DUŽNIČKA SAPUNICA KRALJATELENOVELA Uspon i pad RomanaMajetića: 'Dug od 83 milijunakuna? To me ne zabrinjava'

ZAGREB - Izgledali su kao iz sapunice: markantan producent i zanosna glumica, plavuša. Putovali su, nosili dizajniranu odijeću, ispijali šampanjac, ljetovali na brodovima, planirali kupovinu zrakoplova. Činilo se da su na sapunicama zaradili za stvarni život koji je nalikovao na sapunicu. Ali ne zadugo, sve se urušilo: i ljubav, i biznis. Ostali su tek dugovi, ali i televizijske sapunice, kojima se producent Roman Majetić u jednom trenutku ozbiljno nametnuo na svim hrvatskim televizijama, pa su ga i prozvali kraljem hrvatskih sapunica, piše Globus.

No, dok ga danas vjerovnici AVA-e proklinju zbog potraživanja, ima i onih koji smatraju da je producirao projekte kakve još nitko nije u Hrvatskoj.

“Nije sve crno-bijelo”, govori mi jedan bivši producent te dodaje: “Brojne producentske kuće posluju s gubicima ili su se već ugasile, jedan neuspjeli projekt i sve se uruši”. Slično se dogodilo i s Majetićevom AVA produkcijom: jedan, pa drugi propali projekti povukli su cijeli pogon u propast.

“Baš sam danas, u ponedjeljak 13. travnja, poslao kaznenu prijavu protiv Majetića za utaju dvaju vozila: Porsche Carrera 911 i Land Rover, model Range Rover, vrijednih ukupno pola milijuna kuna”, otkriva nam odvjetnik Damir Katić, koji u ovom postupku zastupa nekadašnji Hypo-Leasing Kroatien s kojim je ugašena producentska kuća Audiovizualne atrakcije d.o.o. potpisala ugovor za spomenuta vozila. Otkako je tvrtka AVA otišla u stečaj 2012. godine, odvjetnik Katić tvrdi da su pokušavali doći do Majetića, koji im se neko vrijeme odazivao na pozive i tvrdio da su vozila na servisu, ali do samih vozila naposljetku nisu uspjeli doći. Angažirali su i tvrtku koja izlazi na teren kako bi locirala vozila, ali ni oni nisu uspjeli ući u trag traženim automobilima.

“Sve smo mogućnosti iscrpili, sad nam preostaje kaznena prijava za utaju vozila”, dodaje odvjetnik Katić.

No, auti nisu sve što je ostalo neplaćeno iza Majetićeve producentske kuće AVA d.o.o. U završnom računu stečajnog upravitelja predanom Trgovačkom sudu u Zagrebu, u ožujku 2014. godine, vidi se da je iza tvrtke ostao ukupan dug od točno 83,1 milijun kuna. Stečajni upravitelj Jure Marušić nam je protekli tjedan kazao da se radilo o dugu AVA-e od oko sto milijuna kuna, što nam je bivši direktor AVA-e Majetić u odgovorima naknadno demantirao, rekavši da je “AVA u trenutku blokade imala otvorena dugovanja od oko 60 milijuna kuna, najvećim dijelom prema bankama”. Međutim, stečajni upravitelj Marušić u međuvremenu nam je dostavio spomenuti završni račun u kojem je evidentirao točan dug od 83,1 milijun kuna. Majetić, pak, kaže da je besmislica i laž da je osobno ostao dužan 100 milijuna kuna, a sad, eto, radi nešto drugo kao da ga nije briga. “Nisam ja ostao dužan, krediti su dizani i trošeni za AVA-u, za njezine projekte, ne za mene osobno, niti je iznos toliki. Osobno sam u tom postupku i stečaju AVA-e bio jamac tvrtki, naime, za svaki pojedini kredit koji je AVA dizala jamčio sam vlastitom imovinom”, tvrdi Majetić. Također se u završnom računu stečajnog upravitelja navodi da su u stečajnom postupku ostvareni prihodi od ukupno 317,1 tisuću kuna, i to: od prodaje imovine 287,7 tisuća kuna, od prodaje automobila 17,7 tisuća kuna, prijenosa depozita sa suda 10,8 tisuća kuna te 862 kune od kamata. No, Majetić odgovara da ni to nije istina, nego da je jedna od banaka naplatila znatniji iznos tijekom stečaja AVA-e u Beogradu. “Je li taj novac trebao biti naplaćen putem matične firme, odnosno je li ona trebala sudjelovati u stečaju kao vlasnik beogradske firme, ne znam, to nije pitanje za mene već za one koji su stečaj vodili”, kaže Majetić.

“No, kako ste uspjeli stvoriti tolike dugove?”, pitamo ga. Jer početkom 2008. godine Majetiću i Tončiju Huljiću toliko je dobro išlo da su planirali kupiti i dva zrakoplova te krenuti u privatni aviobiznis. Registrirali su i tvrtku AVA AIR d.o.o., a Jutarnji list je objavio da planiraju nabaviti dvije manje luksuzne Cessne Citation, koje imaju od šest do osam mjesta, te ih iznajmljivati poslovnim ljudima za putovanja po Europi od Beograda, Londona, Moskve.

“Na tu ideju došao sam iz neke svoje ljubavi prema avionima, ali i potrebe jer smo zbog posla stalno na putu”, izjavio je 2008. godine Majetić novinarki Jutarnjeg lista. Naveo je u tom članku i cijene polovnih zrakoplova od tri i pet milijuna dolara.

“Avion ćemo, naravno, uzeti na leasing, ali zbog posla nije dovoljan jedan, kako se ne bismo doveli u neugodnu situaciju”, objasnio je tada Majetić. Taj biznis očito nije zaživio i tu tvrtku Majetić je ugasio 2012. godine, kad je otvoren i stečaj u producentskoj kući.

“Više faktora je utjecalo da do toga dođe. Ne bježim naravno ni od vlastite odgovornosti”, govori Majetić.

Prepričava da, kad su 2003. godine pokretali AVA-u, nezavisna produkcija igranog televizijskog programa u Hrvatskoj zapravo nije postojala, a i vanjska produkcija ostalih formata bila je skromna i uglavnom se svodila na pružanje tehničkih usluga pri snimanju emisija.

“Prvo smo planirali raditi potpuno drukčije formate, nekoliko manjih zabavnih formata, uključujući i jedan talk show. Željeli smo etablirati produkciju kao proizvođača kvalitetnog televizijskog programa, te kroz televizijske formate promovirati i glazbenu industriju, što je bio interes mog tadašnjeg partnera Tončija Huljića, budući da u tom trenutku glazba, osobito domaća, praktički nije bila prisutna na televizijama. Napravili smo neke pilot emisije, međutim suočili smo se s poteškoćama u plasmanu formata televizijama. Kupovina programa od vanjskog producenta bila je novina i televizije se nisu lako na to odlučile. Tako se rodila ideja da pokušamo napraviti format koji će biti dovoljno dobar i dovoljno velik da ga televizije moraju uzeti. I tako je nastala ideja prve hrvatske telenovele, sapunice, koja se godinu dana kasnije pretvorila u produkciju serije 'Villa Maria'”, kaže Majetić. Tonči Huljić mu je ispočetka bio partner u AVA produkciji, ali njihova suradnja u jednom trenutku je pukla, a Huljić danas uopće ne želi govoriti o Majetiću, ni o projektima koje su producirali. Ni Majetić se više ne želi baviti Huljićem, te nastavlja objašnjavati – iako se telenovele doživljavaju kao laganiji formati, njihova je produkcija najsloženija od svih igranih televizijskih formata.

“Problem je, naravno, i novac, proizvoditi seriju od 180 45-minutnih epizoda naravno nije isto kao i tjedni talk show s jednim sugovornikom, ali ona je komplicirana ponajprije jer traži angažman velikog broja ljudi. Prosječno je na AVA-inim serijama radilo više od 500 ljudi, što glumaca što snimajuće ekipe, a iznad svega ključan je faktor vremena jer morate s tako golemom i složenom produkcijom snimiti veliki format u razmjerno kratkom roku”, otkriva Majetić. Nastavlja da je tijekom priprema bio gost i vodećih latinoameričkih produkcijskih kuća koje su mu pomogle upućujući ga u produkcijski “know how”.

“Ali držali su da neću realizirati projekt. Njihova je procjena bila, a temeljila se na bogatom vlastitom iskustvu, da je potrebno najmanje četiri do pet godina da bi se podigla kvalitetna produkcija telenovele, a kada je riječ o zemljama koje nemaju nikakvog iskustva rada na takvom projektu – onda i više. No, 'Villa Marija' je snimana sedam mjeseci, s budžetom od oko četiri milijuna eura, za što smo se, kao vlasnici, uz angažman vlastitih sredstava zadužili prilično nepovoljnim kreditom. Bolji naprosto nismo mogli dobiti budući smo tražili financiranje velikog projekta bez garancija da će biti realiziran. Televizije su – HRT i RTL u tom trenutku – pokazale interes, ali nisu željele pregovarati o uvjetima eventualnog otkupa dok projekt ne završi. Logično je da su broadcasteri bili skeptični hoće li projekt uopće biti dovršen i hoće li biti kvalitetan”, kaže Majetić. Nastavlja da su u cijelosti nosili projekt i sve njegove rizike te dodaje da, usporedbe radi, danas na HRT-u postoje natječaji za različite igrane formate u kojima praktički HRT preuzima financiranje i rizike, a producenti se na njih javljaju ulažući vrlo malo.

“Pitanje je, doduše, koliko je to stvarna nezavisna produkcija, odnosno nije li tu televizija producent. 'Villu Mariju' otkupio je HRT nakon što su se uvjerili da je cjelokupna serija kvalitetno snimljena. 'Villa Maria' emitirana je s golemim uspjehom kod gledatelja, njeni rezultati su do danas neponovljeni, prosjek 160 dana emitiranja je 29,7 posto gledanosti, odnosno 57 posto sharea”, prisjeća se Majetić.

O Majetiću danas ne želi govoriti ni njegova bivša djevojka i glavna scenaristica Jelena Veljača. “Ne bih ništa komentirala”, izjavila je Veljača.

Ni producenti, koje smo kontaktirali, javno nisu željeli komentirati Majetićev biznis. “U trenutku uspjeha toliko je odskočio da zapravo nije bio jedan od nas”, kaže mi jedan producent. Drugi producent s kojim smo također razgovarali kaže da je Majetić zapravo izgurao u nas dotad nezamisliv projekt. “To je sve koštalo, naravno da su i zaradili, ali očito su izgubili kontrolu nad financijama”, dodaje naš sugovornik.

U tri sezone, poslije uspjeha s “Villom Marijom”, AVA je snimila još tri telenovele za HRT: “Ljubav u zaleđu”, “Obični ljudi” i “Ponos Ratkajevih”.

“Svaka sljedeća serija predstavljala je izazov za produkciju jer smo se vodili idejom da u svaku od njih moramo ulagati više da bismo zadržali publiku. Pokazalo se to ispravnim, jer su sve emitirane s vrhunskim rezultatima, ali kako nismo dizali cijenu proizvoda, morali smo pronaći unutarnje rezerve, koristiti iskustvo da uspijemo proizvoditi više s jednako novca. Usporedbe radi, 'Villa Maria' imala je oko sto govornih uloga, a u 'Ponosu Ratkajevih' bilo ih je više od 500, postotak scena snimanih na lokacijama popeo se s trideset na pedeset, itd. U takvoj strukturi poslovanja leži i problem”, ukazuje Majetić. Tvrdi da su radili skupe projekte, a ostvarivali minimalne profite jer su u svaki novi projekt ulagali više. “Projekti stoje po četiri do pet milijuna eura, a vi ostvarite profit od oko deset posto. I jasno je da kad iskrsne problem, kad ste u projektu vrijednom četiri milijuna eura, onda ne možete gubitak pokriti iz deset puta manje dobiti. A paralelno su nam iskrsla dva problema, oba u trenutku nastanka opće recesije u gospodarstvu. Godine 2008. proizvodili smo i emitirali seriju 'Zakon ljubavi' za Novu TV, a paralelno u Beogradu seriju 'Zaustavi vreme' za potrebe RTS-a. Zajedno vrijednost projekata prelazi osam milijuna eura. I kada se praktički u istom trenutku dogodilo da je Nova TV raskinula ugovor i prekinula emitiranje nakon 60 epizoda, od 180, a mi smo u tom trenutku već snimili materijala za još 60, u Beogradu je RTS odustao od kupnje serije, i tako se AVA preko noći našla u problemu s velikim otvorenim dubiozama”, priznaje Majetić te dodaje otvoreno: “Bez obzira na razloge koji su doveli do otkazivanja emitiranja i problema u Srbiji, činjenica je da u tome ima odgovornosti i nas vlasnika, odnosno mene kao direktora jer smo poslovali u visokorizičnim uvjetima. Tih smo uvjeta bili svjesni, u doba kad je AVA postizala vrhunske rezultate, ali ih nažalost tada nismo mogli mijenjati. Nakon 'Ville Marije' uspjeli smo ugovoriti povoljnije kreditiranje od banaka, no teret i rizici i dalje su bili na nama. Bili smo svjesni mogućnosti da propast jednog projekta stvori ozbiljne teškoće, no imali smo plan i mogućnosti te teškoće prebroditi, ali nažalost dogodilo se nešto što je bilo nemoguće predvidjeti: paralelne probleme s dva projekta, i to u okolnostima opće recesije”, objašnjava Majetić.

U tom trenutku, kaže, odlučio je preostala sredstva AVA-e utrošiti ponajprije na plaće i honorare zaposlenih i suradnika. “Isplatili smo svima tada otvorene dvomjesečne stavke, a pritom više u tom trenutku nije bilo sredstava za prateća davanja, odatle porezna dugovanja, koja smo inače dotad uvijek uplaćivali paralelno s honorarima i plaćama”, objašnjava. Razgovarali smo, naime, ovih dana sa suprugom jednog od ljudi koji su bili angažirani na projektima AVA produkcije koju je naljutilo kad je u novinama vidjela da se Majetić s novom tvrtkom javio na najtečaj HRT-a.

“Kad sam ugledala Majetića kako Hrvatskoj radioteleviziji opet želi prodati neku seriju, jako sam se naljutila. Zbog njega sam nedavno morala podići kredit od 20-ak tisuća kuna kako bih podmirila poreze i prireze jer nam je Porezna uprava poslala ovrhu”, požalila nam se umirovljenica iz Zagreba. Kredit je podigla, ispričala nam je, kako bi podmirila obveze prema državi nastale u vrijeme kad je njezin suprug, također umirovljenik, radio kao scenski radnik na snimanju jedne od serija.

Na projektu ga je angažirala, rekla nam je njegova supruga, AVA produkcija, koja nije podmirila navedene obveze prema tom zagrebačkom umirovljeniku, pa je Porezna uprava sjela na njegov račun, što Majetić i sam priznaje.

No, Majetić u cijeloj poslovnoj avanturi nije ostao samo bez posla, nego su se i njegovi stanovi našli pod ovrhom banaka te su sad u prodaji. U završnom računu koji je stečajni upravitelj Jure Marušić podnio zagrebačkom Trgovačkom sudu navodi sljedeće: “Imajući u vidu ogroman nesrazmjer imovine i obveza društva smatrali smo kako postoji osnova za kaznenu odgovornost ranijeg zakonskog zastupnika Majetića, pa je protiv njega podignuta kaznena prijava s odštetnim zahtjevom. Zbog nesavjesnog poslovanja direktora društva gotovo cjelokupna potraživanja vjerovnika ostat će nenamirena.”

Majetić, pak, tvrdi da o tome nije obavješten, ali kaže: “Savjest mi je čista i to me ne zabrinjava. Pravo je upravitelja da to učini ako želi, no znam, a to pokazuje i poslovanje AVA-e koje je prošlo sve moguće inspekcije ove države, da poslovanje nije bilo nesavjesno. Dapače. Grešaka naravno ima, kao i u bilo kojoj sredini. I kad kažem da mi je savjest čista, time odgovaram na takve optužbe, no to ne znači da mi je svejedno što je priča s AVA-om završila na ovakav način. Jer i nakon blokade nastavili smo s traženjem rješenja, razgovarali s vjerovnicima, nitko u tom trenutku nije želio stečaj jer su svi bili svjesni da je jedina mogućnost da naplate potraživanja bila da AVA nastavi s radom. Razgovarali smo i pregovarali s raznim potencijalnim partnerima, iz Hrvatske i inozemstva, kako bismo pronašli potrebna sredstva za nastavak, ali na kraju nismo uspjeli iz prostog razloga što je plan restrukturiranja tražio barem pet godina poslovanja za saniranje obaveza, a zahvaljujući stanju na tržištu mi nikako nismo mogli osigurati garanciju da ćemo pet godina plasirati projekte”, objašnjava Majetić za Globus.

Stoga je Majetić prije nekoliko godina preuzeo tvrtku Kreativna produkcija d.o.o. s kojom nastavlja poslovne pothvate. Ovaj put kao osnivač tvrtke vode se Majetić i tvrtka Coproduction Ltd., prijavljena u offshore zoni Belizeu. Upravo s tom tvrtkom Majetić sada nudi Hrvatskoj radioteleviziji seriju “Ja, Che Guevara”.