EKSKLUZIVNO Boris Tadić: 'Milanović i Dačić moraju početi rješavati naše probleme'

S bivšim predsjednikom Srbije Borisom Tadićem i bivšem šefom Demokratske stranke razgovarali smo uoči odlaska hrvatskog premijera Zorana Milanovića u prvi radni posjet Beogradu. Tadić je, svakako, jedna od upućenijih osoba u političke odnose Beograda i Zagreba, koji su notta bene, posljednjih mjeseci dotakli samo dno.

Što Hrvatska i Srbija mogu dobiti susretom Dačića i Milanovića?

- Prvo što mogu dobiti u kvalitativnom smislu jest promjena. Ono što se događalo zadnjih pola godine nije bilo dobro ni za koga, a pogotovo za građane obiju država. To nije bilo dobro ni za ovu regiju jer je na nama, Zagrebu i Beogradu, velika odgovornost za unaprijeđenje političke, sigurnosne i ekonomske suradnje. Štoviše, mi živimo, a to je jasna činjenica, u sličnom, ako ne i istom, političkom i kulturološkom prostoru. Sve što se sad zbiva u Srbiji ima refleksije na Hrvatsku. I obrnuto. Ukratko, imamo novu etapu u odnosima što je svakako dobro.

Različite percepcije

Točno, ali što sad možemo očekivati...

- Postoji puno problema na kojima možemo početi raditi u odnosima između dviju Vlada, ali sad treba vidjeti hoćemo li ih uspjeti konkretizirati. Bila bi velika stvar kada bi se stvorila takva klima.

Sad je već opće mjesto za odnose između Beograda i Zagreba oslobađajuća presuda Haškog suda za Gotovinu i Markača koja je izazvala gnjevne rekacije službenog Beograda. Što vi mislite o presudi i reakcijama na nju?

- Nemam nikave dvojbe da je riječ o dvije potpuno različite percepcije onoga što se zbivalo tijekom rata. Kad to kažem mislim da, uz shvaćanje vlastitog stava, treba imati i razvijenu percepciju za razumijevanje pozicije druge strane kako one u Hrvatskoj tako i u Srbiji.

Kada bismo tako pristupali politici valjda bi puno lakše, a i bili bismo puno hrabriji u pronalaženju odgovora na pitanja i probleme koji nas, što je razumljivo, jako pogađaju. Srbija ne može kreirati drugačiji pristup odluci Haškog tribunala nego što ga je kreirala danas. O tome sam razgovarao i s predsjednikom Josipovićem i s premijerom Milanovićem, sve mojim hrvatskim prijateljima. Ali usprkos tome što imamo različite percepcije o tragičnim događajima iz ‘90-tih i radu Haškog suda mi moramo tragati za rješenjima jer živimo zajedno ili jedni pored drugih u ovoj regiji. Moramo pronaći rješenje i za ovo različito viđenje haškog pravnog postupka. I javnost bi u Hrvatskoj slično reagirala kao ona u Srbiji da su uloge obrnute. Na ovaj način pokušavam pomoći da se u Hrvatskoj shvati srpska pozicija .

Priznavanje prava

No, presuda je, uz oslobađanje Gotovine i Markača, također jasno utvrdila da je Oluja bila legitimna vojna operacija, a ne planirani progon hrvatskih Srba što je dio stajališta službene srpske politike. Kako biste to komentirali?

- To je jednostavno tek jedno od viđenja te situacije. Naravno, ono je legitimno. Svakako, ne bih ulazio u legitimnost vojnih operacija jer kao bivši ministar obrane i glavnokomandujući oružanih snaga Srbije dobro poznajem tu tematiku i ona je teško osporiva. Ali ovdje se ne radi samo o tome već i o mnogočemu drugome.

Jedan veliki dio hrvatskog stanovništa napustio je svoje domove, izazvani su ogromni socijalini problemi, promijenjena je demografska struktura u regiji... To je i pitanje kulture, ljudskih prava, temeljne zaštite ljudskog integriteta, prava da ljudi žive na prostoru gdje su rođeni. To je, na koncu, pitanje poštivanja odredbi Povelje UN-a i širok je taj kontekst.

Svako pojednostavljanje bilo bi, po mom mišljenju, vrlo opasno. S druge strane, moramo krenuti od nekih parametara i priznati jedni drugima određena prava. Osobno sam, proteklih godina, učinio veliki napor da se to i dogodi uspostavljajući jednu drugačiju političku filozofiju od one koja je do tada postajala na ovom prostoru.

I jeste li bili uspješni?

- Ne znam. Ali sad je na drugim da pomažu. Na vladama Srbije i Hrvatske i na dvojici predsjednika.

Protiv volje većine

U Hrvatskoj dominira stajalište da se veliki dio problema u odnosima Zagreba i Beograda temelji na činjenici što se predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i premijer Ivica Dačić nisu zapravo odrekli postulata politike Slobodana Miloševića prema Hrvatskoj. Je li tomu tako?

- Radije bih da o tom problemu govorim u srpskim medijima. Prije nego u onima iz Hrvatske. Pa kad završim tu raspravu sa srpskim novinarima i političarima, nešto o tome ću reći i za Jutarnji list. U svakom slučaju, pitanje koje ste postavili tek je površina problema. Mislim da na Zapadnom Balkanu nedostaje političke kulture i da to trebamo promijeniti. Biti rob predrasuda i starih uvjerenja uzrok je svega toga, a baš se tu treba događati suštinska reforma. Ako budemo mijenjali politčku kulturu, ako budemo pomirljiviji jedni prema drugima stvorit ćemo i stabilnije, bolje, društvo unutar naših država. Onda ćemo i više energije trošiti na kvalitetu naših proizvoda, bit ćemo konkurentniji i konačno bolje ćemo živjeti. Vidim da su i u Hrvatskoj, baš kao i Srbiji, ljudi zabrinuti kvalitetom života.

Već se neko vrijeme spominje mogućnost povlačenja hrvatske i srpske tužbe pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Je li to izvjesno?

- Onoliko koliko smo u stanju rješavati međusobne probleme bez intervencija međunarodne zajednice, pokazuje i naš kredibilitet u svijetu. Nije dobro da opterećujemo svijet našim problemima. To je moj stav.

Sad je drugo pitanje postoji li međusobna politička volja. Nadam se da postoji. Ali puno toga ovisi o političkim okolnostima. Moja sugestija sadašnjim liderima bila bi da ponekad treba preuzeti odgovornost i donijeti odluke koje idu protiv volje većine.