FIOLIĆ PREDAO 10 MILIJUNA KUNA I MILIJUN EURA U PODRUMU VILE U KOZARČEVOJ Sanader: 'Štef, ovaj novac mi treba za lobiranje u EU!'

ZAGREB - Vještačenja ispisa printera koji dokazuju da su dva različita elaborata izrađena u istoj sobi, fonogrami sjednice Vlade iz kojih je vidljivo kako je odluka o najmu nekretnine progurana mimo procedure kroz tijela izvršne vlasti, mini telekomunikacijsko vještačenje iz kojega se točno u minutu vidi kada su Sanader, Fiolić i Čobanković telefonski komunicirali prije tri godine, evidencija ulazaka u Vladu iz kojih se vide njihovi međusobni neposredni kontakti, gomila dokumentacije, od kojih najveći dio čine zemljišne knjige, rješenja Trgovačkoga suda i elaborati o procjenama nekretnine u Planinskoj te iskazi desetaka svjedoka i četvorice okrivljenika, argumenti su kojima će USKOK teretiti bivšega premijera Ivu Sanadera u najnovijoj, petoj po redu optužnici protiv njega.

Problemi u Šumama

U optužnome aktu na točno 80 stranica, Sanaderu, zatim bivšemu saborskome zastupniku HDZ-a, mesaru Stjepanu Fioliću, bivšemu ministru poljoprivrede Petru Čobankoviću te direktoru Inženjerskoga biroa Mladenu Mlinareviću, Uskok na teret stavlja da su 2009. prilikom prodaje zgrade u Planinskoj ulici oštetili državni proračun za 37,955.624 kune. Cilj cijele operacije, optužuje Uskok, bio je da se okoristi i Fiolić i njegove tvrtke, Mesnice Fiolić i Centar za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske, koje su također kao pravne osobe optužene u ovome postupku, ali i najviše Sanader, koji je za cijeli posao dobio proviziju od 2,5 milijuna eura.

Neuspjeli pokušaj

Kako je Fiolić priznao USKOK-u, novac je Sanaderu 18. svibnja 2009. donio u kartonskoj kutiji s logotipom svoje mesnice. Ukupno 10 milijuna kuna i milijun eura. A kada ju je položio na pod Sanaderova podruma, on ga je ležerno odjeven u trenirku, tvrdi Fiolić, priupitao hoće li što popiti.

Uskok-ova optužnica koncipirana je u dvije točke. Prvi dio se odnosi na Fiolićev neuspjeli pokušaj “uvaljivanja” dijela nekretnine u Planinskoj Hrvatskim šumama 2006., gdje je Sanader navodno tražio proviziju od jedan milijun eura, no iako je cijeli projekt dobro počeo za Fiolića, problemi su nastali kada su u Hrvatskim šumama analizirali nekretinu te vidjeli da na njoj postoje razne zabilježbe, te da Fiolić ne prodaje cijelu nekretinu nego samo njezin dio, ali i najviše zbog toga što u Hrvatskim šumama nisu željeli otkupiti nekretninu direktno od HDZ-ova zastupnika.

Uspaničeni Beuk

Prema riječima tadašnjega direktora Hrvatskih šuma Darka Beuka, ali i Čobankovića koji je na početku istrage sve priznao, ispada da je u jednome dijelu dogovora došlo do “smetnji u komununikaciji”.

Premda je Sanader sam prvi predložio da se po svaku cijenu izbjegne direktna poslovna veza između državnoga subjekta i Fiolića kako se ne bi govorilo da se Fioliću pogoduje jer je HDZ-ovac, te da se posao sklopi preko neke poslovne banke, upravo je slijepo slušanje Sanaderovih instrukcija te panike da ne učini nešto krivo, bio razlog da na kraju do posla nije došlo, a zbog čega je Sanader bio jako ljut na Beuka.

Naime, Beuk je od kupnje nekretnine odustao upravo u trenutku kada su mu iz Erste nekretnina rekli da će posao pratiti jedino ako im se dostavi obavijest da će Hrvatske šume otkupiti tu zgradu od Fiolića, a što mu je Čobanković rekao da svakako izbjegne.

Konačno rješenje

No, u svibnju 2008. Fiolić ponovno uz Sanaderovu pomoć pokušava zgradu u Planinskoj prodati nekoj državnoj instituciji, a ovaj put je u pitanju tada novoosnovano Ministarstvo reginalnoga razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, kojemu je na čelu bio Čobanković. Ovaj put problem je riješen leasingom, a Sanader je svoju proviziju povećao s jedan na 2,5 milijuna eura, objasnivši Fioliću da mu novac treba za lobiranje oko ulaska Hrvatske u Europsku Uniju.

Dakle, zgradu je od Fiolića kupilo leasing društvo, a zatim je iznajmilo Ministarstvu. Tijekom istrage i Čobanković i Fiolić priznali su sve optužbe koje im je Uskok stavio na teret. Mladen Milnarević branio se šutnjom, dok je Sanader sve porekao ustvrdivši da nikada u životu uopće nije razgovarao s Fiolićem o toj nekretnini te odbacio i navode da je utjecao na Čobankovića ili bilo kojega drugog ministra da glasa za odluku o kupnji zgrade u Planinskoj.