godinu do dvije i da će biti troškovi kao prihod firmi 20 posto i kao isplata dividendi da će biti neki porez na to.

Vanja Marušić: Svjedok je rekao da je traženje prvi put bilo krajem 2008. u Vladi RH. Da li ste razgovarali o tim troškovima, kad ste rekli da će oni biti preko 20 posto, je li se on referirao na te troškove?

Robert Ježić: Htio sam nešto dodati, to je u zahtjevu 2009. bilo dosta žurno za organizirati. Da, nakon što sam rekao da postoje troškovi i o vremenu rekao je: 'Nećeš to valjda meni naplatiti i treba voditi računa da to bude što manje?'

Vanja Marušić: Kako ste to dalje organizirali i kako ste to mislili provesti?

Robert Ježić: Stupio sam u kontakt sa gospodinom Stephanom Hurlimanom, koji je direktor tvrtke Xenoplast koji je rekao da se uz formalni okvir takav dogovor može prihvatiti i da sredstava mogu biti primljena. Ja sam podatke g. Hurlimana, njegovo ime i prezime nakon sastanka predao g. Sanaderu.

____________________________

ZAGREB - Svjedočenjem Roberta Ježića, vlasnika Diokija i riječkog Novog lista, danas se na Županijskom sudu u Zagrebu nastavljva suđenje bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu.

Ježić, nekadašnji Sanaderov bliski prijatelj, a danas ključni svjedok tužiteljstva, već je ranije svjedočio da je dio MOL-ova mita Sanaderu isplaćen preko njegovih švicarskih tvrtki. Međutim, Sanaderovi odvjetnici naglašavaju kako je Ježić tereteći Sanadera pokušavao poboljšati svoj položaj u nizu drugih istraga u kojima se tereti za teška kaznena djela, javlja HRT.

Između ostalog, Ježić se zajedno sa Sanaderom tereti i u aferi Dioki.

Na jučerašnjem je ročištu svoje svjedočenje trebao nastaviti bivši čelnik Hypo banke Wolfang Kulterer , no zbog bolesti nije mogao doći na sud te je suđenje bilo odgođeno. U zgradu Županijskog suda u srijedu nije došao ni sudac Ivan Turudić, navodno zbog gripe.

Podsjetimo, Sanadera se u optužnici tereti za ratno profiterstvo jer je sredinom 90-ih, dok je bio zamjenik ministra vanjskih poslova, od Hypo banke primio 3,6 milijuna kuna provizije od 140 milijuna šilinga kredita koji je Hrvatska dobila od te austrijske banke.

Bivši čelnik Hypo banke prošlog je tjedna u svjedočenju detaljno govorio o Eugenu Laxi, kojemu je navodno isplaćena provizija, iako se u prijašnjim svjedočenjima te osobe nije mogao sjetiti.

Tužiteljstvo tvrdi da je Hypo banka Laxi 1995. isplatila milijunske provizije, a njegovo se ime navodno nalazi i na isplatnicama za novac koji je primio Sanader. USKOK je navodio kako je grafološkim vještačenjem utvrđeno da to nije Laxin potpis, no on je u međuvremenu preminuo. Kulterer je tada zamolio sud da se njegovo svjedočenje odgodi zbog hitnih poslova u Beču.