Do zaključenja broja nismo uspjeli kontaktirati s dr. Anom Lederer, bivšom intendanticom zagrebačkog HNK, da odgovori na pristiglu Hininu vijest: tužiteljstvo Maribora iznijelo je na mjesnom okružnom sudu da je njezina predstava “Rat i mir” imala lažan troškovnik. Tužiteljstvo, naime, nastoji pred sudom dokazati kako je Tomaž Pandur, redatelj te predstave, koja je u HNK praizvedena u listopadu 2011., preplaćen za 72 tisuće eura! Na sudu je, dakle, iznesen podatak da je “financijska revizija pokazala da je lažno prikazao troškove svoje predstave u koprodukciji s Hrvatskim narodnim kazalištem iz Zagreba”. Cijeli aranžman dogovoren je u sklopu Pandurova sudjelovanja u projektu “Maribor - europski grad kulture 2012.”, kad je njegovoj produkcijskoj kući Pandur Theaters bilo doznačeno 167.500 eura.
Pandur je dosad odbijao nagodbu, a novac bi trebao vratiti u državnu blagajnu. Sašo Drobnak, likvidacijski upravitelj Zavoda Maribor 2012, ustanove koja je vodila taj program, potvrdio je u srijedu da postoji mogućnost nagodbe s redateljem, zbog čega je suđenje odgođeno. Ako se na sudu s redateljem postigne nagodba, moralo bi je potvrditi i slovensko ministarstvo kulture, kao glavni financijer programa koji su tijekom 2012. bili izvedeni u Mariboru.
Pandur je s ministarstvom već postigao kompromis oko međusobnih razilaženja za troškove postavljanja opere “Crne maske” s ansamblom ljubljanske opere i baleta, gdje je razlika u procjeni troškova dviju strana iznosila 34.000 eura.
Hrvatska strana priče
Što je pak s hrvatskom stranom cijele priče? U intervjuu za slovenski dnevnik Večer tadašnja intendantica dr. Ana Lederer bila je u povodu te predstave izjavila da je proračun, što se hrvatskoga dijela tiče, sto tisuća eura. Novinarka Nora Krstulović, specijalizirana za istraživačke tekstove u kulturi, svojedobno je izračunala da su ukupni troškovi te predstave s hrvatske strane iznosili čak dvjesto tisuća eura. No, hrvatskim parama za Pandurov koprodukcijski, zagrebačko-mariborski “Rat i mir”, valja dodati i slovenske. A od onih 167 tisuća eura za cijeli Pandurov projekt za Maribor, za samu predstavu izdvojeno je cijelih 125 tisuća eura. Dakle, kad sve zbrojimo, a ništa ne oduzmemo, na tu je predstavu ukupno utrošeno 325 tisuća eura! Koliko je poznato, glavni dio toga mastodontskog proračuna otišao je za autorske honorare. Je li i s hrvatske strane možda štogod sporno? Jesu li redatelj i njegova dramaturginja s nekim podijelili honorar? O svemu tome zasad ne znamo ništa, a ima li i ovdje razloga da tužiteljstvo provjeri papire i putove novca kad je ta predstava posrijedi - tek će se vidjeti.
Odlazak u Ameriku
Tomaž Pandur nije glasovit jedino kao redatelj, nego i kao, formulirajmo to tako, financijski neumjeren korisnik javnoga novca. Rodio se u Mariboru 1963., a diplomirao je režiju u Ljubljani 1989. Godine 1990., sa samo 26 godina, postaje ravnatelj Drame Slovenskog narodnog gledališča u Mariboru. Sedam godina ondje je svake sezone postavljao po jednu svoju predstavu: od Goetheova “Fausta” do Shakespeareova “Hamleta”.
No, kazalište je istodobno odveo u svojevrsni bankrot. U pretposljednjoj godini drugog mandata demonstrativno odlazi u Ameriku, navodno zbog mjesne ksenofobije i zatucanosti. No, u kazalište ulaze kriminalisti, istražujući financijske malverzacije i pronevjeru više od milijun eura. Na kraju višegodišnjeg sudskog procesa osuđen je samo poslovni ravnatelj Slovenskog narodnog gledališča, Teobald Pajnik, a gubitak su, dakako, sanirali porezni obveznici.
‘Medeju’ preselio iz Dubrovnika u Zagreb. Cijena: 10.000 eura
Pandur je u međuvremenu živio i radio u New Yorku, Hamburgu i Madridu. Sa svojim predstavama gostovao je od Argentine, Kolumbije i Venezuele do Koreje i Rusije. Nagrade su stizale iz Sarajeva, Beograda, Ciudad de Mexica i Buenos Airesa.
Posljednje vrijeme široj je publici poznat kao redatelj koncertnih nastupa pjevačke zvijezde Severine Vučković. Tomaž Pandur je, naime, dugogodišnji poklonik njezina scenskog nastupa i glumačkog dara, no zajednički projekt u kazalištu nisu realizirali. Inače, kad je taj projekt posrijedi, to znam iz pouzdanih izvora, Tomaž Pandur je u svojim financijskim prohtjevima ostao veoma skroman. Barem kad je riječ o njegovoj “regularnoj” tarifi.
A kad je zagrebački HNK posrijedi, Pandur je, za intendature dr. Ane Lederer, u njemu ostvario još jedan zbilja skup projekt. Riječ je također o koprodukciji, ovaj put domaćoj, s Dubrovačkim ljetnim igrama. Za sezonu 2012. postavio je preradu “Medeje” na Lovrijencu, a zatim istu predstavu prilagodio za Zagreb. I samo za to dobio više od 10 tisuća eura.