Shvaćam da se danas dronom praktično smatra sve što leti bez pilota, no takav doslovan pogled na stvari protekla me dva dana, tijekom boravka u Bruxellesu, stavio u poziciju da sam kolegama novinarima, pa i mnogima iz Europske komisije, morala objašnjavati što je to zapravo prije tjedan palo nekoliko desetaka metara od studentskog doma u Zagrebu.
Naime, kad ljudima stalno govorite i pišete da je u Zagrebu pao "dron", onda mnogi od njih doslovno misle da je to onaj mali, glasni uređaj koji snima ulice za Google maps, vjenčanja ili utakmice.
- Ali pogledajte sliku tog navodnog drona, pa to je nekoliko tona teška letjelica, raspona krila poput MIG-a koja bi, da je kojim slučajem pala na studentski dom, ubila desetke ljudi - hodala sam bruxelleskim hodnicima i sugovornicima pokazivala fotografiju ruskog Tupoljeva, istog onakvog kakav je pao na Jarunu i stvorio krater koji je poslije trebalo raščišćavati danima.
Iz pogleda sugovornika shvatila sam da većina njih doista nije imala ni približnu sliku tragedije koja je izbjegnuta zahvaljujući pukoj sreći te da su o događaju bili informirani na razini kakve bizarnosti.
Tome su nažalost pridonijeli i brojni domaći i zapadni novinari pa i sam premijer Plenković koji letjelicu uporno naziva dronom.
Ne, nije bio u pitanju nikakav dron i za Hrvatsku bi bilo bolje kad bi stvari nazvala onakvima kakve jesu, a to se onda odnosi i na petljanje oko navodne bombe koju je nosio taj dronić, što dodatno pridonosi apsurdnosti te stvari.
Morala sam još ispravljati i mišljenje većine da je Tupoljev pao kraj Zagreba, a ne u stambenom naselju udaljenom četiri kilometra od centra, u kojemu su brojni noćni klubovi i studentski dom.
Dok se iščuđavamo nad medijskom i komunikacijskom manipulacijom koja se ovih dana događa u Rusiji, žalosno je da primjera imamo i u vlastitom dvorištu, ne samo hrvatskom, nego i europskom, i da se naopaka slika zagrebačkog "dronića" toliko čvrsto primila zapadno od Hrvatske.