„U Hrvatskoj se svake godine po glavi stanovnika baci 71 kilogram hrane”, otkriva u Briefingu predsjednica Centra za prevenciju otpada od hrane (CEPOH) Branka Ilakovac pa dodaje da smo po tome daleko bolji od EU prosjeka koji iznosi čak 131 kilogram. Manje hrane nego u Hrvatskoj, baca se jedino u susjednoj Sloveniji, 68 kilograma.
„Razlog tome nije ekološka svijest naših potrošača nego slabija kupovna moć jer što je zemlja razvijenija stvara se više komunalnog otpada pa tako i otpada od hrane. Stariji građani su oni koji najmanje bacaju. Trebamo se ugledati u svoje bake i djedove koji su živjeli prije konzumerizma koji nas je pogodio zadnjih desetljeća. Kupovina ljudima donosi psihološko zadovoljstvo i osjećaj vrijednosti, a trgovci to jako dobro koriste. Uz to mi Mediteranci i stanovnici Balkana imamo ljubav prema hrani koju povezujemo s obitelji i druženjem. Volimo jesti i pokazati da imamo i ponuditi drugima za razliku od sjevernjaka. U Švedskoj ili Finskoj vas nitko neće pozvati kući na objed”, govori Ilakovac koja ljudima savjetuju da prije odlaska u kupovinu pregledaju zalihe hrane koje imaju kod kuće. Jelovnike, dodaje, treba planirati na tjednoj bazi u dogovoru sa svim ukućanima. U kupovinu, kaže, nije poželjno ići gladan, a dobro je imati popis potrebnih namirnica i njega se držati i ne kupovati više samo zato što je jeftino jer akcije zapravo trgovcima služe da se rješavaju zaliha robe pred istekom roka trajanja. Prilikom kupovine svakako treba provjeravati datume, odnosno rokove trajanja. Za obrok, pogotovo u ovo blagdansko vrijeme, kuhati treba onoliko koliko će biti ljudi za stolom, a ne dvostruko više. Ako ostane hrane, možemo je podijeliti gostima da ponesu sa sobom kući.
CIJELU EPIZODU "BRIEFINGA" S BRANKOM ILAKOVAC POGLEDAJTE NA KRAJU TEKSTA
„Europska komisija je napravila simulaciju po kojoj kućanstvo, ako za 30 posto smanji otpad od hrane, godišnje uštedi 400 eura. No, bacanje hrane je i moralno pitanje jer živimo u svijetu u kojem je oko 900 milijuna gladnih, a ni u EU si mnogi, nažalost, ne mogu ni svaki drugi dan priuštiti obrok s mesom, ribom ili veganskim proteinskim namirnicama. Na svijetu ima dovoljno hrane za svih 8 milijardi ljudi, ali ona nije dobro raspoređena. Svake godina 9 milijuna ljudi na svijet umre od gladi, uglavnom djece koja su najmanje otporna. Do 2050. će na Planetu biti 10 milijardi ljudi i svi će morati nešto jesti, a svjedoci smo klimatskih promjena pa treba razmišljati i o održivim izborima hrane pa tako, na primjer, smanjiti konzumaciju mesa jer proizvodnja hrane ima veliki utjecaj na okoliš”, ističe Branka Ilakovac pa nam otkriva i što možemo napraviti s viškovima hrane nakon blagdana.
„Svi imamo u susjedstvu starije osobe, udovice i udovce ili osobe s niskim primanjima. Zašto im ne bismo podijelili hranu? Kada neplanirano idem na put, sve što imam u hladnjaku podijelim susjedima i to im je prvi put bio šok, a sad im je sasvim normalno. To je prije dvije ili tri generacije bilo najnormalnije, a danas se smatra sramotom. A ostatke obroka možemo i smrznuti, sve osim kuhanih jela koja sadrže mliječne proizvode. Od viška voća uvijek možemo napraviti smoothie”, ističe Ilakovac dodajući da je svakako bolje komadić mesa, po mogućnosti nezasoljenog, dati psu ili mački nego baciti u smeće.
„Sve više ljudi kući nose ostatke hrane koju nisu uspjeli pojesti u restoranu, tzv. doggy bag. U nekim zemljama će vas konobar pitati hoćemo li da nam spakira ostatke pa nam ni u Hrvatskoj ne treba biti neugodno to tražiti”, poručuje Ilakovac dodajući da u Londonu vrhunski restorani preko aplikacije prodaju ostatke hrane po popularnim cijenama. Kod nas toga još nema kao ni aplikacije za povoljnu kupnju namirnica pred istekom roka.
„Kod nas je često baš suprotno. Jedna popularna pekara s prilično visokim cijenama nakon 16 sati više ne želi prodavati kruh koji je toga dana ispečen jer je izgubio na kvaliteti. To je suludo”, otkriva Ilakovac. Dodaje da je u Francuskoj trgovinama većima od 400 kvadrata zabranjeno bacanje hrane. U Hrvatskoj je, napominje, propisima tvrtkama olakšano da doniraju hranu, no najteže je promijeniti svijest i ponašanje ljudi.
„Svi možemo donirati hranu. Proizvode iz vlastite proizvodnje, koliko god kvalitetni bili, ne smijemo donirati jer nemaju deklaraciju. Deklarirane, neotvorene i neoštećene prehrambene proizvode možemo predati Crvenom križu svugdje u Hrvatskoj. Oni će to odnijeti socijalno ugroženim osobama i to jako dobro funkcionira. Isto tako hranu doniraju i brojni trgovci i proizvođači kada vide da imaju veliku količinu koju ne mogu prodati. Ima više od sto organizacija koje prikupljaju hranu koju će dobiti siromašni, uglavnom preko socijalnih samoposluga. Količine donirane hrane u Hrvatskoj su svakim danom sve veće, a uskoro će svaka županija imati i svoju banku hrane pa će sustav doniranja još bolje funkcionirati”, govori Ilakovac koja je i doktorirala na temi prevencije bacanja hrane. Godinama je radila kao glasnogovornica u Agenciji za zaštitu okoliša, a udrugu CEPOH je osnovala prije četiri godine. Trenutno radi na jednom EU projektu izrade školskog kurikuluma o održivosti hrane pa upravo piše nastavne materijale za učenike jer će, kaže, današnja djeca u budućnosti formirati tržišta i zato ih je važno naučiti kako bolje gospodariti hranom.