EKSKLUZIVNO: JOSIP PERKOVIĆ 'Ne bojim se izručenja, samo želim da sve ovo što prije završi'

Lice Josipa Perkovića, s kojeg je teško iščitati emocije, naglo se promijenilo danas, nekoliko minuta prije 11 sati, kada mu je stigla SMS poruka njegova odvjetnika Ante Nobila. Dok je tipkao odgovor, u jednom kafiću u Martićevoj ulici u Zagrebu, gdje smo upravo nastavljali dugi, dan ranije započeti razgovor, na licu su mu se pojavili zabrinutost i uzbuđenje.

- Moram hitno do Nobila, oprostite - rekao je i posegnuo za kaputom. Ali imao je strpljenja još minutu-dvije pozirati fotografu Jutarnjeg koji je upravo bio stigao. Pozdravio se i žurno uputio prema 700 metara udaljenom uredu Ante Nobila u Amruševoj ulici.

Daleko je ponedjeljak

U 11 sati, dok je Perković hitao prema uredu svog odvjetnika, počinjala je sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Na njoj se odlučivalo hoće li čovjek kojeg Njemačka traži pod optužbom za organizaciju ubojstva političkog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. biti izručen. Za Perkovića je to životno važna odluka i koliko god uspio skrivati emocije, one su, kad se trenutak odluke približio, ipak isplivale. Kad sam ga dan prije, u četvrtak prijepodne, u istom kafiću u Martićevoj upitao kako se osjeća čekajući odluku i napomenuo da sam na jednom portalu tog jutra pročitao da bi Vrhovni sud o žalbama na njegovo izručenje mogao raspravljati tek u ponedjeljak, rekao je: “Volio bih da to bude što prije”.

SDS hrvatska služba

Rekavši mu da pripremam feljton u kojem želim proniknuti u tajnu njegovih bliskih odnosa s predsjednikom Franjom Tuđmanom i osobito bivšim ministrom obrane Gojkom Šuškom, s obzirom na to da je kao čovjek iz jugoslavenskih tajnih službi posao nastavio u potpuno novim političkim odnosima i u okruženju ljudi koji su, u opisu njegova posla, bili s druge strane barikade, dugo označavani kao unutarnji (Tuđman) i vanjski (Šušak) neprijatelji, Perković je odmah naglasio da je služba u kojoj je radio - Služba državne sigurnosni (SDS) - bila hrvatska služba. Otklonio je svaki misterij sa svojih odnosa s Tuđmanom i Šuškom. Neki drugi sugovornici, bliski predsjedniku Tuđmanu u vrijeme dolaska na vlast 1990. godine, daju naslutiti da Perkovićeva veza i kontakti s Tuđmanom i osobito Šuškom postoje otprije. No, Perković samo odmahuje rukom. Tuđmana je, veli, prvi put sreo 1986. na tadašnjem Trgu Republike, kada ih je upoznao jedan zajednički poznanik, čije ime Perković još ne želi reći. Upravo je ta osoba prenijela Perkovićevu poruku Tuđmanu da 1987. podnese zahtjev za putovnicu. Tuđman će ubrzo nakon toga krenuti u obilazak hrvatske emigracije, u predvečerje stvaranja klime za prve višestranačke izbore.

Tuđman i Šušak

Sa Šuškom pak, kaže Perković, nije imao nikakvih kontakata prije nego što je ovaj došao iz Kanade, na 1. opći sabor HDZ-a, potkraj veljače 1990.

Upoznali su se tek kad je Šušak postao ministar iseljeništva, a prisniji kontakt uspostavili su kad je Perković imenovan Šuškovim pomoćnikom u Ministarstvu obrane, gdje je počeo ustrojavati vojnu obavještajnu službu. “Nisam bio sretan tim novim poslom”, rekao je Perković, objašnjavajući okolnosti u kojima je postao bliski Šuškov suradnik. “Tek sam ustrojio SZUP, a već je preda mnom bio novi ozbiljan zadatak”.

Perković kaže da nema nikakva straha od mogućeg izručenja. Jedino čega se boji je pristranost njemačkog suda i strah da ondje, s obzirom na to kako je donesena presuda u slučaju Krunoslava Pratesa kojem se sudilo za ubojstvo Stjepana Đurekovića, ne bi imao pošteno suđenje.

Zna mnoge tajne

Perković je, nedvojbeno, čovjek koji zna mnoge tajne i odgovore na brojna važna pitanja. U tajnoj je službi bio od početka 1970. i na razne načine u njoj ostao sve do umirovljenja 1995., dakle više od 25 godina. Neki kažu da ni danas nije samo umirovljenik.

Za četvrt vijeka obavještajnog rada služio je dvjema državama - Jugoslaviji i Hrvatskoj. U feljtonu, koji Jutarnji list počinje objavljivati sutra, Perković, ali i ljudi s kojima je surađivao, Tuđmanovi suradnici iz prvih dana uspostave hrvatske države, odgovorit će na mnoga pitanja o “enigmi Perković”, brojnim nedoumicama i dilemama koje su se zadnjih mjeseci, otkako se počelo govoriti o mogućnosti Perkovićeva izručenja, pojavile u javnosti.