Epidemiologinja objašnjava otkud odjednom toliko oboljelih: ‘Nepotpuno procijepljene isključiti iz vrtića i škola!‘

Sve je više oboljelih od hripavca, kojeg karakterizira ozbiljan kašalj, koji može potrajati tjednima, a za trudnice i dojenčad može biti iznimno opasan. Redovi na testiranju za hripavac su u stotinama metara, u školama je sve više grupiranja oboljelih.

Razrednici i ravnatelji šalju preporuke od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo kako se ponašati, a neke škole su čak izolirale razrede u posebne učionice kako bi se ograničio kontakt s drugim razrednim odjeljenjima.

Prema najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u ovom trenu je prijavljeno 600 oboljelih od početka godine, ali brojevi rastu iz sata u sat.

Goranka Petrović iz Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti (HZJZ) kaže da je hripavac detektiran u 15 županija, pri čemu je 90% prijavljenih iz Splitsko-dalmatinske županije (oko 300) i Grada Zagreba (oko 250).

Dr.med. Goranka Petrović

Admir Buljubasic/Cropix/Cropix

Dvadesetak oboljelih zabilježeno je u Primorsko-goranskoj županiji i po desetak u Dubrovačko-neretvanskoj i Zagrebačkoj županiji, dok je iz ostalih županija zaprimljeno od jedne do šest prijava.

- Uz to je u obradi i nekoliko desetaka sumnji na hripavac, tako se ovi brojevi mijenjaju i više puta dnevno, ovisno o dinamici pristizanja prijava u službeni sustav praćenja zaraznih bolesti - kaže Petrović.

Što se tiče preporuka, kaže Petrović, u slučaju pojave hripavca u kolektivu, važno je što prije obavijestiti teritorijalno nadležnog epidemiologa radi uputa o kemoprofilaksi osjetljivim osobama.

- Oboljelog je potrebno izolirati iz ustanove (vrtić, škola), naročito je važno izbjegavati kontakt s malom djecom, dojenčadi (posebice necijepljenom) i trudnicama u zadnjem mjesecu trudnoće, u trajanju od minimalno 5 dana tijekom kojih oboljela osoba uzima antibiotsku terapiju - govori Petrović.

Nadalje pojašnjava da nepotpuno procijepljeni kućni kontakti mlađi od sedam godina trebaju biti isključeni iz vrtića, škola i javnih okupljanja tijekom 21 dana od zadnjeg kontakta ili dok oboljela osoba i kontakti koji primaju kemoprofilaksu ne prime antibiotsku terapiju u trajanju od 5 dana.

- Antibiotik u svrhu liječenja se propisuje oboljelima, a preventivno davanje antibiotika (tzv.kemoprofilaksa) svim bliskim kontaktima oboljele osobe, neovisno o cijepnom statusu i dobi, ako s njima u kućanstvu živi dijete mlađe od godinu dana. Primjena kemoprofilakse se posebice preporučuje djeci mlađoj od godinu dana te trudnicama u zadnjem mjesecu trudnoće (zbog rizika prijenosa na novorođenče) - napominje epidemiologinja.

Inače, više od 70% prijavnih slučajeva hripavca zabilježeno je u djece starije predškolske i školske dobi, pri čemu čak 40% njih je u dobi između 10 i 14 godina (viši razredi osnovne škole).

S obzirom na to da se radi o izrazito zaraznoj bolesti, u nekim školama zabilježena su i grupiranja oboljelih učenika.

Kada se gleda u postotcima, 40% oboljelih zabilježeno je u dobi 10 do 14 godina, 18% 15-19 godina, 13% 5-9 godina, 12% 1-4 godina, a 6% dojenačka dob. Odrasli u dobi od 20 godina i stariji čine 12% prijavljenih oboljelih od hripavca.

Iako je cijepljenje najučinkovitija zaštita koju imamo, zaštita nakon cijepljenja protiv hripavca postupno slabi i gubi se 7 do 10 godina nakon provedenog cijepljenja, zbog čega kod hripavca adolescenti i odrasle osobe često budu neprepoznati izvor zaražavanja.

- Međutim, važno je naglasiti da cjepivo pruža vrlo visoku zaštitu onda kada je najpotrebnije tj. u dobi s najvećim rizikom teškog oblika bolesti i njezinih komplikacija, zbog čega je važno dojenčad i djecu predškolske dobi cijepiti prema postojećem Programu cijepljenja - govori epidemiologinja Petrović.

Što je hripavac

Hripavac je ozbiljna i vrlo zarazna infekcija uzrokovana bakterijom Bordetella pertussis i jedna je od najčešćih bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem. Simptomi bolesti mogu se podijeliti u tri stadija. Početni simptomi kod starije djece i odraslih slični su simptomima prehlade i obično uključuju curenje ili začepljeni nos, blago povišenu temperaturu i kihanje te jaki kašalj (kataralni stadij). Drugi stadij bolesti naziva se paroksizmalni stadij, zbog karakterističnih napadaja kašlja te može trajati dva do šest tjedana. Paroksizmi kašlja sastoje se od pet do deset kašalja u vrijeme jednog izdisaja, nakon čega slijedi udisaj koji u veće djece zbog suženja glasnica zvuči kao hripanje. Tijekom nekoliko dana, kašalj će se obično pogoršati i mogu ga pratiti grčevi i povremeno povraćanje. Napadaji kašlja su učestaliji tijekom noći, praćeni su povraćanjem i umorom, također moguće su i neurološke komplikacije. U trećem stadiju oporavka (rekonvalescenti stadij) napadaji kašlja postaju rjeđi te prestaju kroz dva do tri tjedna, uz mogućnost trajanja do nekoliko mjeseci.

Klinička slika kod novorođenčadi i dojenčadi najčešće je težeg kliničkog tijeka i najčešće nema karakteristične paroksizme kašlja (nije još u potpunosti razvijen refleks kašlja), već se javlja otežano disanje, dahtanje, gušenje i usporeni rad srca.

Infekcija je općenito blaža u djece tinejdžerske dobi i odraslih, nego u novorođenčadi i mlađe djece, a osobito u onih koji su se cijepili protiv hripavca te se u njih može činiti kao obična prehlada.

Izvor zaraze su zaražene osobe koje ne moraju nužno imati jasno izraženu kliničku sliku bolesti, ali je kapljičnim putem šire na ostale u bliskom kontaktu. Bliski kontakti zaražene osobe pod najvećim su rizikom od obolijevanja (najčešće ukućani i oni s kojima se provodi dulje vrijeme u neposrednom kontaktu). Prosječna inkubacija bolesti je od sedam do 10 dana, ali može trajati od pet do 21 dan.

Dijagnoza se može postaviti klinički, tijekom paroksizmalnog stadija, ali za potvrdu infekcije potrebna je mikrobiološka analiza (dokaz uzročnika PCR-om, kultivacijom iz brisa ždrijela i/ili nazofaringealnog brisa te serološkom pretragom krvi).

Trajanje infekcije može biti do dva tjedna s iscrpljujućim kašljem do 90 dana. Moguć je razvoj komplikacija bolesti, što ovisi o dobi, o cijepnom statusu oboljelog djeteta, pravovremenoj dijagnostici i terapiji. Bronhopneumonija je najčešća komplikacija, dok su konvulzije i encefalopatije znatno rjeđe.