Najava bogate kineske poduzetnice Jiang Yu da bi, osim zgrade nekadašnje političke škole, mogla kupiti i još niz objekata u Kumrovcu i pretvoriti to zagorsko seoce u turistički kompleks posvećen Josipu Brozu Titu, Kumrovčane i nije toliko iznenadila.
Kinezi su, pričaju nam u Titovom rodnom mjestu, ovdje česti turisti, a u Zagorje ih vuče upravo spomen na šefa bivše države. Tako svake godine u Kumrovec dođe nekoliko tisuća Kineza. Druga Tita vole, govori nam jedan stariji Kumrovčanin, gotovo i više nego što su ga Hrvati voljeli za vrijeme Jugoslavije.
Trema i poštovanje
- Nedavno sam bio s jednom grupom Kineza. Svi se uvijek žele fotografirati uz spomenik ispred Titove kuće. I vidim ja tako jedna Kineskinja ispred spomenika dršće od treme i poštovanja - prepričava nam on.
Ako priča možda i nije istinita, uspješno dočarava zašto bi jedna kineska poduzetnica odlučila uložiti milijune kako bi u ovom kraju stvorila svojevrstan “Titoland”. Kupila bi ona tako, dade li joj država, političku školu, spomen-dom, Titovu rezidenciju, zapušteni nogometni stadion...
Objekt političke škole, koja je u državnom vlasništvu, “na bubnju” je već niz godina. Propadali su natječaji, smjenjivale se vlasti, no nekad velebno zdanje i dalje propada. Cijena mu je u međuvremenu pala na “samo” 12,9 milijuna kuna, što za bogatu kinesku poduzetnicu nije nikakav problem, a uz tu namjerava graditi još jednu istovjetnu zgradu. Sve zajedno tvorilo bi veliki hotelski kompleks u kojem bi se odmarali Kinezi, ali i tisuće turista iz čitavog svijeta.
željeznička stanica
No, Yu ne želi da Kumrovec bude samo središte kulturnog, nego i zdravstvenog turizma. Pritom glavnim adutom smatra, ako joj se da koncesija, pristup geotermalnim izvorima. Ljekovita voda već se koristi u Tuheljskim i Krapinskim toplicama, a njena “žila” može se eksploatirati i u Kumrovcu. Za te bi potrebe Yu otkupila kompleks spomen-doma, danas nazvanog Znanstveno-edukacijski centar, iako osim zaposlenika u objekt živa duša nije zakoračila više od desetljeća jer je zatvoren za javnost.
Politička škola
Apsurd
Vidi se da je ovo zdanje, danas procijenjeno na petnaestak milijuna kuna, bilo nekad raskošno socijalističko odmaralište. Osim soba i apartmana, naziru se još ostaci nekad lijepog restorana iz kojeg preko staklenih stijena pogled puca na pitome zagorske brege, a pored njega se smjestio i bazen. Možemo samo zamisliti kako su članovi Partije nekada ovdje uživali...
Spomen dom
U kinodvorani održavali su se politički skupovi, a u prostoriji iznad nje projekcijska je soba u kojoj je još oprema iz sedamdesetih, baš kao što je i na recepciji stara telefonska centrala i blagajna iz 1974., godine kada je hotel sagrađen.
Spomen dom
Znao je, doznajemo, ovdje doći i Tito, no nikada nije odsjeo jer je u blizini bila njegova rezidencija.
Upravitelj doma Branko Gobac otkriva nam sav apsurd Kumrovca kakav je danas, zapušten i zaboravljen od sviju.
- Do 2003. u ovom su domu boravile izbjeglice s područja Vukovara. Od tada pa do danas nije u funkciji. Bilo je nekoliko pokušaja prodaje ili davanja u najam. No, država je jedini vlasnik i dosad objekt nije stavljen u funkciju. Da bi eventualno proradio kao hotelski ili zdravstveni centar, potrebna su poprilična ulaganja - objašnjava nam Gobac. Kaže kako bi bilo dobro da Yu upravo to učini.
- Čuli smo da je ona zainteresirana i u svakom slučaju to bi za nas djelatnike bilo najbolje, ali i za Kumrovec. Prema prostornim planovima, ovdje bi mogao biti hotelski, kongresni, zdravstveni ili kulturni centar, a o tome će odlučiti vlasnik koji će kupiti ovaj objekt - govori.
upravitelj Spomen doma Branko Gobac
Bez ikakve zle namjere pitamo što, pobogu, u domu koji je zatvoren za javnost radi jedanaest zaposlenih na državnoj plaći, a Gobac se smije.
- Osim održavanja travnjaka, sitnih popravaka i slično, imamo i 24-satnu zaštitarsku službu koja je propisana. To su, kada pogledate da je riječ o radu u tri smjene, vikendima i blagdanom, najmanje četiri osobe. Da, slažem se, naše plaće ‘jedu’ kapital ove imovine i zato bi bilo najbolje da se objekt stavi u funkciju, umjesto da već petnaestak godina ovako propada i urušava svoju vrijednost - zaključuje i dodaje kako će dom uskoro ostati bez jednog zaposlenika, njega, jer namjerava u mirovinu.
Titova rodna kuća u Spomen selu
Kada je prošlog tjedna došla u Kumrovec, gospođu Yu dočekali su “mužikaši”, a kuhale su joj simpatične zaposlenice restorana Kod Starog, smještenog točno nasuprot Titovu spomeniku. To je ujedno i jedina ozbiljnija ugostiteljska radnja u čitavom Kumrovcu koji broji dvjestotinjak duša. Tamo nam otkrivaju da su za bogatu Kineskinju napravili ono što je i inače na meniju. Tako je gospođa Yu uživala u zagorskoj patki s mlincima za koju je navodno rekla da je bolja i od pekinške, a unatoč uvriježenom mišljenju da Kinezi nisu ljubitelji sira, izaslanstvo je u slast smazalo i znamenite štrukle. Tu nas, kod Starog, dočekuje načelnik općine Kumrovec Robert Šplajt. Pun je nade da će kineski plan zaživjeti.
Kupci za školu
- Očekujemo da ćemo napokon imati kupca za školu - govori s neskrivenim zadovoljstvom. Pitamo ga vjeruje li da bi turistički kompleks posvećen Titu mogao imati uspjeha.
- Naravno da bi - u dahu odgovara.
Objašnjava kako Kumrovcem godišnje prođe oko stotinu tisuća turista, a većina ih dolazi zbog Tita.
- Tito je veliko ime i veliki brend koji, nažalost, više cijene u svijetu nego kod nas. Mislim da na njemu moramo graditi budućnost kumrovečkog turizma jer je potencijal golem. Ovdje ima dosta državne imovine koju treba riješiti - od bivšeg spomen-doma do stadiona, Titove vile Kumrovec... Mislim da smo dugo vremena bili zapostavljeni. Je li to bilo iz političkih ili drugih razloga, ne znam, ali vjerujem da je došlo novo vrijeme kada su ljudi na vlasti prihvatili da se više ne možemo dijeliti na crvene i crne niti razmišljati o ‘41., nego o budućnosti čitave zemlje. Ako negdje ima potencijala, a Kumrovec ga ima, to treba razviti - govori mladi načelnik općine radujući se što je poduzetnica iz Kine to uvidjela.
Kumrovec napuštamo zamišljeni nad načelnikovim zaključkom.
- Hrvati su u svijetu poznati kao dobri ljudi, hrabri ratnici i vrijedni radnici. Ali uvijek nam, nažalost, mora doći netko sa strane i reći što da radimo, jer sami ne znamo iskoristiti ono što imamo.