Ni deset godina nakon izbora na kojima se Milan Bandić prvi put upustio u utrku za predsjednika države, sudovi još uvijek nisu raščistili dubioze vezane uz financiranje te kampanje. Podsjetimo, Ministarstvo financija je poreznim nadzorom otkrilo posve nesvakidašnju stvar - da su fizičke osobe i nakon svršetka predsjedničkih izbora održanih 10. siječnja 2010., na kojima je Ivo Josipović u drugom krugu pobijedio Milana Bandića, na Bandićev račun otvoren kod Zagrebačke banke radi financiranja troškova predsjedničke kampanje i dalje nastavili uplaćivati novac. Tijekom 2010. uplatili su mu 5,284.500 kuna, 2011. javnosti nepoznate fizičke osobe uplatile su mu 14,182.000 kuna, a 2012. dodatnih 5,284.500 kuna, ukupno 24,781.496 kuna.

Za skandal se doznalo 2014. nakon Bandićeva uhićenja kad se otkrilo da mu je Ministarstvo financija nakon poreznog nadzora odredilo da plati 18 milijuna kuna poreza prireza i zateznih kamata. Porezni inspektori novac koji mu je uplaćivan na račun tri godine nakon izbora nije tretiralo kao donacije za kampanju koje su po zakonu neoporezive, nego kao Bandićev drugi dohodak kojeg je ostvario uz gradonačelničku plaću koji je podložan oporezivanju. I Povjerenstvo za sukob interesa mu je zbog iste stvari 2017. odredilo kaznu od 40.000 kuna zbog primanja nedopuštenog dara, što je maksimalan iznos koji Zakon o sukobu interesa uopće propisuje za neki prijestup državnog dužnosnika.

Bandić je, međutim, i protiv rješenja Ministarstva financija i protiv odluke Povjerenstva podigao upravne tužbe. U obje tužbe je tvrdio da Zakonom o financiranju izborne promidžbe za predsjednika Republike iz 2004. koji je bo na snazi u vrijeme kampanje za predsjedničke izbore održane krajem 2009. i početkom 2010. nije bio izričito propisan rok do kad točno kandidati smiju primati donacije te da je to propust zakonodavca, a ne njegov kao izbornog kandidata.

Dvije tužbe

Na zagrebačkom Upravnom sudu su povodom njegovih dviju tužbi u dva odvojena predmeta dvije sutkinje, Tamara Bogdanović i Željka Zrilić Ježek, donijele dvije posve oprečne presude. Iako je jedan postupak na Upravnome sudu bio financijsko-porezne naravi, a drugi je vođen o povredi Zakona o sprječavanju sukoba interesa, obje su sutkinje svoju presudu temeljile na tumačenju istog članka 4. Zakona o financiranju izborne promidžbe za izbor predsjednika Republike iz 2004. godine.

Članak je kratak pa ga prenosimo u cijelosti: “Sredstva za financiranje izborne promidžbe u smislu ovog zakona mogu se koristiti za sve troškove kandidata u predsjedničkim izborima od dana raspisivanja izbora do dana održavanja izbora“.

U svibnju 2018. sutkinja Tamara Bogdanović je odlučujući o Bandićevoj tužbi protiv odluke Povjerenstva za sukob interesa presudila da je Povjerenstvo u pravu i da Bandić mora platiti maksimalnu kaznu od 40.000 kuna koju zakon predviđa zbog primitka nedopuštenog dara. Za sutkinju Tamaru Bodanović nije bilo dvojbe što je bila svrha članka 4. Zakona o financiranju kampanje iz 2004. kojeg smo citirali.

"Iz navedene odredbe tuženik (Bandić) je imao osnova zaključiti da bez obzira što tim zakonom nije bio propisan rok za prikupljanje donacija, samim održavanjem izbora prestala je zakonitost svrhe njihova prikupljanja".

U obrazloženju presude Bogdanović ja napisala da Bandić "u tužbi nije iznio niti jedan razlog koji bi opravdao nastavak primanja donacija nakon završetka izbora kad je općepoznato da je svrha donacija prikupiti sredstva za izbornu kampanju, a koja završava danom održavanja zbora“. Sutkinja je u obrazloženju svoje presude istaknula da je namjera zakonodavca vidljiva i iz činjenice da je Zakonom o financiranju kampanja koji je stupio na snagu 2011. jasno propisao da se donacije za kampanje ne smiju primati nakon okončanja izbora.

Drugačija perspektiva

Međutim, ono što je za sutkinju Tamaru Bogdanović bilo jasno vidljivo već i iz Zakona o financiranju izborne promidžbe donesenog 2004., a i općepoznato, iz perspektive njezine kolegice sutkinje Željke Zrilić Ježek izgledalo je sasvim drukčije. Osam mjeseci nakon presude koju je donijela Tamara Bogdanović, u veljači 2019.sutkinja Zrilić Ježek je prihvatila Bandićevu tužbu protiv rješenja Ministarstva financija kojom mu je naređeno da plati porezni dug od 18 milijuna kuna na iznose koje je nastavio primati i nakon predsjedničkih izbora i presudila da ne mora platiti porezni dug. Zrilić Ježek je prihvatila Bandićevu argumentaciju - ako zakonom nije propisan rok do kad se smiju primati donacije za kampanju, onda krivnja nije na onome tko ih nastavi primati i nakon što su izbori održani, nego na zakonodavcu koji nije izričito propisao da se to ne smije.

Na tu presudu u korist Bandić država (DORH) je uložila žalbu tvrdeći da je sutkinja Zrilić Ježek protumačila Zakon o financiranju izborne promidžbe potpuno suprotno svrsi i smislu toga zakona. Međutim tročlano vijeće Visokog upravnog suda je u vrlo kratkom roku, samo pet mjeseci kasnije, žalbu države odbilo i potvrdi prvostupanjsku presudu sutkinje Zrilić Ježek. I dok je žalbu države na presudu u korist Bandića Visoki upravni sud riješio u samo pet mjeseci, u slučaju presude sutkinje Tamare Bogdanović, koja nije u Bandićevu korist i na koju se on žalio, nije ni izbliza tako brz. Bogdanović je presudu donijela 2. svibnja 2015., a Visoki upravni sud je niti nakon dvije i pol godine još uvijek nije riješio.

Uplatama teškim gotovo 25 milijuna na Bandićev račun nakon svršetka predsjedničkih izbora bavi se i Uskok i to u sklopu slučaja Agram. U jednoj od točaka optužnice u toj aferi Uskok je Bandića optužio za poreznu prijevaru i utaju carine. Međutim, optužno vijeće zagrebačkog Županijskog suda kojem je na čelu sutkinja Tanja Pavelin (koja od 1. siječnja iduće godine napreduje na Visoki kazneni sud) tu je optužnicu u više navrata vraćalo na doradu, a u ožujku 2019. četiri godine nakon podizanja optužnice, Tanja Pavelin je iz nje izbacila točku o utaji poreza i obustavila kazneni progon Milana Bandića za to djelo.

Obrazloženje odluke o obustavi k. progona

U obrazloženju odluke o obustavi kaznenog progona pozvala se uz ostalo i na prvostupanjsku presudu koju je mjesec dana ranije na Upravnom sudu donijela sutkinja Željka Zrilić Ježek. Uskok se na njezinu odluku o obustavi kaznenog progona žalio, ali Vrhovni sud, kako nam je rekao glasnogovornik toga suda Željko Pajalić, do danas - godinu i pol nakon žalbe - nije odlučio. Posebno je zanimljivo da u slučaju famoznih donacija za Bandićevu predsjedničku kampanju USKOK u optužnici tereti Bandića samo za poreznu prijevaru i utaju carine. Uskočka istraga, međutim, nije dala odgovor na ključno pitanje ovog slučaj - čiji je zapravo novac kojeg su anonimni građani tijekom 2010., 2011. i 2012. nastavili uplaćivati na Bandićev žiro račun.

U zapisniku Porezne uprave koja je provela porezni nadzor nad famoznim Bandićevim računom za financiranje kampanje navode se iznosi, datumi uplate i inicijali osoba koje su nakon svršetka izborne kampanje nastavile uplaćivati gotovinske iznose od 70.000, 80.000 ili 90.000 kuna na Bandićev račun. U zapisniku se navodi da je tijekom poreznog nadzora izvršena provjera dijela građana - donatora te da se pokazalo da iznose koje su uplaćivali nadmašuju iznosi njihovih godišnjih neto dohodaka kao i da su većina provjeravanih donatora zaposlenici gradskih i državnih institucija.

Tijekom 2011. u samo sedam radnih dana "donatori" su na Bandićev račun uplatili 13,593.000 kuna. Uskočki su istražitelji prije podizanja optužnice koju je sutkinja Tanja Pavelin u ožujku 2019. ukinula ispitali dio donatora. Svi su oni, kako neslužbeno doznajemo, tvrdili da su Bandiću donirali vlastiti novac, ali nejasno je koliko su duboko istražitelji zaronili u tajne Bandićevih donatora u pokušajima da istraže porijeklo doniranog novca.