EKSKLUZIVNO Rat Hrvata i Mađara u vrhu Ine: Objavljujemo detalje sa sjednica Uprave!

Pisano izvješće o nabavkama nafte za Inu u 2011. zatražili su 17. siječnja 2012. hrvatski članovi Uprave: Niko Dalić, Ivan Krešić i Davor Mayer. Njih trojica, kako stoji u dokumentima, inzistirali su na “tabelarnom prikazu za sve pojedinačne nabavke nafte”, gdje bi bili navedeni podaci o paritetu, količini, vrsti i tipu nafte, plaćenoj cijeni, formuli izračuna cijene, izvornom dobavljaču, posredniku u ime Ine te računima.

Mađarska strana, usmeno je pojasnio glavni MOL-ov čovjek u Ini Zoltan Aldott tijekom burne 2. sjednice Uprave koja je održana 25. siječnja 2012., procijenila je da su takve informacije povjerljive naravi i da se ne mogu distribuirati u pisanom obliku pa ni članovima Uprave. Ali, Aldott naglašava da su spomenuti podaci u potpunosti dostupni u uredu izvršnog direktora nadležnog za segment djelatnosti rafinerija i marketinga.

Opstanak kompanije

Hrvatska strana Uprave Ine, dodatno pojašnjavajući svoj zahtjev za dostupnost podatka o nabavkama nafte, poziva se, između ostaloga, na loša iskustva iz prijašnjih razdoblja kada je zbog gubitaka bio ugrožen rad i opstanak cijele kompanije.

Ukratko, zaključak koji iznose Dalić, Krešić i Mayer, temelji se na tvrdnji da bez tih podataka hrvatski članovi Uprave ne mogu obavljati svoj posao. Njihov citat ovako glasi: “Da bi članovi Uprave mogli ispunjavati svoju zakonom propisanu zadaću i voditi kompaniju, moraju dobiti sve podatke bitne za rad kompanije na primjereni i upotrebljivi način, te im isti moraju biti dostupni na isti način kao i svim članovima Uprave uključujući i predsjednika Uprave, što je u ovom slučaju izostalo.” Tu je bitno nekoliko ključnih termina. Prvo, ‘primjereni i upotrebljivi način’, zapravo, znači da podaci o nabavci nafte za Inu moraju biti dostavljeni svakom članu Uprave u pisanom obliku. Ukratko, Dalić, Krešić i Mayer traže, ‘fizičke’ kopije podataka, a ne puki uvid u podatke kod izvršnog direktora. To je ono što mađarski šef Uprave i članovi ne dopuštaju.

Modeli izračuna

Jutarnji ekskluzivno objavljuje dijelove zapisnika 18. točke dnevnog reda, 2. sjednice Uprave Ine, koja je započela detaljnim izvješćem Artura Thernesza, izvršnog direktora za rafinerije i marketing, o nabavkama nafte u 2011. Thernesz, dakle, nabraja podatke: Ina je u 2011. godini kupila naftu 42 puta, 80 posto isporuka sadržavale su rusku naftu, 15 posto azeri light i 5 posto siberian light. Onda je rekao da su se cijene tih isporuka temeljile na pet međunarodnih modela izračuna...

“Ja imam puni popis isporuka ako ih želite vidjeti”, kazao je Thernesz. “Mi to nismo stavili iz razloga povjerljivosti u poruke elektroničke pošte...”

Zoltan Aldott, predsjednik Uprave: “...što je vrlo ispravno, budući da smatram da je to jedna od malobrojnih tajni naftne tvrtke. Mislim.”

Davor Mayer, hrvatski član Uprave: “OK, ali opet ću tražiti da vi svima nama date što su pravila Upravnog odbora... To znači ako mi nešto tražimo u pisanom obliku to zaista znači da to i želimo u pisanom obliku. A s druge stane mi smo zaista odgovorni za te materijale i s naše strane će to biti, ne kao curenje informacija. I jedna dodatna stvar. Ako to procuri s naše strane, to je očito kazneno djelo i mi smo za to odgovorni, mi smo članovi Upravnog odbora, mi smo to tražili i molim ako možete to osigurati s tim materijalima.”

Pisani oblik

Zoltan Aldott odgovora da “sada imamo mogućnost da su materijali kod Artura (izvršni direktor nap.p.), mogu se pogledati u Arturovom uredu”. To je pisani oblik, kaže on i, zapravo, opet naglašava da ih članovi Uprave ne mogu dobiti u fizičkom obliku. Aldott nastavlja s tvrdnjom da se ista procedura koristi kod akvizicija odnosno akvizicijskih aktivnosti. Ivan Krešić, još jedan hrvatski član Uprave, podržava svog kolegu Mayera uz objašnjenje “mi smo članovi odbora i nema osobe od većeg povjerenja ili pretpostavljam ne više nego što su to članovi odbora”. Krešić je očito nepovjerljiv i u stanovitoj mjeri povrijeđen inzistiranjem Mađara na tome da ne može dobiti izvješće o kupnji nafte. Kaže: “Tako da ako postoji pretpostavka da mi dajemo informacije bilo konkurenciji ili nekome, tada dokažite ili...”

Aldott smiruje Krešića. Kaže da nitko to ne tvrdi i da ne razumije zašto se to uopće spominje. “...zbog prirode informacija ne želimo to staviti u elektronički ili papirnati oblik koji se može distribuirati.” Na kraju, da bi osnažio svoje stajalište, dodaje kako “...nema zakonodavstva koje kaže da to zapravo treba učiniti, mislim”.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista