Svaki radnik i zaposlenik ima pravo na godišnji odmor, ali Zakon o radu predvidio je i neke situacije u kojima poslodavac radniku mora odobriti dodatne slobodne plaćene radne dane, i to bez izgovora.
Riječ je o slobodnim danima koje se koristi za takozvane "osobne potrebe", a koje su taksativno pobrojane u Zakonu, iako je dopušteno da poslodavac vlastitim pravilnikom taj popis osobnih potreba i dodatno proširi, ali ne i obrnuto.
Riječ je o slobodnim danima kojih prema zakonu na godišnjoj razini može biti maksimalno sedam, i koje je moguće iskoristiti isključivo u slučaju predviđenih situacija - nikako mimo.
Zakon pritom ne određuje koliko je slobodnih plaćenih dana predviđeno za koju osobnu situaciju, već je to nešto što definira poslodavac, a pritom je važno da je praksa ujednačena za sve radnike pod jednakim uvjetima. Ono što je za radnike bitno jest činjenica da poslodavac, odbije li suradnju, može odgovarati za prekršaj i biti kažnjen novčanom kaznom, pa se većina njih ipak pridržava zakonskih odredbi, a mnogi daju i više od onoga što je minimalno predviđeno.
U našem kratkom videu saznajte o kojim je osobnim potrebama riječ, na koje se točno situacije ti slobodni dani odnose, i kako ih iskoristiti.