Euro će donijeti blagi rast cijena, ali i kupovna moć bi trebala rasti

Ne treba strahovati jer uvođenjem eura, svakodnevnica za hrvatske građane neće se bitno promijeniti, a s godinama, njihove platežne sposobnosti trebale bi se približiti onima kakve imaju stanovnici eurozone”, smatra Vladimir Gligorov, dugogodišnji znanstveni istraživač u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije. Gligorov spada među najpoznatije ekonomiste iz Jugoistočne Europe, a 1977. je doktorirao na Columbia University u New Yorku, da bi nakon toga radio na Univerzitetu te Institutu ekonomskih nauka u Beogradu. Često je gostovao u Zagrebu, New Yorku, Upsali, Parizu, a predaje na Univerzitetu u Beču i redoviti je suradnik Oxford Analytica te Wall Street Journala.

Prije nekoliko godina ušao je u polemiku s dijelom ovdašnjih ekonomista s obzirom na to da se založio za postupnu deprecijaciju kune, umjesto, kako je rekao, nepotrebnog i pogrešnog puta interne devalvacije za koji se Hrvatska opredijelila. Uostalom, još 2010. u razgovoru za Jutarnji list upozorio je kako Hrvatska treba mijenjati strukturu ekonomije, uz opasku kako to nije lako pri niskim stopama rasta i u prilikama produljene stagnacije. Uvijek se javlja isti problem: od kolača koji ne raste ljudi nastoje uzeti što veći komad. To nije dobra situacija za reforme, svatko se bori zadržati stanje kakvo jest, ocijenio je u to vrijeme. Sedam godina kasnije - u razgovoru za Magazin - Vladimir Gligorov ponovio je svoju nekadašnju tezu, a to je da u Hrvatskoj i dalje nema potrebnih reformi. Međutim, najviše nas je zanimalo kako gleda na uvođenje eura u Hrvatsku.

Hrvatska vlada najavila je kandidaturu za ulazak u eurozonu. Je li to dobro i koliko je realno?

Bit će realno ako se ispune uobičajeni Maasctrichtski kriteriji za uvođenje eura, iako bi to bilo lakše provesti prije početka ekonomske krize 2008. godine, a ne sada kada se očekuju određene promjene u eurozoni, koje bi mogle nastupiti negdje u vrijeme kada je Hrvatska najavila priključenje euru. Hrvatska sada ne ispunjava kriterije kada je riječ o javnom dugu i visini deficita, koji na neki način hrani spomenuti dug. To su glavni problemi i osnovna prepreka koje treba riješiti da bi priključenje eurozoni postalo realno. Ispuniti Maastrichtske kriterije nije lak zadatak, koji se može napraviti preko noći, i mislim kako su tri godine nekakav najkraći mogući rok.

Što se tiče dileme je li dobro prijeći na euro, odgovor bi bio pozitivniji da ste me ovo pitali prije 2008. U proteklih deset godina Hrvatska je prolazila kroz brojne probleme zbog gospodarske krize i monetarne politike, iako postoje i pozitivni pokazatelji jer posljednjih godina hrvatsko gospodarsto bilježi rast, baš kao i izvoz. Kurs kune vrlo je čvrst još od 1994. i vjerojatno bi sada bilo nemoguće uvjeriti i politiku i Hrvatsku narodnu banku i javnost kako se to treba promijeniti. Ako ćemo tako gledati, očito je da ljudi u Hrvatskoj nisu skloni nekoj alternativnoj politici, ali vjerujem da će javnost podržati uvođenje eura.

Hoće li uvođenje eura izazvati rast gospodarstva, kao što najavljuju dužnosnici Vlade Republike Hrvatske?

Sam po sebi taj utjecaj nije prevelik jer će i prijelaz na euro biti postupan. Jedino ako bi se značajnije promijenio kurs kune prema euru. Mogu se očekivati određene korekcije kod zaduživanja u eurima, ali to je postupni proces i samo uvođenje eura nema neki značajniji utjecaj na rast gospodarstva zemlje koja se priključuje, pa tako u ovom slučaju ni Hrvatske. Generalno, mnogo veći utjecaj na rast gospodarstva ima sposobnost svake pojedine države da provodi Maastrichtske kriterije, a ne sam prijelaz na euro. Pretpostavljam kako bi promjena fiskalne politike imala pozitivan utjecaj na Hrvatsku, ali takve procjene znaju biti prilično komplicirane.

Kakav će onda utjecaj uvođenje eura imati na svakodnevni život ljudi u Hrvatskoj?

Ne prevelik jer u Hrvatskoj se euro ionako koristi, osim u novčanim transakcijama, ali mnoge cijene ili krediti se izračunavaju u eurima. Budući da postoje dulje pripreme prije nego što se uvede euro, ne bi trebalo biti velikih promjena u životima građana.

A priče o velikim poskupljenjima zbog eura?

Poslije uvođenja eura zna doći do određenih poskupljenja zbog potrebe da se te cijene zaokruže. A obično se zaokruži prema gore. U pristupnom razdoblju može doći i do određene inflacije, ali načelno, ideja je da se inflacija zadrži u okviru Maastrichtskih kriterija. Dakle, u većini zemalja koje su prešle na euro došlo je do određene korekcije cijena, ali to nije bio nagli proces. Na dulji rok, cijene u Hrvatskoj će se približiti cijenama u Europskoj uniji, a cilj je i smanjivanje razlika u kupovnoj moći između hrvatskih kupaca i onih iz eurozone.

Ovih je dana Svjetska banka donijela novu listu Doing Business na kojoj je Hrvatska pala sa 43. na 51. mjesto?

Oko toga ne treba raditi velike probleme jer je riječ o specifičnim kriterijima Svjetske banke, zbog čega se događa da slabije razvijene zemlje budu iznad ekonomski jačih. Tako se, prije nekoliko godina, Austrija našla iza mnogo slabije razvijenih država, kao što su sada Kosovo, Makedonija i Srbija ispred Hrvatske. Treba pravilno čitati, a Doing Business lista bavi se regulativom poslovanja, a ne koliko je neka država razvijena. To znači da su neke druge države u međuvremenu donijele bolju regulativu i popravile mogućnosti poslovanja, što je važno, ali nije dokaz da imaju razvijeniju ekonomiju.

Prije dvije godine upozorili ste kako i HDZ i SDP griješe jer u izbornim programima nisu predvidjeli štednju i rezanje javne potrošnje. Ima li pomaka?

Mislim da svi vide kako je deficit proračuna i dalje jedan od glavnih problema u približavanju Hrvatske prema eurozoni. Iako postoji određena fiskalna konsolidacija, to je problem koji postoji u Hrvatskoj otkako je samostalna.

Kakve bi bile posljedice u slučaju promjene monetarne politike i dovođenje kursa kune na realniju razinu?

Prošlo je možda i više od 15 godina kada sam razgovarao s Antom Čičin-Šainom, u to vrijeme guvernerom Hrvatske narodne banke, o tome kako bi bilo dobro malo korigirati tečaj kune. Razumije se da je dobro ako je kuna stabilna, ali ideja je bila da je dobro korigirati kurs kune u odnosu na euro jer to neće biti moguće nakon ulaska u eurozonu. Ova ideja više nije operativna, ali u to vrijeme smo razmatrali mogućnost korigiranja tečaja kune pa i devalvacije.

Kako objašnjavate da nijedna hrvatska vlada nije bila spremna provesti reforme, za razliku od Estonije, Češke, Mađarske pa čak i Srbije?

Zadnje dvije vlade u Hrvatskoj jako se trude održati političku stabilnost, a tu je sada i problem s Agrokorom.

Kada imate koalicijske vlade, one su same po sebi nestabilne i teško se dolazi do dogovora. U razdoblju prije krize 2008. bilo je dosta novca i relativno povoljne financijske okolnosti, ali politici nije bilo u interesu otvarati reformske procese. Rekao bih kako su do 2008. bila previše dobra vremena da bi se ušlo u reforme, a poslije su nastupila suviše loša vremena da bi se vlade usudile krenuti u reforme jer tijekom gotovo jednog čitavog desetljeća Hrvatska je prolazila kroz pad zaposlenosti i ekonomskih aktivnosti, a to je izazivalo rast nezadovoljstva u javnosti. U spomenutih desetak godina Hrvatska je dramatično promijenjena u svakom smislu, razvojnom, ekonomskom i ideološkom, i svakoj vladi, posebno socijaldemokratskoj, bilo je teško pokrenuti reforme kada se suočila s takvim porastom nezadovoljstva.

Slažete li se s premijerom Andrejom Plenkovićem, koji često ističe da je njegova vlada reformska?

To je politička izjava i za sada se može promatrati prvenstveno kao iskazivanje namjere. Realno, to nije tako. Ali, manje-više sve vlade u svim zemljama će reći za sebe da su reformske jer to dobro zvuči. S druge strane, vlada Andreja Plenkovića nije dugo na vlasti i možda će u sljedećem razdoblju postati reformska, ali za sada to nije.

Kakav će biti utjecaj krize u Agrokoru na hrvatsko gospodarstvo?

U kratkoročnom smislu, vjerojatno će biti problema jer za državu veliku kao što je Hrvatska Agrokor je jako velika tvrtka. Tim više jer je postojao neprirodan ekonomski i politički odnos između Agrokora i države, a za zemlju poput Hrvatske sigurno nije dobro imati kompaniju koja se nalazi u monopolističkom položaju, da ne upotrijebim neku težu riječ. A uz sve još je riječ o kompaniji koja ima sklonost korumpirati državu. Utoliko je na srednji i dulji rok dobro sadašnje raščišćavanje situacije u Agrokoru, ali kratkoročno će biti problema jer je riječ o najvećoj kompaniji u Hrvatskoj.

To ne znači kako država treba spašavati Agrokor, no zbog veličine problema mora imati dnevnu politiku u ovom slučaju. Svatko treba odgovarati za vlastite postupke i platiti svoje troškove, a na Vladi je da osigura kako bi dijelovi koji će opstati mogli normalno funkcionirati u budućnosti. Dugoročno ova situacija s Agrokorom može ispasti pozitivna ako dovede do ukidanja dosadašnjeg neprirodnog monopola.

Jučer je predstavljen draft državnog proračuna za 2018. iz kojeg se vidi povećanje sredstava za ratne veterane, školstvo i dugove zdravstva.

Teško je dati potpunu ocjenu jer nisam vidio prijedlog, ali generalno gledajući, već sam mnogo puta rekao da izdvajanja za razne socijalne grupacije ne pridonose razvoju, iako znamo kako su vaše vlade izložene snažnim političkim pritiscima ovih skupina kao što su branitelji. Što se tiče povećanih izdvajanja za obrazovanje, to uvijek ima pozitivan efekt pod uvjetom da se dobro zamisli i provede.